Mračna strana izbjegličke krize: Sudanke u Egiptu prisiljene na prostituciju da bi prehranile djecu

Građanski rat u Sudanu izazvao je najveću krizu raseljavanja na svijetu. Više od 4,5 miliona ljudi izbjeglo je u susjedne zemlje, a najveći teret podnio je Egipat gdje se procjenjuje da je spas potražilo 1,5 miliona Sudanaca.

Situacija za izbjeglice drastično se pogoršala nakon što su smanjena sredstva agencije UN-a za izbjeglice (UNHCR) i ukinuti programi USAID-a. U posebno teškoj situaciji našle su se žene, koje zbog pravnih ograničenja ne mogu naći legalan posao, a nerijetko su jedine hraniteljice porodica jer su im muževi ubijeni ili nestali.

Novinari Guardiana su razgovarali s brojnim humanitarnim radnicima i izbjeglicama, a njihova svjedočanstva otkrivaju stravičnu sliku svakodnevnice u Kairu.

Bez ikakvih profesija, budući da su u konzervativnom Sudanu većinom brinule o domaćinstvu dok su muškarci radili, ove žene sada žive u ekstremnom siromaštvu.

Čak i one s visokim obrazovanjem, poput učiteljica i doktorica, ne mogu dobiti posao bez legalnog statusa. Alternativa su ilegalni poslovi u fabrikama, gdje za 10 sati rada dobiju svega 2,20 funti (5 KM), ili rad u kućanstvima gdje često bivaju izložene seksualnim napadima.

Kada i te opcije propadnu, seksualni rad postaje jedini izlaz.

"Žene koje imaju djecu, a nemaju muževe su primarne mete. Iskorištavaju ih jer znaju da nemaju čime nahraniti porodicu", objašnjava Mariam, koja vodi lokalnu grupu za pomoć izbjeglicama u Kairu.

Ona tvrdi da je u naselju gdje živi, a koje je poznato po jeftinim kirijama, čak 90 posto žena iz Sudana bilo žrtva nekog oblika seksualne eksploatacije.

Maha, koja je u Sudanu imala sretan život i radila na farmi, pobjegla je u Egipat nakon što je bila zarobljena od strane paravojnih formacija. Danas, nakon što je izgubila prste u nesreći na radu na crno u fabrici, preživljava baveći se prostitucijom na ulicama Kaira.

"Ulazim u automobile sa strancima. Ako to ne uradim, izbacit će me iz stana", svjedoči ona kroz suze, ne znajući ni da li su njena djeca u Sudanu uopće živa.

Humanitarni radnici upozoravaju da se mnoge žene namame u prostituciju lažnim obećanjima čim stignu u zemlju - najčešće im se nudi hrana ili "ubrzavanje rješavanja papirologije" za boravak.
Čak i na radnim mjestima ucjene su svakodnevnica.

Dvadesetjednogodišnja Zeina radila je u fabrici dok je njen šef nije počeo posjećivati noću, zahtijevajući seksualne odnose uz prijetnju otkazom i neisplaćivanjem plate.

"Pokušala sam dozvati komšije, ali su rekli da sam ja kriva. Osjećala sam se zarobljeno. Vratila sam se u Sudan, uprkos ratu", priča ona, ilustrujući zastrašujuću dilemu - povratak u ratnu zonu često se čini kao jedini izlaz iz užasa eksploatacije.

Cijela situacija dodatno je zakomplikovana visokim brojem neželjenih trudnoća. Doktor Mohamed iz zdravstvene organizacije u Kairu kaže da sedmično tretira najmanje deset žena koje traže pomoć zbog posljedica eksploatacije.

Kako su djeca rođena van braka u Egiptu pravno nepriznata, a abortus ilegalan, žene su prepuštene crnom tržištu i očajničkim potezima. One koje skupe dovoljno novca kupuju lijekove na crno, dok druge pribjegavaju opasnim kućnim zahvatima.

"Samo prošlog mjeseca, dvije trudnice koje nisu imale novca preminule su nakon što su same pokušale izazvati pobačaj koristeći komade drveta", ispričao je Mohamed.