NATO između ruskih tenkova i američke tišine: 76 godina čelika se testira političkom olujom

S više od sedam decenija postojanja, Sjevernoatlantski savez (NATO) obilježava još jednu godišnjicu svog osnivanja – trenutak ne samo za slavlje, nego i za dublju refleksiju o ulozi, transformacijama i izazovima ove vojne alijanse kroz vrijeme.

Odgovor na Hladni rat

NATO je osnovan na današnji dan 4. aprila 1949. godine, potpisivanjem Sjevernoatlantskog ugovora u Washingtonu, u jeku Hladnog rata. Cilj je bio jasan: zajednički odgovor Zapada na prijetnje koje je predstavljao Sovjetski Savez. Početnih 12 zemalja, među kojima su bile Sjedinjene Američke Države, Kanada, Velika Britanija, Francuska i Italija, složilo se da napad na jednu članicu predstavlja napad na sve – što je pretočeno u famozni Član 5 ugovora.

Ova kolektivna obrambena doktrina nikada nije aktivirana tokom Hladnog rata, ali je bila snažan odvraćajući faktor, koji je garantirao sigurnost zapadnim demokracijama. U tom razdoblju, NATO je bio čvrsto utemeljen kao vojni blok protiv Varšavskog pakta.

Transformacija nakon pada Berlinskog zida

Kraj Hladnog rata donosi radikalne promjene u globalnim odnosima. Sovjetski Savez se raspada, a prijetnja totalnog ratnog sukoba nestaje s horizonta. No, NATO ne nestaje – naprotiv, transformiše se.

Početkom 1990-ih, Alijansa počinje s politikom "otvorenih vrata", omogućavajući pristup bivšim komunističkim državama iz Istočne Evrope. Prvo se pridružuju Češka, Mađarska i Poljska (1999), a kasnije i baltičke države, Rumunija, Bugarska, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i druge.

Istovremeno, NATO počinje s angažmanom izvan svoje tradicionalne zone djelovanja. Intervencije u Bosni i Hercegovini tokom rata 1990-ih, operacije na Kosovu 1999. godine, te kasnije prisustvo u Afganistanu, pokazuju novu dimenziju Alijanse – onu mirovnu, stabilizacijsku i protuterorističku.

Operacije koje su oblikovale svijet

NATO je tokom godina proveo niz značajnih vojnih operacija. Intervencija na Kosovu bila je prvi slučaj vojne akcije bez odobrenja UN-a, što je izazvalo brojne kontroverze, ali i pokazalo odlučnost Saveza da interveniše kada međunarodna zajednica zakaže.

Misija ISAF u Afganistanu (2003–2021), koja je uslijedila nakon terorističkih napada 11. septembra 2001, bila je najveća i najduža operacija u historiji Saveza. Cilj je bio poraziti Al-Qaidu i stabilizirati zemlju. Iako se povlačenje iz Afganistana u 2021. dogodilo pod nepopularnim okolnostima, NATO je godinama imao ključnu ulogu u obuci lokalnih snaga i izgradnji institucija.

Također, NATO je provodio pomorske misije protiv piraterije kod obale Somalije, sprovodio patrolne misije u Baltiku i stalno nadzirao zračni prostor članica koje nemaju vlastite borbene avione.

Izazovi 21. stoljeća

Današnji NATO se suočava s nizom kompleksnih izazova. Tradicionalne prijetnje – poput agresivne politike Rusije, koja je 2014. anektirala Krim i započela rat u Ukrajini, a 2022. pokrenula punu invaziju – ponovo vraćaju fokus na kolektivnu odbranu i jačanje istočnog krila Saveza. Član 5 je ponovo u središtu pažnje, posebno među baltičkim zemljama i Poljskom.

S druge strane, pojavljuju se i novi oblici prijetnji: cyber napadi, dezinformacijske kampanje, energetska sigurnost i – možda najopasniji – nedostatak jedinstva među članicama.

Unutar samog Saveza postoje napetosti. Pitanja troškova, podjele odgovornosti, razlika u vanjskopolitičkim stavovima i percepcijama prijetnji stvaraju unutrašnje pukotine. Tokom određenih godina, politički lideri su čak dovodili u pitanje "moždanu smrt" NATO-a (kako je to formulirao francuski predsjednik Emmanuel Macron).

Gdje je NATO danas?

Uprkos izazovima, NATO danas broji 32 članice, a njegova snaga leži u sposobnosti da se prilagodi. Finska i Švedska, tradicionalno neutralne zemlje, postale su članice upravo zbog straha od ruske agresije. Ova ekspanzija jača sjeverno krilo Saveza i donosi stratešku dubinu.

NATO danas radi na jačanju kapaciteta za brzo reagovanje, unapređuje sposobnost svojih snaga i ulaže u nove tehnologije – od vještačke inteligencije do svemirskih kapaciteta. Savez također razvija strategije za borbu protiv dezinformacija i hibridnog ratovanja.

U 2023. godini, NATO je donio novu stratešku koncepciju u kojoj Kina po prvi put ulazi kao sistemski izazov, što jasno pokazuje da Savez više nije fokusiran isključivo na euroatlantski prostor.

Budućnost NATO-a nakon dolaska Trumpa na vlast: Izazovi i perspektive

Dolaskom Donalda Trumpa na mjesto predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, NATO se suočio s novim izazovima i pitanjima o budućnosti transatlantskog saveza. Trumpova administracija je isticala potrebu za većim finansijskim doprinosom evropskih saveznika, što je dovelo do intenzivnih rasprava unutar Alijanse.

Trumpova administracija je naglašavala da mnoge članice NATO-a ne ispunjavaju dogovoreni cilj izdvajanja 2 posto BDP-a za odbranu. Potpredsjednik SAD-a J.D. Vance je govorio upravo o tome.

"Donald Trump želi da NATO bude snažan. On želi da ostanemo u NATO-u, ali takođe želi da zemlje članice NATO-a zaista preuzmu svoj dio tereta odbrane".​

Ova izjava odražava stav administracije da članice poput Njemačke trebaju povećati svoja izdvajanja za odbranu kako bi osigurale ravnopravniji doprinos zajedničkoj sigurnosti.​

Fokus na Kinu i redefinisanje prioriteta

Vance je takođe istakao da Sjedinjene Države trebaju preusmjeriti svoj fokus ka Istočnoj Aziji, posebno prema Kini, koju vidi kao najveću prijetnju američkim interesima. On je naglasio potrebu da Evropa preuzme veću odgovornost za vlastitu sigurnost:​

"Sjedinjene Države moraju se više fokusirati na Istočnu Aziju. To će biti budućnost američke vanjske politike u narednih 40 godina, a Evropa mora biti svjesna te činjenice".

Trumpove izjave o mogućem ohrabrivanju Rusije da djeluje protiv članica NATO-a koje ne ispunjavaju finansijske obaveze izazvale su zabrinutost među evropskim saveznicima. Vance je ove komentare opisao kao "poziv na buđenje" za Evropu da ozbiljnije shvati vlastitu odbranu. Takođe, Vance je sugerisao potrebu za određenim nivoom diplomatije s Rusijom, ističući da je saradnja s Moskvom ključna za okončanje sukoba u Ukrajini. ​

Iako su izjave Trumpove administracije dovele do nesigurnosti unutar NATO-a, Vance je jasno stavio do znanja da Sjedinjene Države namjeravaju ostati dio Alijanse, ali uz insistiranje na pravednijoj raspodjeli tereta. Ovo implicira potrebu za reformama unutar NATO-a kako bi se prilagodio novim geopolitičkim realnostima i osigurao da svi saveznici ravnopravno doprinose zajedničkoj sigurnosti.​

U zaključku, dolazak Trumpove administracije donio je izazove, ali i prilike za NATO da preispita svoje strukture i prioritete.

Tokom svojih više od 75 godina postojanja, NATO je uspio ono što je mnogima djelovalo nemoguće – očuvati mir među velikim silama, proširiti zonu sigurnosti i demokratije, te ostati relevantan u eri brzih promjena. Njegova snaga nije samo u tenkovima, avionima i brodovima, već i u političkom jedinstvu i vrijednostima koje zastupa: sloboda, demokratija, vladavina prava.