Objavljena knjiga o životu Zelenskog tokom prvih dana ruske agresije: Izgledao je kao hodajući leš

Dodao je da su noći bile najteže za Zelenskog. Njegov krevet je bio jedva dovoljno širok da se okreće, zujanje njegovog telefona rijetko je prestajalo.

"Tih prvih dana sve bih probudio. Nisam imao pravo na spavanje dok nisam znao koji dijelovi zemlje su pogođeni", rekao je Zelenski novinaru.

Već u 4:50 ujutro Zelenski bi tražio ažuriranje. Niko se nije predao očaju tokom te rane faze. Ali na kraju su se svi srušili.

Nije bilo mnogo hrane. Na sastancima su se prenosili slatkiši, a u zajedničkoj kuhinji bilo je konzervirano meso sa starim hljebom. Jedan ministar je rekao Shusteru da je preživio danima na čokoladi.

Lice Zelenskog je postalo žućkasto. Žalio se na nedostatak sunčeve svjetlosti i svježeg zraka. Neki od njegovih zaposlenih su se zabrinuli. Njegov pravni pomoćnik prisjeća se da je podsjećao na hodajući leš.

"Živa osoba ne može tako izgledati", rekao je.

Kao što Shuster napominje, život u bunkeru se na kraju pretvorio u rutinu. Jutarnja videokonferencija pomaknuta je na 07:00, dajući predsjedniku dovoljno vremena za doručak, "uvijek, pečena jaja". Osoblje je servirano toplom hranom: kobasicama, knedlama od krompira i gulašom.

"Zelenski i njegov tim zadržali su zalihe alkohola čak i nakon što je vlada zabranila njegovu prodaju, a on bi povremeno točio vinom pomoćnike koji su mu se pridružili na obroku. Bilo je tu i bučica i bench press koje je Zelenski navikao da koristi , često noću. Kasnije su postavili sto za ping-pong. Malo ko je mogao da ga pobjedi", piše u knjizi.

Ponekad bi Zelenski pozvao svoje osoblje da pogleda film, često najnoviju ponudu iz Holivuda. Zelenski više nije mogao gledati komedije iz sovjetskog doba.

"Oni me revoltiraju", rekao je.

Shuster je opisao kako su saradnici ukrajinskog predsjednika često zvali Volodija (kolokvijalni oblik imena Volodimir) i ostali bi sjediti kad bi on ušao u sobu. Kasnije su ga formalno oslovljavali sa Volodimir Oleksandrovič.

Shuster je primjetio da je Zelenski nedjeljama umanjivao rizik od ruske invazije i odbio je savjet vojne komande da se utvrdi granica.

Dan kad je agresija počela neki vladini zvaničnici su se spakovali i pobjegli, a većina bjegunaca je bila iz Službe sigurnosti Ukrajine.

Nekoliko evropskih lidera ponudilo je pomoć Zelenskom da pobjegne, ali on je takve ponude smatrao "malo uvredljivim", stoji u knjizi.

"Umorio sam se od ovoga", naglasio je Zelenski kasnije.

U knjizi se također kaže da je Zelenski bio "bljed i umoran i nije imao mnogo vjere u saveznike da će ga spasiti, a pesimizam se pojavio".

"Ovo je možda posljednji put da me vidite živog", rekao je Zelenski Evropljanima.

Umjesto da traži spas, on je tražio da odgovore na pitanje koje je Ukrajina postavljala decenijama: da li će Ukrajini ikada biti dozvoljeno da se pridruži Evropskoj uniji?

Novinar se prisjetio i trenutka kada je pozvan na put sa Zelenskim u upravo oslobođeni Herson. Predsjednikovo obezbjeđenje se protivilo putovanju.

"Oni su bili 100 posto protiv toga. S moje strane, to je pomalo nepromišljeno", rekao je Zelenski novinaru.

Na pitanje zašto ide, Zelenski je odgovorio: "To su ljudi. Devet mjeseci su pod okupacijom. Da, imali su dva dana euforije. Uskoro će pasti u depresiju."

Shuster se također prisjeća da je vidio Zelenskog nekoliko dana prije Božića 2022. u Washingtonu, tokom njegovog prvog putovanja u inostranstvo od invazije. Novinar je nakratko vidio predsjednika dok je žurio kroz Kapitol.

"Njegov je hod izgledao olovno, fiksiran u ramenima, poput buldoga koji je krenuo u borbu. Rat se nije završio, ni blizu. Ali čovjek u njegovom središtu završio je svoju transformaciju u ratnog lidera", piše on.