Neviđeno od 1945.: Rusija u Ukrajini izgradila odbrambene linije duge čak 800 kilometara

U to se vrijeme ruska vojska povlačila i nije imala vremena ukopati se duž čvrstih odbrambenih linija. Bilo je dovoljno da ukrajinske snage izvedu napade malim pješačkim jedinicima potpomognutim lakim oklopnim vozilima koje su koristile taktiku hit-and-run za proboj ruskih položaja. Kijevska strategija u tim protivnapadima temeljila se na vojnoj doktrini NATO-a, dajući autonomiju komandantima bataljona na terenu i praćena visokopreciznim artiljerijom koje je gađalo rusku pozadinu i opskrbne linije.

Panorama s kojom se sada suočava ukrajinska vojska znatno je kompliciranija. Na cijelom okupiranom teritoriju, na prvim crtama, ali i u regijama iza njih, Rusija je podigla odbrambene barijere kakve u Evropi nisu viđene od pada Hitlerova Trećeg Reicha.

Javier Jordán, profesor političkih nauka na Univerzitetu Granada u Španskoj i direktor grupe za odbrambenu analizu Global Strategy, i Stephen Biddle, profesor na Univerziteta Columbia, napravili su usporedbu u studiji objavljenoj prošlog novembra.

“Ne postoje kvalitativne razlike u tim odbrambenim strukturama u odnosu na Drugi svjetski rat”, kaže Jordán u razgovoru za EL PAÍS.

Ova moderna verzija Siegfriedove linije proteže se od ruske granice s Ukrajinom u pokrajini Lugansk na sjeveroistoku kroz okupirana područja Donjecka i Zaporožja, prateći tok rijeke Dnjepar dok prolazi pokraj oslobođenog grada Hersona i završava na ulazu na poluotok Krim.

Prema Johnu Helinu, finskom historičaru i vojnom analitičaru, ruske su snage također utvrdile regije kako bi ih pretvorile u uporišta iza linija, koje će ukrajinske snage morati zauzimati jednu po jednu kako bi izbjegle da neprijateljske jedinice uđu duboku u njihovu pozadinu.

Odbrambene prepreke koje postavlja Rusija slične su onima postavljenim prije 80 godina, kaže Helin, iako ih je lakše prevladati. Na primjer, zmajevi zubi koji su raspoređeni nisu ukopani u zemlju kao tokom Drugog svjetskog rata, već su postavljeni na površinu i mogu se lako ukloniti bagerom. Izgrađeni bunkeri također su sličnog dizajna, bez podzemnih temelja ili utvrđenih zidova: montažni su i postavljeni uglavnom uz prometnice kao zaklon za snajperiste.

Međutim, ruska odbrambena linija i dalje je "strašna", kao što je 12. aprila primijetila obavještajna služba Velike Britanije, prije svega na fronti Zaporožja, gdje se očekuje ukrajinska protuofanziva prema Melitopolju i Azovskom moru.

U Zaporožju i okupiranom području pokrajine Herson, Rusija je izgradila tri paralelne odbrambene crte dužine 120 kilometara, svaka udaljena oko 15 kilometara i sve slijede isti sistem: prva linija borbenih rovova s bodljikavom žicom, koja je prethodila minskim poljima; zatim zmajevi zubi, protivtenkovski jarci i više rovova s dodatnim položajima za ukopane tenkove koji djeluju kao artiljerija.

Ukrajinska oružja za probijanje linije

Dana četvrtog aprila, australski general-major Mick Ryan primijetio je značajnu promjenu u materijalu koji Ukrajini isporučuju njeni NATO saveznici u jednoj od svojih periodičnih analiza rata: po prvi put od početka sukoba, vozila posebno dizajnirana za prevladavanje protivklopnih prepreke dobile su prednost, kao i oprema za sapere i inženjere, kao što je plastični eksploziv C-4 za rute kroz betonske blokove.

Washington je osigurao MRAP-ove, koji su napravljeni da izdrže eksplozije mina; tenkove s minsko-detonatorskim oruđima; gusjenična vozila s eksplozivnim punjenjem M-58, koja horizontalno detoniraju mine i uništavaju zmajeve zube, te oklopna vozila M-60 s premjestivim mostovima za svladavanje rovova i protivtenkovskih jaraka.

Njemačka je poslala mobilne oklopne mostove Biber i vozila za razminiranje Wisent-1. Litvanija je osigurala oklopna terenska vozila otporna na mine, a Finska tenkove Leopard prilagođene otvorenim rutama kroz minska polja, dok je Nizozemska poslala mostove Bradley i pontone M-3 za riječno desantiranje, a Francuska je osigurala amfibijske oklopne transportere pješaštva AMX-10P.

Kijev razmišlja o mogućnosti pokušaja amfibijskog napada na južnom frontu, prelasku rijeke Dnjepar, što je opcija koju većina analitičara s kojima se konzultirao El Pais smatra praktički nemogućim pothvatom: korito rijeke Dnjepar dok prolazi kroz Herson široko je više od dva kilometra. Guverner koji je postavila Moskva na anektiranim teritorijima Hersona, Vladimir Saldo, izjavio je da Kijev gomila amfibijske snage na zapadnoj obali rijeke.

Pokušaj ofanzive protiv više linija rovova, minskih polja i prepreka sa mitraljeskim gnijezdima nije učinkovit bez dovoljne artiljerijske podrške, napominju Jordan i Helin.

Direktor Global Strategyja naglašava da je važan faktor i moral vojnika koji se brane. U harkovskoj ofanzivi eliminacija ruskih komandanta bila je odlučujuća zbog stroge hijerarhijske strukture ruske vojske. Kada je komandni lanac uništen, oficiri su napustili svoje položaje.

"Nema teže misije od planiranja i izvođenja kombiniranog napada na niz prepreka", napisao je general Ryan.

Jordan se slaže, ističući izvanrednu razinu profesionalizma koja je potrebna za koordinaciju svih ogranaka vojske uključenih u napad kao što je ukrajinska protuofanziva. Analitičar vjeruje da bi ukrajinska vojska trenutno mogla premašiti nadmoć tri prema jedan u broju vojnika koju vojna teorija propisuje kao nužnu u ofanzivnim operacijama. U svakom slučaju, dodaje Jordan, broj žrtava i materijalnih gubitaka bit će golemi.

Spor napredak uz veliku cijenu

U eseju objavljenom u analitičkom časopisu War on the Rocks u novembru prošle godine, Biddle je izjavio da ravnomjerna ravnoteža suprotstavljenih snaga kojoj smo do sada svjedočili tokom rata nagovještava da će protuofanziva postići skromne dobitke.

“Tamo gdje je odbrana bila duboka, podržana operativnim rezervama i dobro pripremljene linije bojišnice, uspješni munjeviti ratovi bili su gotovo nemogući nakon više od stoljeća tehnoloških promjena. Dobro uvježbani i pronicljivo usmjereni napadači s brojčanom nadmoći,” napominje profesor s Columbije, “mogu postići napredak na terenu, ali polako i uz veliku cijenu.”

Kada protivničke snage nisu izjednačene, nikakva odbrambena priprema nije dovoljna. Helin navodi primjer prvog Zaljevskog rata (1990.-1991.), kada je, nakon invazije na Kuvajt, koalicija predvođena Sjedinjenim Državama napala Irak.

Finski stručnjak ističe da je vojska Saddama Husseina izgradila stotine kilometara utvrđenih rovova koje je zračna nadmoć SAD-a uništila u nekoliko sati. I, upozorava Helin, ovo je primarni problem Ukrajine: Kijev ne posjeduje zračnu nadmoć da uništi ruske linije opskrbe, artiljeriju i tenkove.

Međutim, kao što primjećuje Jordan, Kijev ima prednost u pogledu preciznih projektila, poput HIMARS-a, za koje su se njegove oružane snage pokazale vrlo učinkovitima u korištenju za prekid opskrbnih linija i udaranje na deponije goriva i skladišta oružja iza ruskih linija.

Prema konzultiranim stručnjacima, pobjednik će biti strana koja najbolje uspije koordinirati različite grane svojih oružanih snaga.

Protuofanziva je ključna za Ukrajinu jer ako napad posustane na odbrambenim crtama Rusije, gdje će biti koncentrirana elita kijevske vojske, to će Rusiji potencijalno pružiti zlatnu priliku za protivnapad i osvajanje po prvi put od početka invazije. Ako se to dogodi, Helin vjeruje da će više od 30 lovaca MiG-29 koji se isporučuju Kijevu iz Poljske i Slovačke biti rezervirano za spašavanje situacije, a možda i sudbine same Ukrajine, piše EL PAIS.