Pad Homsa vraća stanje na 2015. godinu: Postaje li Sirija ruski Afganistan 2.0?
Snage sirijske regularne armije povlače se pred kurdskim i pobunjeničkim snagama bez izgleda da formiraju bilo kakvu dugotrajniju liniju odbrane. Nakon pada Alepa, gotovo u jurišu je pala i Hama kao predstraža Homsa.
Nakon klinastog prodora pobunjeničkih snaga udaljenost od 45 kilometara od Hame do Homsa je pregažena istom brzinom kao proboj pobunjeničkih snaga od Idliba do Alepa. Međutim, potencijalni pad Homsa komplicira stanje na terenu više nego li bilo koji drugi teritorijalni gubitak.
Amputacija Latakije
Padom Homsa prekida se putna komunikacija između Damaska i ostatka Sirije s obalom i glavninom ruskih snaga koje se nalaze u Latakiji. Pored toga što će time Damask izgubiti izlaz na more, položaj ruskih snaga se dodatno komplicira ukoliko pobunjeničke snage započnu s izvođenjem operacija protiv ruskih snaga.
Također, pad Homsa znači prekid snabdijevanja sirijskih snaga naoružanjem i vojnom opremom iz Rusije, odnosno usmjerava se na rizični zračni transport. Treba istaći i to da su pobunjeničke snage zarobile značajne količine sistema protuzračne odbrane što bi moglo primorati značajno smanjenje broja naleta ruske i ostataka sirijske avijacije.
S druge strane, Homs je i tačka spajanja koridora Idliba i sjevera Sirije sa Libanom, čime je stvoren koridor od Turske do Libana, što za sobom ostavlja cijeli niz geostrateških implikacija.
Sugestivno je i to da ruske snage prema sirijskim izvorima ne izvode traženi broj zračnih udara po ciljevima pobunjenika. Između ostalog u prethodna dva dana naglo je povećan i broj transportnih letova velikih transportnih aviona ruske vojske na relaciji Moskva - Hmejmim.
Nema potvrde da se ruske snage povlače ni da dopremaju nove snage i efektive, ali je broj letova naglo povećan. Od 2015. godine Rusija je uložila previše u ratne napore za opstanak Bashara al-Assada da bi se tako lako povukla i napustila luku Tartus kao najveće pomorsko čvorište u Sredozemlju.
Međutim, nije Rusija jedina koja polaže pravo na očuvanje Assada na vlasti već je samo jedna od strana šireg iransko-ruskog klatna na kojem se od 2015. godine ljulja vlast u Damasku.
Iransko-rusko klatno
Koordinacija svih pobunjeničkih grupa u Siriji, stvorila je barijeru kojom je prekinuta fizička prohodnost Irana i Rusije. Snage Hezbolaha u Siriji pretrpjele su teške gubitke unatoč podršci i svježim snagama iz Irana.
Kao i za Ruse u Siriji i za iranske snage je pad Homsa nagla promjena na gore, s obzirom na to da se urušava infrastruktura i protjeruje Hezbolah iz graničnih regija na sirijsko-libanskoj granici.
Vlada u Damasku je u vrlo nezahvalnom položaju obzirom da gubi izlaz na more i potencijalno jednog od strateških saveznika, uz sve glasnije pozive da se Assad oslobodi zagrljaja Irana čime bi snažnije prišao Rusiji. Stvarno stanje na terenu primorava Assada da bude na sredini rusko-iranskog klatna, kao jedini uslov političkog opstanka, bar još neko vrijeme.
