Stari Putinovi znanci
15

Ovo su članovi Sigurnosnog vijeća Rusije: Ljudi koji odražavaju strukturu političke moći

B. R.
Stalni članovi Sigurnosnog vijeća Rusije (Screenshot: RBK)
Stalni članovi Sigurnosnog vijeća Rusije (Screenshot: RBK)
Novinar Kamil Galeev je obrazložio ko su članovi Sigurnosnog vijeća Rusije koji zajedno s predsjednikom Vladimirom Putinom odlučuju i o Ukrajini. Galeev je ocijenio da sastav ovog vijeća dobro odražava kakva je struktura političke moći u Rusiji.

Jedina žena u ovom vijeću je predsjednica Savjeta Federalne Skupštine Valentina Matvijenko, koja je 2018. godine posjetila Bosnu i Hercegovinu. Istakao je njenu političku karijeru, kao i karijeru s njom povezanih visokopozicioniranih zvaničnika.

"Dobra karijera za djevojku sa sela"

Matvijenko je rođena 1949. na zapadu Ukrajine, gdje je počela pohađati srednju medicinsku školu, a potom je srednju školu nastavila pohađati u Sankt Peterburgu. Političku karijeru je počela u Savezu sovjetske omladine (KOMSOMOL) za šta je Galeev naveo da je to tada bilo uobičajeno. Prema njegovim riječima, karijera se započinjala u KOMSOMOL-u, a nastavljala u Komunističkoj partiji.

"Kod KOMSOMOL-a se uglavnom radilo o povezivanju s partijskim šefovima. Stereotipno, djevojke iz KOMSOMOL-a, koje su željele graditi karijeru, su se i u saunama sastajale sa šefovima", piše Galeev.

Ukazao je na to da je tada Matvijenko imala strelovit politički uspon. Prema njegovim riječima, uskoro je postala prvi sekretar KOMSOMOL-a u Sankt Peterburgu, da bi u 35. godini postala partijska čelnica na području Krasnogvardeskija. Ruski novinar zaključuje da je to bila veoma dobra karijera za "djevojku sa sela". Potom su uslijedile za Sovjetski Savez nestabilne 80-e godine.

"Partijska vladavina se tokom Perestrojke (ekonomskog i političkog restrukturiranja, op.a.) urušavala. Prvi premijer je izabran 1989. i tada je prvi put od 1918. slobodno izabran parlament. U parlament je ušlo mnogo disidenata. U državi, koja je služila partiji, to je bio šok - desetine miliona ljudi je uživo gledalo parlamentarne debate", podsjetio je Galeev.

Matvijenko je istakao kao one koji su se pridružili novoj nastajućoj vladajućoj eliti.

"Nije se bila kandidovala, već se angažovala kroz organizacije poput Komiteta za sovjetske žene. Predvodila je aktivnosti na zaštiti žena i porodice. Do 1991. bilo je jasno da će se stari poredak prettvoriti u nešto drugačije. Matvijenko je napustila partijski angažman te se upustila u diplomatske vode. Bila je ambasadorica u poreznom raju na Malti, a potom u Grčkoj. Bila je uključena u poslovne šeme u sjeni", obrazložio je.

"Najutjecajniji i najbolje povezan političar"

Krajem prošlog vijeka, 1998. postala je zamjenica tadašnjeg premijera Rusije Jevgenija Primakova. Galeev je naglasio da je tada imala vrlo važnu ulogu predstavivši je kao dio kruga ljudi koji je blizak Putinu.

"Njen uspon na Kremlju je počeo mnogo prije Putinovog uspona", dodaje.

U nastavku je obrazložio ko je bio Primakov. Za njega je konstatovao da je bio među najutjecajnijim i najbolje povezanim političarima u Rusiji. Istakao ga je kao jednog od stvarnih rivala Putinu za državni tron. Ukazao je na to da je za političko utapanje Primakova trebao veliki napor.

Pozvavši se na Primakovu zvaničnu biografiju, naveo je da je bio historičar Bliskog istoka, predavač i diplomata. Potcrtao je da je svima onima koji poznaju sovjetski sistem jasno da je bio obavještajac. Galeev je objavio i Primakovljevu fotografiju za koju je istakao da se na njoj vidi dok je predvodio kurdske militante. Osim toga, objavio je i fotografiju sa susreta Primakova i bivšeg iračkog diktatora Saddama Husseina.

"Primakov je imao veliki uspon u posljednjim godinama Sovjetskog Saveza. Bio je prvi zamjenik čelnika KGB-a i bio je jedini civil na toj poziciji. Bio je kandidat za Politbiro (najviši organ Komunističke partije, op.a.). U Ruskoj Federaciji je bio na čelu Vanjske obavještajne službe (SVR)", ukazao je.

Rusija je 90-ih godina bila pogođena teškom ekonomskom krizom, a tada su komunisti dominirali parlamentom. Tadašnji predsjednik Boris Jeljcin je bio bolestan i loše je radio svoj posao. Nije bio u stanju izvršavati svakodnevne predsjedničke obaveze.

"To je značilo da će velika moć biti koncentrisana u onom ko bude premijer, a nad kojim predsjednik neće imati kontrolu", piše Galeev i podsjetio je da je Jeljcin predložio da Primakov bude premijer.

Potom su uslijedili ekonomski oporavak i politička stabilizacija Rusije. Primakov je postao vrlo popularan djelujući nezavisno od Jeljcina. Galeev je izdvojio Primakovljevu odluku u trenutku NATO-ovog bombardovanja Srbije.

"Da bi osigurao još jedan kredit 24. marta 1999. je avionom krenuo u Sjedinjene Američke Države. Tokom leta ga je nazvao američki potpredsjednik Al Gore i rekao da su Sjedinjene Američke Države počele bombardovati Srbiju, a kako bi zaustavile etničko čišćenje na Kosovu. Tada je Primakov odlučio da se vrati u Rusiju otkazavši posjetu", napomenuo je i dodao je da je to Primakova učinilo popularnim.

Nije uvijek kako se čini

Komunisti su od 1998. do 1999. bili većina u parlamentu, ali uprkos tome opozicija. Nekoliko puta su pokušali da opozovu Jeljcina s predsjedničke pozicije. No, Primakov, Jeljcinov premijer, družio se s vodećim komunističkim zvaničnicima. Sve je upućivalo na to da će Primakov biti sljedeći predsjednik. Međutim, Jeljcin je drugačije odlučio. Novinar Galeev je prepričao Jeljcinov i Primakovljev razgovor.

"Jeljcin je 12. marta 1999. kazao Primakovu: 'Olakšaj moj posao, samo odstupi uz bilo koje obrazloženje. - Ne želim ti olakšati. Imaš ustavnu mogućnost da me otpustiš, ali radiš veliku grešku.' Jeljcin je potom pozvao svog zamjenika Aleksandra Vološina da mu donese pripremljeni ukaz", ispričao je Galeev.

Potom dolazi Putin

To znači da je Jeljcin već izabrao nasljednika, a to je bio dotadašnji agent Ruske obavještajne službe (FSB) Vladimir Putin. Primakova su svi znali, a Putina niko nije znao.

"Primakov je bio vrlo popularan u obavještajnim i sigurnosnim strukturama. Putin je naporno radio da bi nad njima uspostavio kontrolu", istakao je Galeev dodavši da je radio na tome da promijeni ravnotežu moći.

To je podrazumijevalo eliminaciju interesnih grupa u KGB-u, tj. FSB-u, a koje su bile bliske Primakovu - otpušteno je skoro 2.000 oficira i generala. Putin je sigurnosne strukture popunio, kako je naveo Galeev, starim prijateljima, KGB-ovim oficirima iz Sankt Peterburga. Riječ je o Igoru Sečinu, Nikolaju Patruševu, Viktoru Čerkesovu i Sergeju Ivanovu. Putin je ovim ovladao sigurnosnim i obavještajnim aparatom.

"Sve to je pomogao medijski tajkun Boris Berezovski i njegov pomoćnik, televizijski voditelj Sergej Dorenko. Pametni, karizmatični, snažnog glasa Dorenko je bio poznat kao 'televizijski ubica' i 'televizijski atentator'. Bio je sposoban da uništi bilo čiju reputaciju ako bi to želio uraditi", ocijenio je Galeev.

Dorenko je to učinio Primakovu. Nije napadao njegovu politiku ili njegovu koruptivnu šemu. Na nacionalnoj televiziji je u udarnom terminu prikazana snimka Primakovljeve operacije koljena, što je izazvalo veliku pažnju ruske javnosti.
"Dorenko tehnički nije 'napao' Primakova. Podstakao ga je da bude više zabrinut za svoje zdravlje. Javnosti je poslata slika da je Primakov slab, nezdrav, kao i Jeljcin. Za pojedine je to bilo nemoralno, ali je država bila umorna od gerontokratije", ocijenio je Galeev.

Napustili Primakova i stali uz Putina

Putinu je bila potrebna politička stranka. Dva Berezovskijeva saradnika Dorenko i Mihajl Leontijev su bili zaduženi za stvaranje stranke Jedinstvena Rusija. Svi Primakovovi parlamentarci su se pridružili Jedinstvenoj Rusiji. Na to su se odlučili jer je postojao veliki broj materijala koji bi se protiv njih mogao iskoristiti u eventualnom sudskom procesu. Među takvim političarima bila je i Matvijenko. Kako piše Galeev, pokazala je veliku sposobnost manevrisanja i oportunizam.

Abolirana je i 2003. je izabrana za guvernerku Sankt Peterburga. Njen sin Sergej je, baveći se nekretninama, postao tajkun milijader. Matvijenko je bila među onima koji su podržali da Putin angažuje vojsku u Siriji, Nagorno Karabahu i Ukrajini. Galeev je istakao Matvijenko kao dobar odraz političkog sistema u Rusiji.

Na čelu Sigurnosnog vijeća Rusije je Putin kao predsjednik države, a njegov zamjenik je Dimitri Medvedev. Stalni članovi vijeća su premijer Mihail Mišustin, čelnik predsjedničke administracije Anton Vajno, specijalni predstavnik za ekologiju i transport Sergej Ivanov, Valentina Matvijenko, čelnik Dume Vječeslav Volodin, ministar odbrane Sergej Šojgu, ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, ministar unutrašnjih odnosa Vladimir Kolokoltsev, direktor Federalne sigurnosne agencije Aleksandar Bortnikov i direktor SVR-a Sergej Nariškin.

Sigurnosno vijeće čini i 18 nestalnih članova.