Neposlušna Evropa kao "kec na desetku" za Kinu: Xi Jinping i pobjede na kratke staze
Dok su odnosi između Zapada i Rusije u popriličnom "ofsajdu", država koja je u posljednjih nekoliko sedmica ostvarila niz diplomatskih uspjeha, na nekoliko geopolitičkih terena bila je Kina čiji se predsjednik posljednjih dana sastajao sa brojnim zvaničnicima.
Iako bi se očekivalo, zbog geopolitičkih odnosa, da su većinom u pitanju kinesko-ruski razgovori, predsjednik Kine zapravo je posljednjih dana najviše razgovarao sa zapadnim zvaničnicima koji su u talasima stizali u posjete Pekingu.
Još krajem 2022. godine, led sa posjetama Pekingu probio je njemački kancelar Olaf Scholz. Bez obzira na kritike javnosti i dijela političke scene u kojima se naglašava Scholzova bliskost Kini, njemački kancelar otputovao je u ovu državu i tako postao prvi evropski lider koji je posjetio kineskog predsjednika u posljednje tri godine.
"U Pekingu sam zamolio Xija da izvrši svoj utjecaj na Rusiju. Nuklearne prijetnje su izuzetno opasne. To je crvena linija", rekao je tada Scholz.
Naravno, njegova posjeta bila je i ekonomske prirode. Nedugo prije posjete, objavljena je informacija kako je Njemačka prodala udio u važnom terminalu u Hamburgu kineskoj kompaniji China Ocean Shipping Company.
Kinezi su preuzeli 24,9 posto udjela u ovoj kompaniji. Dovoljno procenata da Kinezi imaju značajnu finansijsku korist od toga, ali isto tako procenat koji omogućava Nijemcima da i dalje donose odluke bez kineskog uplitanja.
Dok je Scholz i nakon svoje posjete Pekingu primao brojne kritike i negativne komentare na svoje diplomatske putešestvije na Dalekom istoku, ubrzo se pokazalo kako njemački kancelar neće biti jedini koji će se uputiti prema istom mjestu - Pekingu.
Xijev sastanak sa Putinom kao prekretnica?
Bez obzira na Scholzovu posjetu, među transatlantskim krugovima i dalje je vladalo razmišljanje kako bi se Kina mogla aktivnije uključiti u rat u Ukrajini i to na način da bi mogla poslati podršku u naoružanju Ruskoj Federaciji.
Državni sekretar SAD-a Antony Blinken, ali i brojni drugi zvaničnici, upozoravali su Peking kako će se suočiti sa brojnim posljedicama ekonomske, političke i druge prirode ukoliko se odluče na korak koji će značiti dodatnu podršku Putinu u ratnim aktivnostima.
Sastanak između kineskog i ruskog predsjednika su iščekivali mnogi. Ipak, osim izlizanih floskula koje se tiču ekonomske saradnje, "evropske uši" ostale su uskraćene za zapaljivu retoriku XI Jinpinga u Moskvi.
"Molim vas, budite oprezni, dragi prijatelju", poručio je Xi Jinping Vladimiru Putinu prije odlaska kući.
Brojne najave koje su se odnosile na slanje oružja Rusiji i dodatnu podršku ratnim aktivnostima, izostale su, a čini se kako je takav ishod sastanka bio signal za evropske lidere da pokrenu diplomatsku inicijativu prema Pekingu.
Prvi koji se od početka 2023. godine zaputio prema Pekingu bio je premijer Španije Pedro Sanchez.
"Želim odati priznanje koje je kineska vlada uložila da se pozicionira o pitanjima upotrebe nuklearnog oružja i poštovanja teritorijalnog integriteta Ukrajine. Svijet bi trebao slušati glas Kine kako bi pronašao izlaz iz rata u Ukrajini", poručio je Sanchez iz Pekinga.
Iako se Španija na globalnom nivou ne može posmatrati kao država koja ima podjednako snažan utjecaj kao Njemačka ili Francuska, posjetu Sancheza mnogi su opisali kao trenutak u kojem je i Španija prepoznala da može imati nešto aktivniju ulogu na međunarodnoj političkoj sceni.
Odnosi sa Kinom mogu se opisati kao izuzetno korektni, a s obzirom na to da Španija sredinom godine preuzima predsjedavanje Evropskom unijom, sigurno je kako je Sanchez na ovaj način želio pripremiti temelje za potenciranje proaktivnije saradnje cijelog bloka sa Pekingom.
Neusklađenost Brisela i Pariza
Pored odlazaka Scholza i Sancheza u Peking, posjete koje su izazvale i najveću pažnju su one koje su uključivale predsjednicu Evropske komisije Ursulu von der Leyen i predsjednika Francuske Emmanuela Macrona.
Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen, nekoliko dana prije posjete Kini održala govor u kojem je žestoko kritikovala politiku Xi Jinpinga i kineske vlade.
"Jasno je da su naši odnosi postali udaljeniji i teži. Predsjednik Xi održava svoje neograničeno prijateljstvo s Putinom. Bilo kakav mirovni plan koji bi zapravo konsolidovao rusku aneksiju ukrajinske teritorije jednostavno nije održiv plan. Način na koji Kina nastavlja da komunicira sa Putinovim ratom bit će odlučujući faktor za buduće odnose između EU i Kine", rekla je tada predsjednica Evropske komisije.
Von der Leyen je tokom posjete Kini održala manje-više isti stav te je kineskim zvaničnicima ponovila stav Brisela o Tajvanu, Ukrajini i brojnim drugim pitanjima. S druge strane, predsjednik Francuske Emmanuel Macron iznio je potpuno drugačiji vid politike prema Pekingu.
Sastanak između Xi Jinpinga i Macrona djelovao je znatno ugodnije, a izjave Macrona nakon susreta predstavljale su dodatnu potvrdu da Francuska želi jačanje odnosa sa Kinom.
"Da li mi Evropljani imamo interesa da ubrzamo pitanje Tajvana? Ne. Najgore bi bilo pomisliti da mi Evropljani moramo biti sljedbenici ove teme i prilagoditi se američkom ritmu i kineskoj pretjeranoj reakciji. To bi bila zamka za Evropu", poručio je Macron te naglasio kako Evropa ne smije biti vazal Sjedinjenih Američkih Država.
Dok je ovakva izjava izazvala veliku pažnju među zapadnim zvaničnicima koji su bljuvati vatru na Macrona zbog njegovih stavova, francuski predsjednik je uz sebe na put u Peking poveo i niz ekonomskih saradnika koji su održali sastanke sa kineskim investitorima.
"Poslovanje francuskih kompanija u Kini ide glatko i to je dobra vijest. Komercijalne transakcije između država nisu prestale od 2019. godine i dolaska Macrona na vlast", rekla je u analizi za France 24 profesorica Mary-Francoise Renard.
Tokom prethodnih mjeseci, francuske kompanije su potpisale niz ugovora sa Kinom. Airbus je obećao isporučiti 50 helikoptera jednoj kineskoj kompaniji, a francuska elektroprivreda obnovila je ugovor sa kineskom energetskom kompanijom CGN.
Politički ringišpil u kojem Kina za sada izvlači najveću korist
Ukoliko se analiziraju posjete evropskih zvaničnika Kini i izjave sa brojnih sastanaka, može se primijetiti kako, i pored toga što se u javnosti predstavlja drugačije, raspoloženje prema Kini unutar evropskih političkih krugova itekako varira.
Blag pristup Scholza i iznenađujuće izjave Macrona tokom boravka u Pekingu, naišli su na velike kritike drugih zapadnih zvaničnika koji smatraju da Evropa mora znatno više posvetiti pažnje jačanju saradnje i partnerstva sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Uprkos suzdržanosti Bijele kuće o komentarima Macrona i "strateškoj autonomiji" Evrope koja posmatra Peking kao partnera, jasno je kako Sjedinjene Američke Države ne mogu biti zadovoljne činjenicom da, za razliku od situacije u Ukrajini, Evropljani ne govore jednim glasom o Kini.
Iako postoji određena saglasnost saveznika o tome kako Kina predstavlja veliku silu sa kojom Evropa i SAD moraju na pravi način regulirati odnose, shvatanje partnerstva sa Pekingom različito se shvata u Berlinu, Parizu, Londonu ili Varšavi.
Dok jedni partnerstvo vide kao izvanrednu ekonomsku priliku, drugi u Kini vide prijetnju koja svoje interese pokušava zastupati znatno pametnije u odnosu na Rusku Federaciju - novcem, projektima i utjecajem.
U takvom političkom džumbusu, koji evidentno vlada u Evropi te nakon niza sastanaka sa evropskim zvaničnicima, može se reći kako su Kina i Xi Jinping izašli kao pobjednici iz ovog, atletskim rječnikom rečeno, političkog sprinta.
Diplomatska pozicija u svijetu nije narušena sa posjetom kineskog predsjednika Rusiji, a svojim posjetama Pekingu evropski zvaničnici su i definitivno pokazali kako im je stalo do odnosa sa Kinom.
Međutim, za pobjedu u maratonu, Kina će morati uraditi mnogo više, a na tom putu će joj stajati i Sjedinjene Američke Države koje sigurno neće blagonaklono gledati na flert Pekinga sa brojnim evropskim državama.
