Nekoliko miliona hadžija danas boravi na Arefatu

Nakon zalaska sunca napušta se Arefat i odlazi u dolini Muzdelife. Tu se klanja akšam i jacija skraćeno i spojeno. Prespava se dva do tri sata da bi se bilo spremno za ibadete slijedećeg dana. Na Muzdelifi se ostaje do sabaha slijedećeg dana, dakle prvog dana Kurban-bajrama. Tu se sakupi i 49 kamenčica, ne većih od lješnjaka.

Nakon sabah-namaza a prije izlaska sunca kreće se ka mjestu Mina, koje je udaljeno više od pet kilometara. Obično su velike gužve, te gotovo sve hadžije do Mine idu pješice.

Po dolasku na Minu, a nakon izlaska sunca, hadžije će baciti sedam kamenčića na Džemretul-akabu (Velikog šejtana), koje je najbliže Mekki. Kamenčići se bacaju desnom rukom jedan po jedan i pri svakom zamahu kaže se : "Allahu ekber.“

Nakon ovoga prestaje se učiti telbija. Hadžije će zaklati kurbane, koje obično osigurava organizator hadža.

Po okončanju tih aktivnosti, za mnoge slijedi povratak, a neki ostaju i duže. Neke će hadžie najprije odmoriti u hotelu, neki će otići do Kabe da obave hadžijski tavaf i sa’j dok je u ihramu, ošiša se ili skrati kosu, i skine ihrame.

Pred sami povratak kući hadžija će obaviti Oprosni tavaf kojim se oprašta od K'abe, te se priprema za povratak u domovinu, svojoj porodici, prijateljima.

Dan nakon stajanja na Arefatu je Kurban-bajram ili Hadžijski bajram, islamski praznik prinošenja žrtve, a hadžije nisu dužne klanjati bajram-namaz.

Šejh nakšibendijske tekije Halil ef. Brzina u svom predavanju održanom u Sarač-Ismailovoj džamiji kaže da put na hadž može biti šerijatski, tarikatski, marifetski . Tako, onaj koji hodočasti neka se svakim svojim postupkom prisjeća odgovarajućih ahiretskih postupaka, kao što je opraštanje od porodice, izlazak iz domovine, vožnja, ihrami.

Tako, opraštanje od porodice na početku putovanja hadžiju treba da podsjeti na opraštanje od njih u samrtnom času, izlazak iz domovine - odlazak s dunjaluka, vožnja prevoznim sredstvom treba da ga podsjeti na nošenje dženaze, odijevanje u ihrame da ga podsjeća na ćefine, (mrtvačku odjeću), dolazak na mikat, granica i mjesto sa koga se nijeti za hadž, treba da podsjećaju na vrijeme koje će provesti u napuštanju dunjaluka do proživljenja, strah, ugodnosti, belaji, napor na tom putu neka ga podsjete na meleka Munkira i Nekira u kaburu.

Tamna noć treba hadžiju da podsjeća na njegovu odvojenost od porodice, prijatelja i samoću kabura, izgovaranje telbije, “Lebbejkellahumme lebbejk – odazivam ti se Bože, odazivam” neka te podsjeti na odazivanje Allahovom pozivu na dan proživljenja. Tako i sa svim ostalim postupcima jer svaki nosi tajnu i ukazuje na vječnost.

"Može se reći da Arefat simbolizira proživljenje, skup na sudnjem danu, a bacanje kamenčića simbolizira gađanje fikcija koje šejtan putniku donosi. Klanje kurbana na mini simbolizira klanje životinjskih prohtjeva u čovjeku, a susret s K'abom simbolizira susret s Allahom dž.š.", kazuje šejh Halil.

U Časnom Kur'anu Allah dž.š. kaže poslaniku Ibrahimu, a.s.:“...i oglasi ljudima hadž - dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim; dolazit će ti iz mjesta dalekih, da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo Ime spominjali. Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog! Zatim neka sa sebe prljavštinu uklone, neka svoje zavjete ispune i neka oko hrama drevnog obilaze.“El-Hadždž, 27-29.