Jason Wallace tokom 20 godina je naizmjenično živio u zatvoru i na ulici. U međuvremenu je ponekad nalazio sklonište kod djevojaka ovisnih o drogama, sve dok ga policija ne bi ponovno uhapsila. Kako bi financirao svoju ovisnost, počinio je nasilne pljačke, krao vatreno oružje i prodavao heroin. U prljavim uličicama u Glasgowu ubrizgavao je drogu u vene korištenim iglama, naposljetku se zarazivši hepatitisom. Nekoliko je puta za dlaku izbjegao predoziranje. Prije 12 godina, ovaj 46-godišnjak je napokon uspio prestati, zahvaljujući grupi za samopomoć i od tada je čist. Više ne konzumira ni alkohol, piše Neue Zürcher Zeitung.
Dramatična epidemija smrtnih slučajeva
Na sastanku u kafiću u Glasgowu, Wallace govori obazrivim, ali čvrstim glasom. Njegovo tijelo je povratilo snagu, ali prošlost je ostavila traga na njegovom mršavom licu. Radi u Scottish Drugs Forumu, nevladinoj organizaciji, pa je tako i danas u bliskom kontaktu s ovisnicima o drogama.
"U Glasgowu u siromašnim četvrtima, gotovo 40 posto stanovnika ima akutni problem s drogama, čak i ako izbacite alkohol iz ove priče", kaže Wallace i dodaje:
"Suočavamo se s dramatičnom epidemijom smrtnih slučajeva zbog droga".
Iako nema pouzdanih podataka o broju ovisnika, statistika mortaliteta tužno govori sama za sebe. Škotska je 2013. godine zabilježila 527 slučajeva u kojima je ilegalna droga uzrokovala ili izravno pridonijela smrti osobe. U posljednjih sedam godina ove su brojke eksplodirale, pa je 2020. godine 1.339 ljudi umrlo zbog zloporabe droga, što je novi vrhunac. Muškarci su činili gotovo dvije trećine preminulih.
Nigdje u Evropi više ljudi ne umire od predoziranja nego u Škotskoj. Prema epidemiologu Sveučilišta Glasgow Caledonian, Andrewu McAuleyu, koji se već 20 godina bavi pitanjima oko droga, Ujedinjeno Kraljevstvo dosljedno provodi toksikološka izvješća o svim nerazjašnjenim smrtnim slučajevima. Budući da brojke o smrtnim slučajevima povezanim s drogama nisu jednako pouzdane u svim zemljama, istraživač poziva na oprez prilikom međunarodnih usporedbi.
"No, čak i u usporedbi sa sjevernoeuropskim državama sa sličnim kvalitetnim prikupljanjem podataka, Škotska je ispred", rekao je McAuley u jednom intervjuu.
Prođete li središtem Glasgowa, često ćete naići na ovisnike o drogama. Okupljaju se na uglu ispred željezničke stanice u Glasgowu, prose pred izlozima duž ulice Argyle i provlače se kroz četvrt Merchant City, pokraj fabričkih zgrada i veličanstvenih bivših rezidencija "gospodara duhana" ili trgovaca iz kolonijalnog doba. Abbey Chemist jedno je od neformalnih sastajališta. Ovisnici ovdje mogu zamijeniti korištene injekcije za čiste, testirati se na bolesti ili liječiti rane i apscese.
Kršan apotekar kaže kako su njegovi kolege samo u posljednjih 10 dana liječili pet osoba naloksonom, spasivši ih od predoziranja. Policajci u Glasgowu danas također redovno nose sprejeve za nos koji sadrže ovaj protuotrov za trovanje opioidima, tako da mogu intervenirati u hitnim slučajevima.
Najveći problem je upotreba više droga
Abbey Chemist dio je mreže Službe oporavka od alkohola i droga za područje Glasgowa i Clydea. Prema riječima Saketa Priyadarshija, medicinskog direktora mreže, sustav trenutačno ima 9000 pacijenata. Mnogi su ovisni o heroinu. U takvim slučajevima, Priyadarshi i njegovi kolege propisuju im metadon ili druge nadomjestke kako više ne bi morali uzimati supstancu na ulici.
"Naš najveći problem je uporaba više droga", kaže ljekar. Danas većina ovisnika koristi nekoliko supstanci istodobno. Mješavina lijekova također često igra ulogu u smrtnim slučajevima. Na primjer, u krvi preminulih često se nalaze tragovi kokaina, alkohola ili sredstava za smirenje, kao i opioida.
Budući da se potražnja za heroinom smanjuje kako sve više ovisnika ima pristup zamjenskim sredstvima, kriminalne organizacije na tržište su donosile nove droge, ističe Priyadarshi za Neue Zürcher Zeitung.
Jedan od rastućih problema je jeftini kokain kojeg mnogi ovisnici o drogama ubrizgavaju injekcijama i nedavno je pridonio izbijanju epidemije HIV-a u Glasgowu.
Međutim, ukupno uzevši Škotska ima manji problem sa stimulansima za zabavu nego s opojnim drogama. Benzodiazepini, koji imaju snažan smirujući i uspavljujući učinak, široko su korišteni desetljećima. Prije 2000. godine, škotski su ljekari izdašno propisivali takve lijekove za pitanja mentalnog zdravlja. Nakon toga su takvi lijekovi, koji ublažavaju tjeskobu, ali izazivaju ovisnost, doživjeli renesansu s takozvanim uličnim Valiumom.
U novije vrijeme pojavila se mnogo snažnija verzija ovih tableta u obliku etizolama, kojeg kriminalne organizacije proizvode u ilegalnim laboratorijima u garažama ili većim proizvodnim pogonima s profesionalnim prešama za tablete. Čini se da su snažne i jeftine tablete još uvijek ograničene na škotsko tržište, jer nisu široko dostupne u Engleskoj. Prema Priyadarshiju, etizolam je posljednjih godina napravio ogromnu štetu.
"To potkopava bilo koju dobrobit koju ljudi imaju od metadona, a gotovo 80 posto smrtnih slučajeva povezanih s drogama sada je povezano s upotrebom etiziolama", kaže Priyadarshi.
Dobna struktura ovisničke populacije također pridonosi velikom broju smrtnih slučajeva, pri čemu se gotovo dvije trećine smrtnih slučajeva od droga u Škotskoj u 2020. godini dogodilo kod ljudi u dobi od 35 do 54 godine. Mnogi ovisnici iz vremena epidemije heroina 80-ih i 90-ih i danas su na igli.
Šta je Trainspotting generacija
U Škotskoj se govori o Trainspotting generaciji, nazvanoj po kultnom filmu Dannyja Boylea iz 1996. koji prikazuje mučne živote skupine mladih ovisnika o heroinu u Edinburghu.
"Neko tko danas ima 40 ili 50 godina i ima 20 ili 25-godišnju historiju ubrizgavanja droga imat će fizičko zdravlje 70-godišnjaka s respiratornim i kardiovaskularnim problemima", kaže Priyadarshi.
Za razliku od mnogih njegovih vršnjaka, bivši ovisnik Wallace uspio se izvući. Ipak, njegova je priča tipična za predstavnika Trainspotting generacije. Wallace je imao sedam ili možda osam godina kad se početkom 80-ih počeo drogirati. Odrastao je u Glasgowu, u East Endu, jednom od najsiromašnijih područja Škotske. Njegovi roditelji, djed i baka, imali su problema s ovisnošću i bili su depresivni, a porodično nasilje bilo je svakodnevica za njega i njegovo četvero braće i sestara. Wallace je počeo udisanjem ljepila, ali je brzo prešao na benzodiazepine. U to vrijeme jedna je tableta na crnom tržištu koštala 20 penija. To je značilo da je samo jedna funta bila dovoljna za podmirivanje dnevnih potreba mladog ovisnika.
Wallace je svoju potrošnju finansirao krađom. S 12 godina izbačen je iz škole zbog problema u ponašanju. Tek mnogo godina kasnije, u zatvoru, konačno je naučio pravilno čitati i pisati. Ubrzo je počeo koristiti jače droge. Prvi put je heroin ubrizgao sa 16 godina u popravnom domu za maloljetnike. Kao 20-godišnjak je dobio kćer, ali nikad ga nije bilo kod kuće. Kako bi financirao svoju ovisnost o drogama, sve je dublje tonuo u glasgowski vrtlog nasilja, siromaštva i kriminala.
Mnogi Wallaceovi susjedi i školski kolege također su postali ovisnici 80-ih godina. Troje od četvero njegove braće i sestara i danas su ovisnici. Pa ipak, bilo bi previše pojednostavljeno svesti škotske probleme s drogama na stariju generaciju.
Gary krađom kozmetike finansira ovisnost
Dvadesetdevetogodišnji Gary sjedi u ulici Argyle u središtu Glasgowa i prosi. Nije skupio mnogo, budući da ljudi od početka pandemije nose manje gotovine. Garyjeva kosa je masna, lice mu je prekriveno ekcemom, a zubi su smeđi . Njegovo mršavo tijelo i prljava odjeća dokaz su ovisnosti, oskudice i stresa koji doživljava kao beskućnik na ulici.
Poput mnogih ovisnika, Garyju je neugodno otvoreno govoriti o svojoj ovisnosti. Postaje razgovorljiviji tek nakon nekog vremena. Kaže da je već devet godina ovisan o drogama. Dugo je koristio heroin, liječio se, a zatim se vratio, a sada uglavnom ubrizgava kokain. Upravo je pušten iz zatvora, gdje je bio zbog krađe u trgovini. Kako bi financirao svoju ovisnost, uglavnom krade kozmetiku koju zatim preprodaje.
Budući da Gary nema gdje stanovati, drogu uzima u gradskim uličicama.
"Ali svašta se može dogoditi na ulicama Glasgowa", kaže Gary.
Stoga ponekad potraži jedinu gradsku mobilnu sobu za konzumaciju droga koju je jedan politički aktivist nezakonito uspostavio u zatvorenoj ambulanti.
"Da postoji više takvih soba, bilo bi puno sigurnije", tvrdi Gary.
Međutim, prostori u kojima ovisnici mogu ubrizgati narkotike pod higijenskim uvjetima i nadzorom zabranjeni su prema britanskom Zakonu o zlopotrebi droga iz 1971. Epidemiolog McAuley sa Sveučilišta Glasgow Caledonian kaže da ne vjeruje kako će se to uskoro promijeniti:
"Ministarstvo unutarnjih poslova tvrdi da takvi prostori promiču uporabu droga i potkopavaju cilj apstinencije".
Distribucija heroina pod kontrolom države
Drugi progresivni pristupi, poput distribucije heroina pod kontrolom države ili dekriminalizacije potrošnje, kojima su Švicarska i Portugal uspjeli ublažiti drastične probleme s drogama, također nailaze na političke i pravne prepreke. Pilot projekt za medicinski propisanu distribuciju heroina, inspiriran iskustvom Švicarske, kojeg je prošle zime pokrenuo Priyadarshi iz Službe oporavka od alkohola i droga, još je u povojima.
Škotska nacionalna stranka (SNP), koju vodi prva ministrica Nicola Sturgeon, tvrdi da konzervativna vlada u Londonu snosi odgovornost za problem i da se progresivna politika prema drogama može ostvariti samo u neovisnoj Škotskoj. No, SNP ne može objasniti zašto su brojke toliko veće u Škotskoj nego u Engleskoj i Walesu, koji imaju iste zakone o drogama.
Politički pritisak sada se značajno povećava. Naprimjer, kada je vlada krajem jula objavila najnovije podatke o smrtnosti, naišla je na val kritika i zaprepaštenja. Na posebnoj sjednici regionalnog parlamenta, škotski konzervativci pozvali su na novo pravo na rehabilitaciju. Laburistička stranka kritizirala je SNP, koji je na vlasti 15 godina, jer je dopustio porast broja preminulih bez poduzimanja mjera.
