Noćna mora nacističkih oficira: Na današnji dan rođen je jedan od najpoznatijih snajperista u historiji

Njegovo ime postalo je simbol borbe i izdržljivosti tokom jedne od najkrvavijih bitaka Drugog svjetskog rata – Staljingradske bitke. Zajcev nije bio samo vojnik s puškom, već i inspiracija za hiljade sovjetskih boraca koji su branili svoj grad od nacističke invazije.
Od sibirskog djetinjstva do Staljingrada
Zajcev je rođen u selu Jelino, smještenom u srcu Urala, u siromašnoj, ali ponosnoj seljačkoj porodici. Od ranog djetinjstva učio je loviti u surovim sibirskim uvjetima, razvijajući strpljenje, preciznost i sposobnost neprimjetnog kretanja kroz prirodu. Ove vještine kasnije su mu postale ključne na ratištu.

Kada je Njemačka napala Sovjetski Savez 1941. godine, Zajcev se prijavio u vojsku i ubrzo bio prebačen u Staljingrad, epicentar sukoba između nacističkih snaga i Crvene armije. Njegov talenat brzo je uočen – obični pješadinac postao je snajperista, a potom i vojni instruktor, obučavajući nove generacije strijelaca.
Legendarni obračuni i snajperski dvoboji
Zajcev je tokom bitke za Staljingrad eliminirao više od 225 neprijateljskih vojnika i oficira, ali se pretpostavlja da je broj njegovih žrtava mnogo veći. Njegova snajperska taktika zasnivala se na preciznim hitcima i psihološkom pritisku na neprijatelja. Jedan od njegovih najpoznatijih metoda bila je tehnika "trojki" – grupa od tri snajperista radila je zajedno kako bi maksimizirala efikasnost i izazvala paniku među njemačkim vojnicima.

Njegova slava proširila se među sovjetskim vojnicima, ali i među Nijemcima, koji su poslali svog najboljeg snajperistu, majora Ervina Königa, da ga eliminiše. Ovaj duel, iako ne potpuno potvrđen historijskim izvorima, ostao je jedna od najpoznatijih priča Drugog svjetskog rata, a prikazan je i u holivudskom filmu "Neprijatelj pred vratima" iz 2001. godine. Prema legendi, nakon dana i noći strpljivog iščekivanja, Zajcev je uspio da nadmudri Königa i likvidira ga, čime je dodatno podigao moral sovjetskim borcima.
Ratni uspjesi i priznanja
Zajcev je tokom borbi u Staljingradu stekao čin poručnika i postao jedan od najpoznatijih instruktora snajperskog ratovanja u Crvenoj armiji. Njegovi učenici eliminisali su na stotine neprijatelja, a njegova doktrina preciznog gađanja postala je temeljna za snajpersku obuku u sovjetskoj vojsci.
Za svoje zasluge, Zajcev je 1943. godine odlikovan titulom Heroja Sovjetskog Saveza, najvišim vojnim priznanjem. Također je dobio Orden Lenjina i druge medalje za hrabrost. Iako je bio ranjen od eksplozije mine, nakon liječenja se vratio na front i nastavio borbu.
Naslijeđe i život nakon rata
Nakon pobjede nad nacističkom Njemačkom, Zajcev je ostao u vojsci i učestvovao u oslobađanju Praga. Nakon rata, povukao se iz aktivne službe i radio u industriji tekstila u Kijevu, gdje je proveo ostatak svog života. Bio je i autor knjige "U srcu snajpera", u kojoj je opisao svoje ratne podvige i tehnike borbe.

Umro je 1991. godine, a nekoliko godina kasnije, prema njegovoj želji, njegovi posmrtni ostaci preneseni su u Staljingrad (današnji Volgograd), gdje je sahranjen sa svim vojnim počastima.
Njegova tehnika snajperskog ratovanja i dan-danas se proučava u vojnim školama širom svijeta. Zajcev nije bio samo vojnik – bio je simbol otpora, heroj koji je pokazao da pojedinac može napraviti razliku čak i u najmračnijim trenucima historije.