Njemački semafor i zvanično je pokvaren: Dnevnik pucanja jedne uslovljene ljubavi
Uprkos tome što je dolazak crveno-žuto-zelene koalicije u jesen 2021. godine značio i ulazak Njemačke u postmerkelovsku eru, potpuno je već tada jasno bilo kako stvari unutar koalicije neće funkcionisati na najbolji način te da će za donošenje odluka biti potrebno mnogo ustupaka.
Ustupci, sami po sebi, kad-tad na površinu iznjedre nezadovoljstvo koje se može manifestovati na dva načina - ili će doći do potpunog kraha sistema ili će na kraju mandata birači, nezadovoljni politikama, žestoko kazniti stranku i poslati je u opoziciju.
"Donio sam odluku o smjeni saveznog ministra finansija. Neodgovorno se ponaša svako ko odbije da pronađe rješenje u ovoj situaciji. Nema osnova povjerenja. Položio sam zakletvu i jasno rekao da ću uvijek imati na umu dobrobit cijele naše zemlje", riječi su kojima je Olaf Scholz 6. novembra najavio smjenu Christiana Lindnera.
Dva smo svijeta različita
Od samog početka vladavine semafor koalicije u Njemačkoj, najviše skepticizma budila je upravo osovina koja je uspostavljena na relaciji Socijaldemokratske partije Njemačke i Zeleni sa jedne te Slobodne demokratske partije (FDP) koju predvodi Christian Lindner sa druge strane.
Lider FDP-a, kao i njegova stranka, imali su i prije 2021. godine historijat pregovora sa tada aktuelnim vladajućih partijama te se o njihovom ulasku u vlast špekulisalo i 2017. godine. Međutim, upravo je Lindner nezadovoljan dijelom kolača koji bi FDP dobio u tom odnosu snaga, odlučio da sve pregovore u potpunosti prekine.
"Mi smo se mučili jedni s drugima satima, danima i sedmicama. Danas je dan duži nego što smo prvobitno planirali. Mi kao Slobodne demokrate dali smo brojne ponude za kompromis u posljednjih nekoliko sedmica, uključujući na početku o poreznoj politici, evropskoj politici, pitanjima migracije i u obrazovnoj politici. Jer znamo da politika napreduje u ravnoteži i da ne možete diktirati kurs cijele republike sa nešto manje od jedanaest posto glasova", govorio je tada Lindner.
Ipak, 2021. godine, Lindner je dobio novu šansu za ulazak u vlast, a čini se kako je i u pregovorima sa Olafom Scholzom i Annalenom Baerbock uspio izvući najbolje za sebe i FDP - ministarstvo finansija, sektor koji je Lindner ciljao isuviše dugo da bi ga sada tako lako ispustio.
Ono što je u samom početku predstavljao problem jeste pretpostavka od koje su stranke polazile, a koja se odnosila na porezne reforme. Dok su SPD i Zeleni tražili povećanje poreza za bogate, Lindner je predvodio struju koja je tražila stabilizaciju ekonomije, što ne bi uključivalo donošenje drastičnih odluka.
"Važno je da ne govorimo samo o raspodjeli bogatstva, već da započnemo proces ekonomskog sustizanja. Jačanje ekonomskih temelja našeg društva mora biti prioritet. Društveni i ekološki ciljevi mogu se postići samo na osnovu jake ekonomije. FDP može dati dobar doprinos", govorio je Lindner.
Međutim, koliko god razlike bile evidentne, članovi semafor koalicije progutali su brojne žabe te su se upustili u političku avanturu. Avanturu koja je već od 2022. godine naišla na brojne objektivne i druge okolnosti koje joj nisu išle u prilog.
Geopolitički zaokreti, dužničke kočnice i rupe u budžetu
Osim činjenice da je ruskom agresijom na Ukrajinu upravo sama Ukrajina pretrpjela najveće posljedice, geopolitički zaokret koji je uslijedio najviše se slomio upravo na njemačkoj privredi.
Rast cijena, prelazak na alternativne načine snabdijevanja energijom, ugrožavanje plinske veze sa Rusijom, doveli su i do toga da ministarstvo finansija, kao i ekonomije, moraju značajno više manevrisati kako bi osigurali stabilnost budžeta.
Prvi značajniji problem nastao je na tzv. Zakonu o grijanju kojim se namjeravao postepeno ukinuti sistem grijanja na naftu i plin. Tu je najviše do izražaja došla rasprava između FDP-a i Zelenih koji su od samog početka rasprave imali potpuno različite stavove o ovom pitanju te je to bio i prvi zakon koji je doveo u pitanje i opstanak koalicije.
Ipak, nakon višemjesečnih sporazuma, stranke su došle do određenog rješenja te je prvobitni zakon koji je predložio ministar ekonomije Robert Habeck (Zeleni) značajno prilagođen te je naglašeno kako će se primjenjivati samo za nove zgrade u Njemačkoj.
Zakon o grijanju, predstavljao je samo uvod u brojne nesuglasice koje su uslijedile, a koje su prvenstveno bile vezane za razlike u razmišljanju o finansijama i budžetu u Njemačkoj. Christian Lindner ušao je u klinč sa drugim članovima koalicije krajem nvoembra 2023. godine kada je Ustavni sud donio odluku kako je budžetska politika dijelom neustavna.
kada je saopćeno kako odluka vlade da prelazak na zelenu energiju finansira tako što će se 65 milijardi dolara duga neiskorištenog iz vremena pandemije prebaciti u klimatski fond nezakonita.
Ovaj manevar koji je planiran, prouzrokovao je veliku rupu u budžetu, zbog čega su i planovi i minimalni konsenzus koji je postignut unutar semafora doveden u pitanje.
Nakon toga, tokom 2024. godine uslijedile su brojne rasprave kojima se nastojao smanjiti jaz u budžetu. Članovi ljevičarskih stranaka koalicije, SPD i Zeleni, čvrsto su bili protiv rezova u socijalnim programima i zalagali su se za popuštanje strogih pravila potrošnje. S druge strane, FDP je tražio da ta pravila i dalje ostanu na snazi.
Tako je u fokus javnosti ponovno dovedeno pitanje dužničke kočnice, što je mehanizam koji je Christian Lindner žestoko branio pred drugim članovima koalicije.
Ovaj mehanizam, koji je uključen u Ustav, jasno navodi kako se država mora zadovoljiti novcem koji se prikuplja iz poreza. Bundestag je ranije ovo pravilo suspendovao samo u trenucima kada su državi potrebna vanredna zaduživanja, a toga je u proteklih nekoliko godina bilo i više nego što je možda realno državi bilo i potrebno.
"Ljuti me to što SPD nikada ne propušta priliku da dovodi u pitanje usklađenost budžeta s dužničkom kočnicom. Za ukidanje bi bila potrebna dvotrećinska većina u parlamentu, a to se neće dogoditi", poručio je ranije Lindner.
Konačni krah
Rasprave o budžetu, ekonomiji i prekrajanju budžeta kako bi se osiguralo krpljenje rupa koje su nastale uslijed povlačenja sredstava, kulminirale su prije nekoliko dana kada je Christian Lindner predstavio plan o ekonomskom zaokretu Njemačke, a što je za ostatak koalicije predstavljao alarm za uzbunu.
U dokumentu koji je objavljen, Lindner je naveo kako je potrebno ukinuti tzv. dopunski porez na korporacije, a koji plaćaju poduzetnici. Kao prvi korak na tom putu, porez bi se smanjio na tri posto u 2025. godini, a potpuno ukinuo 2027. godine.
Istovremeno, porez na dobit bi trebalo da bude smanjen za dva procentna poena u 2025. godini i smanjen u daljim koracima u 2027. i 2029. godini. On se zalaže za "trenutni moratorij za zaustavljanje svih propisa" u naredne tri godine.
Lindner je u tom dokumentu pozvao i na kontrolisane migracije koje uzimaju u obzir potrebe zemlje
"Potrebno nam je više kvalifikovanih radnika i manje nekontrolisane imigracije", naveo je.
Ono što je SPD-u i Zelenima najviše zasmetalo jeste pomjeranje klimatskih ciljeva i ograničenje socijalne potrošnje, što su Zeleni naročito ocijenili kao provokativan momenat.
Objavljivanje ovog dokumenta te insistiranje na njegovom provođenju, samo je predstavljalo kap koja je prelila čašu u odnosima semafor koalicije, a odnos Scholza i Lindnera na kraju je postao kao odnos potpuno disfunkcionalnog bračnog para u kojem je apsolutno svaki segment odnosa doveden u pitanje.
"Prečesto je koristio maloumne partijske političke taktike. Prečesto je lomio moje povjerenje. Ne postoji osnova povjerenja za dalju saradnju. Ne želim više da podvrgavam državu ovakvom ponašanju", poručio je za kraj Scholz.
Jedan odnos, koji je od samog početka bio pod velikim znakom pitanja, tako je svoju avanturu završio poprilično neslavno uz mnogo buke i svađe. Osim što je pukao odnos dvije izuzetno bitne figure u vladajućoj koaliciji, pukao je i odnos samih stranaka te je već najavljeno kako će u martu 2025. godine Njemačka ići u prijevremene izbore.
Uzevši u obzir aktuelna politička kretanja, ankete i nezadovoljstvo koje vlada u Njemačkoj, prijevremeni izbori će gotovo pa sigurno značiti i kraj semafor koalicije. Semafora koji je iz stanja trepčućeg žutog svjetla prešao u stanje potpunog kvara, bez mogućnosti za bilo kakvu popravku.
Istražili smo: Koliko košta održavanje Octavije 2.0 TDI i 1.5 TSI do 100.000 kilometara?
