Ipak, Miguel Diaz-Canel (57) je dugogodišnji član Komunističke partije, apartčik koji je bio prvi potpredsjednik vlade i države, piše Radio Slobodna Evropa.
Po profesiji inženjer elektronike, Diaz-Canel se kao i njegovi prethodnici, braća Fidel i Raul Castro, pojavljivao u javnosti u čuvenim "kaki revolucionarnim uniformama".
No, kao mladi partijski funkcioner usprotivio se partijskim vodstvu jer je podržao jedan LGBT centar, te je slušao rock muziku i nosio dugu kosu.
Na nacionalnom nivou tražio je da državni mediji otvoreno i kritički govore i pišu o glavnim zbivanjima u zemlji, kao i lakši pristup internetu kako bi taj karipski otok postao dio globalnog web društva. Na sastanke je često dolazio sa tabletom u ruci.
Iako nema sumnje da je on izbor aktualnog predsjednika Raula Castra, ipak je kandidat koji je stekao povjerenje širokih partijskih redova tokom 30-godišnjeg staža i pridržavao se partijske linije oko glavnih političkih i ekonomskih tema.
U posljednjim izjavama je naglašavao da treba nastaviti borbu protiv imperijalizma, što je stara kubanska poruka, a sada je ponovno dobila na "aktualnosti" zbog tenzija sa Sjedinjenim Državama od kada je u Bijeloj kući Donald Trump.
"Nema razloga misliti da će on biti fleksibilniji ili suvremeniji", ocjenjuje Arturo Lopez-Levy, bivši analitičar kubanske vlade koji je odrastao u Santa Clari, rodnom mjestu Diaza-Canela, a sada je predavač na Sveučilištu Texas.
"Teško je očekivati da će biti istinski reformisti i napustiti jednopartijski sistem, niti da će favorizirati privatni nad državnim sektorom", kaže ovaj analitičar.
Njegovi stavovi i dalje su enigma za mnoge. Politička kampanja je zabranjena na Kubi, a Diaz-Canel je izbjegavao bilo što reći što bi mu moglo utjecati na njegovu političku karijeru.
Mnogi Kubanci frustrirani su sa sporim napretkom zemlje pod braćom Castro, pa se nadaju da će novi čovjek ipak postepeno mijenjati situaciju.
Realno, svi njegovi potezi će biti ipak ograničeni jer Komunistička partija i dalje ostaje vodeća politička snaga, a na čelu će joj biti Raul Castro sve do 2021. i kojega će podržavati stara revolucionarna garda u partiji.
Pojedini članovi male kubanske disidentske zajednice, koju vlada u Havani smatra američkim oružjem za destabilizaciju Kube, osudili su Diaz-Canelovo predsjedavanje i prije nego ga skupština izabere.
Njegov oponent Hildebrando Chaviano ga naziva "gospodin Nitko" ističući da je dugogodišnja vladavina Fidela Castra stvorila generacije njegovih sljedbenika, a ne lidere.
Fidel je formalno vlast predao bratu Raulu 2008, a umro je 2016.
U javnosti je Diaz-Canel bio prilično rezerviran od kada se pridružio vladi prije devet godina, no stanovnici provincije Villa Clara kažu da je zgodan, da se prijateljski odnosi prema susjedima, da je "narodski čovjek" koji će i završiti preuzete poslove.
"On je dobar menađer, ali čovjek iz sustava", ocjenjuje Geoff Thale, potpredsjednik washingtonskog ureda za Latinsku Ameriku.
Odrastao je u skromnoj, tipično kubanskoj jednokatnici u jednom od najlošijih kvartova Santa Clare.
Bio je pametan učenik kažu njegovi nastavnici, a prije političke karijere je predavao na sveučilištu, da bi tokom ekonomske krize u 90-tim, nakon sloma glavnog kubanskog saveznika Sovjetskog Saveza, postao šef partije u provinciji Villa Clara.
Kako je tada bila nestašica goriva, za razliku od drugih partijskih čelnika na posao je, umjesto u sovjetskoj "Ladi", dolazio na biciklu.
"Njegova bliskost s građanima je njegov zaštitni znak", kaže Ramon Silvero vlasnik kulturnog centra u Santa Clari gdje se održavaju večeri za LGBT osobe.
Podržavao je taj klub u vrijeme kada je ksenofobija zauzimala rašireno mjesto u partijskim strukturama.
Ljubitelj je kulture, znao je dovoditi svoju djecu iz prvog braka, na omladinske večeri gdje je volio plesati.
Radi do dugo u noć, zna iznenaditi državne tvrtke inspekcijama koje istražuju korupciju, pa je dobio nadimak "Noćni Diaz" što je zapravo igra riječi iz televizijske kriminalističke serija "Dan i noć".
Godine 2003. postaje partijski šef u provinciji Holguin, centru rastuće turističke industrije i stranih investicija, a od 2009. je u Havani na dužnosti ministra visokog obrazovanja, da bi prije pet godina postao "desna ruka" Raula Castra koji je posebno isticao njegovu "ideološku snagu".
"On je čovjek u kojega Raul ima puno povjerenje i preferira ga u odnosu na staru vojnu i revolucionarnu gradu", smatra Carlos Alzugaray, umirovljeni kubanski diplomat.
Diaz-Canel je na svim važnijim političkim skupovima bio uvijek uz Castra, primao je strane dužnosnike i predstavljao vladu na inozemnim putovanjima.
Jedan video snimak sa zatvorenog stranačkog sastanka pokazuje ga kao čovjeka sa sasvim drugačijim stavovima oko medija, gdje se zalaže za čvrstu ruku, što je razočaralo i disidente i strane ambasade, ali i mnoge Kubance koji su se nadali da će biti reformist.
Mnogi nagađaju da bi mogao donijeti pozitivne vibracije u odnosu prema Sjedinjenim Državama koji su se zahladili dolaskom Trumpa za predsjednika.
Od njegove spretnosti ovisiti će i promjene koje je zacementirao Castro, odnosno da li će kubanski socijalizam biti održiv.
Nejasno je i da li će uspjeti uvesti jednu valutu, jer Kuba ima dvije valutne jedinice, kubanski i konvertibilni pesos koji je uveden 2005. kao druga valuta umjesto dolara.
Kubanska ekonomija suočava se sa velikom izazovima, s rastom od jedan do dva posto proteklih godina.
Ljudi će se bez sumnje za dva tri mjeseca pitati zašto im se život nije promijenio na bolje, ocjenjuju poznavaoci kubanskih prilika.
Britanski think-tank o BiH i regiji: Dodik i Čović saveznici, BiH i Srbija van EU
Real Madrid je prvak svijeta! Mbappe i društvo u finalu razbili meksičku Pachucu
