The Economist
27

Neuspjeh Njemačke da predvodi EU postaje problem

D. Be.
Olaf Scholz (Foto: EPA-EFE)
Olaf Scholz (Foto: EPA-EFE)
Prije petnaestak godina, dok je Evropska unija "pijana" ljuljala iz jedne krize u drugu, postojala je jedna konstanta - Njemačka, a posebno Angela Merkel, njena kancelarka, bila je zvijezda oko koje kruži ostatak Evrope.

Zemlje južne Evrope su se zagušile štednjom koju su morale da progutaju kao cijenu spašavanja. Istočnjaci su poželjeli da je Merkel zauzela tvrđi stav prema Rusiji nakon njene aneksije Krima 2014. Svi su imali pravo. Ipak, niko nije imao način da djeluje mimo Njemačke.

The Economist u svojoj analizi piše da ako sada posjetite Brisel, sve što ćete čuti su priče o njemačkoj nesposobnosti. Disfunkcija trostranačke koalicije Olafa Scholza prelijeva se u Evropu, komplicirajući svakodnevno poslovanje dok se vladajuće stranke u Njemačkoj prepiru i svađaju. Stari savezi se preoblikuju dok njemački prijatelji rade oko toga. Kao kancelar, Scholz izgleda nije sposoban za strpljiv pristup kakav je imala Merkel pri sklapanju poslova. Na samitima lidera EU, njemačka pozicija djeluje iznenađujuće sve kada se drugi ne povinuju.

Narušena očekivanja njemačkog rukovodstva nisu niti nova niti se lako prevladaju. Koalicije, sudovi i federalna struktura zemlje čine donošenje odluka glomaznim. Ponekad stvari funkcionišu.

Zeitenwende je bila istinska promjena njemačke vanjske i sigurnosne politike koju je postavio Olaf Scholz nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. Njemačka konačno unapređuje svoje oružane snage i šalje oružje Ukrajini, te je transformirala svoju energetsku politiku. Ipak, njemački partneri češće ostaju razočarani.

Ako je tako, to je zato što vjeruju Scholzu na riječ kada kaže, kao što je to učinio po preuzimanju dužnosti 2021., da Njemačka ima "posebnu odgovornost" za Evropu.

Ovo je istinitije nego ikad kada drugdje nedostaje vodstvo. Francuska, tradicionalni, iako ponekad svojeglav partner Njemačke, paralizirana je nakon nepromišljene odluke Emmanuela Macrona da održi prijevremene parlamentarne izbore prošlog mjeseca. Drugi lideri su važni po određenim pitanjima, ali nijedan ne može da se mjeri sa ukupnom snagom Njemačke. I, bez energične njemačke podrške, nekoliko stavki na listi obaveza EU sada rizikuje da skliznu u limb.

Prvi, proširenje EU na Ukrajinu i druge države, Scholz je identificirao kao prioritet za “geopolitičku Evropu”. Ipak, kako bi spriječila da proces zaglavi u birokratiji, Njemačka se mora boriti protiv drugih, skeptičnijih vlada.

Evropska unija će također morati da se reformiše dok se priprema za rast, naprimjer izmjenom svoje skupe poljoprivredne politike i smanjenjem nacionalnih prava veta. Završetak unije tržišta kapitala, vrijednog, ali važnog projekta koji bi trebao potaknuti privatna ulaganja u Evropu, i predstojeća rasprava EU ​​o tome da li su njena pravila o unutrašnjem tržištu i državnoj pomoći do nule usred rastućih tenzija između Evrope i Kine, takođe postavljaju velike zahtjeve Njemačkoj.

Dobra vijest je da kancelar ima pristojne instinkte po ovim pitanjima. Korisnog saveznika ima i u Ursuli von der Leyen, koja je decenijama postala jedna od najmoćnijih predsjednica Evropske komisije. Kao bivša ministrica njemačkog kabineta, von der Leyen ima "antene fino podešene na osjetljivost" svoje domovine, čak i ako dolazi iz stranke koja je sada tamo u opoziciji. Nakon što je prošle sedmice dobila drugi petogodišnji mandat, ona će imati politički kapital za trošenje.

Loša vijest je da je vremena sve manje. Sve tri njemačke vladajuće stranke "zapele" su na prošlomjesečnim evropskim izborima, a spremaju se za još jedne na državnim izborima u septembru.

Kako se pažnja usmjerava na sljedeće nacionalne izbore u Njemačkoj, koji će se održati u jesen 2025. godine, stranke će biti u iskušenju da "uspore motore" u EU i fokusiraju se na svoje razlike kod kuće. S obzirom da geopolitički rizici rastu i evropska ekonomija stagnira, to bi bilo kratkovido i opasno. Scholz i Njemačka moraju pojačati, piše Economist.