Nova runda sirijskog ruleta: Kurdsko pitanje, Assad i scenarij "gdje je puno baba, kilava su djeca"

Posljedično, njihov nalet prema Aleppu, a koji se nalazio pod kombinovanom kontrolom snaga Bashara Al Assad te predstavnika Sirijskih demokratskih snaga (SDF) koje na svojim plećima nose Kurdi, pratile su i snage sirijske opozicije koje su utvrđene na sjeverozapadnom dijelu Sirije, a koji uživaju i podrške Turske.

Upravo je pozicija kurdskih snaga, u novom ofanzivnom djelovanju opozicije u koju je "udrobljeno" apsolutno sve, od sekularnih do islamističkih snaga, vjerovatno i najinteresantniji, a sirijski Kurdi su se po ko zna koji put našli u prilično nezavidnoj situaciji koja bi mogla značajno ugroziti i njihove položaje na sjeveru zemlje.

Iako su u novoj ofanzivi iz Idliba i drugih pravaca Kurdi zadržali određene položaje u Aleppu, jasno je kako će iz dana u dan, bez jače podrške vraćanje teritorija biti skoro pa nemoguće

"Nema sumnje da je ovaj napad orkestriran od turske okupacione države, s krajnjim ciljem okupacije cijele sirijske teritorije. Međutim, primarni cilj ovog napada ostaju područja pod autonomnom upravom kako bi se spriječio mirni suživot različitih naroda u regionu, uključujući Kurde, Arape, Sirijce i druge zajednice. Regioni autonomne administracije suočeni su sa napadom velikih razmjera, s posebnim fokusom na područja Al-Shahba'a i Aleppo. To predstavlja ozbiljnu prijetnju opstanku našeg naroda", saopćili su iz SDF-a 1. decembra.

U svom pozivu, SDF je pozvao sve Kurde, Arape, Sirijce, Asirce, Armene i Čerkeze da ispune svoju historijsku ulogu te da se pridruže redovima kurdskih snaga kako kroz SDF, tako i kroz YPG, organizaciju koja je svoje djelovanje bazira uz samu granicu sa Turskom uz brojne okršaje s turskim vojnicima.

Okolnosti, okolnosti, okolnosti

Godinama unazad, pozicija kurdskih snaga na sjeveru i sjeveroistoku Sirije prvenstveno je bila plod međunarodnih kretanja, a snagu je crpila i iz podrške Sjedinjenih Američkih Država kurdskoj borbi protiv Islamske države. Vremenom, SDF je učvrstio svoje položaje uz samu tursku granicu, a američki vojnici su zadržali kontingent vojske na ovom prostoru.

Iako su kurdske formacije imale načelni dogovor sa sirijskom vladom koju je predvodi Bashar Al Assad, odnos između Damaska i SDF-a prije bi se mogao opisati kao "partnerstvo iz nužde" u kojem su i kroz sve ove godine postojale trzavice koje su s vremena na vrijeme dovodile do eskalacije.

Assad je daleko od toga da simpatizira Kurde, ali su mu oni, u najtežem periodu, bili itekako od pomoći u borbama protiv ISIL-a, čije frakcije su se i kroz novu ofanzivu probudile.

Trzavice na relaciji Damask - SDF naročito odnose na istočnu pokrajinu Deir el-Zour gdje su sirijske vlasti nekoliko puta kroz 2024. godinu pokrenuli napade na kurdske položaje čime se nastojao oslabiti njihov utjecaj na istoku Sirije, a samim tim otežati posao i američkim snagama koje su podržavale SDF.

Osim sirijske vojske, u ovim akcijama učestvovale su iračke milicije kao i druge grupacije koje su prvenstveno uživaju podršku Teherana kao čvrstog saveznika Bashara Al Assada.

Od oktobra 2023. američka vojska izvodila je udare po objektima u istočnoj Siriji povezanim s iranskim Korpusom revolucionarne garde, a iz Bijele kuće su jasno ponavljali kako SDF ostaju američki partneri u Siriji.

Međutim, za razliku od geopolitičkih karata koje su im relativno govoreći išle na ruku godinama unazad, kurdske snage okupljene oko SDF-a sada se nalaze pod sve većim pritiskom za koji su ponovno zaslužne - okolnosti.

Mjesecima unazad zvanična Ankara, na čelu s predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom pojačala je politički i vojni pritisak koji se odnosi na rješavanje "kurdskog pitanja" duž cijele granice. Kurdska organizacija YPG, a čije se trupe bore i unutar SDF-a na meti je turske avijacije gotovo pa svakodnevno, a Erdogan je svojom izjavom u oktobru na neki način nagovijestio moguća dešavanja.

"Sirijski ogranak terorističke organizacije PKK, PYD/YPG, osuđen je da bude napušten i ostavljen na miru. Amerika je neko vrijeme nosila ovu terorističku organizaciju u naručju, ali kada to vrijeme istekne, mora ih ostaviti na miru", rekao je Erdogan krajem oktobra 2024. godine

Sirijska opozicija, onaj dio koji ima podršku Ankare, počela je žestoko pritiskati kurdske trupe kako u Aleppu, tako i u drugim dijelovima pod kontrolom SDF-a. Iako su nudili "mirni izlazak" jasno je iz ranijih odnosa kako ovaj odnos može biti sve, ali ne i miran.

Ono što u tom kontekstu može biti potencijalno opasno za Kurde jesu i posljednje aktivnosti na relaciji Ankara - Damask - Teheran. Iako su Assad i Erdogan u nekoliko posljednjih mjeseci (ne)svjesno propuštali i ignorisali postojanje mogućnosti za dogovor, novi geopolitički trenuci, uz moguću asistenciju Rusije, kao i Erdoganovu želju da se pitanje pograničnog dijela konačno riješi, moglo bi doprinijeti nešto drugačijoj podjeli karata u kojoj bi određenu štetu mogao zadobiti Assad, ali najveću zapravo SDF.

Naravno, takva opcija bi teško bila moguća da se sa one strane Atlantika nisu dogodile promjene koje bi također mogle utjecati na ovakav slijed događaja.

Tokom svog prvog mandata, američke trupe značajno su podržavale SDF u borbi protiv ISIL-a. Međutim, kada je ISIL poražen (?), Trump je donio odluku o tome kako se američke trupe trebaju povući iz Sirije, što je ostavilo prostor za dalje djelovanje Turske, bar u jednom dijelu.

Sada, kada je Trump ponovno na vlasti, kurdski predstavnici su u strahu da bi se sličan scenarij mogao ponovo odigrati, a što bi moglo ponovno ugroziti njihove položaje u Siriji.

"Imali smo bolno iskustvo s predsjednikom Trumpom u to vrijeme, i ne poričemo da smo se osjećali frustrirano kada je Washington odlučio da se povuče iz Sirije i ostavio svoje saveznike na milost i nemilost turskim prijetnjama", rekao je Sinam Mohamad, izaslanik Sirijskog demokratskog vijeća (MSD) u Washingtonu za Newsweek.

Sirijski sukob vjerovatno neće biti okončan ni ovom ofanzivom vojnih ili političkih protivnika Bashara Al Assada. Rat koji je aktivan od 2011. godine odavno je izgubio nit u kojoj su se stvari mogle posmatrati isključivo crno-bijelo te je postao poprište međunarodnih interesa koji se upravo na području Sirije iz godine u godinu prelamaju ovisno o događajima kako u svijetu, tako i na Bliskom istoku.

Posljednja dešavanja u Libanu, Gazi, Jemenu, te odnosima Izraela i Irana, svakako su unijeli novu turbulenciju koja se preslikala i na sirijsko tlo na kojem se bez ikakvog pretjerivanja može primijeniti poslovica - "Gdje je puno baba, kilava su djeca".

Uzevši u obzir cjelokupnu dinamiku Bliskog istoka i dešavanja u proteklih godinu dana, teško je očekivati kako bi se u doglednom periodu mogao ponoviti sličan "status quo" kakav je dugo na snazi bio u Siriji. U takvom raspletu, neko od učesnika mogao bi izvući itekako deblji kraj. Ukoliko se karte poslože, uopće nije nemoguće da to (ponovo) budu Kurdi.