Papa Franjo svaku noć zove na telefon palestinske kršćane u Pojasu Gaze
Svake noći bez greške zvoni mobitel u crkvi Svete porodice u Gazi, a javlja se župnik. Glas sa druge strane je glas pape Franje, poglavara Katoličke crkve i duhovnog vođe globalnog stada od 1,4 milijarde ljudi.
Za one koji žive u teškim uvjetima u crkvenom kompleksu i koji su obilježili drugi Božić u uništenoj Gazi, redovni kontakt s Papom uvjerava da nisu zaboravljeni.
"Smiruje naše strahove i čini da se osjećamo zbrinuti. Papa nam daje svoj blagoslov i moli s nama ako je veza dobra", rekao je Attallah Tarazi, umirovljeni hirurg.
Cijela kršćanska zajednica u Gazi, do 1000 ljudi, potražila je utočište u oktobru 2023. u kompleksu katoličke crkve Svete porodice i u obližnjoj grčkoj pravoslavnoj crkvi svetog Porfirija, jedine dvije kršćanske bogomolje na tom području.
"Jučer su bombardirana djeca. Ovo je okrutnost; ovo nije rat", kazao je papa u propovijedi u subotu.
"Svake večeri u sedam razgovaram sa župom u Gazi. Pričaju mi što se tamo događa. Vrlo je teško, vrlo teško ...Ponekad su gladni i pričaju mi stvari. Puno je patnje", kazao je papa u maju za CBS-ovu emisiju 60 minuta.
Dana 22. decembra, čelnik Katoličke crkve u Svetoj zemlji, kardinal Pierbattista Pizzaballa, predvodio je božićnu misu u crkvi Svete porodice u rijetkom vanjskom posjetu koji su izraelske vlasti dopustile opkoljenom pojasu.
Unatoč ratu vani, svećenici u sutanijama redovito drže mise u dvjema crkvama u Gazi pod kupolama oslikanim biblijskim prizorima. Neke lekcije su također počele u crkvenim kompleksima za djecu koja su propustila drugu godinu škole.
Broj kršćana koji su se sklonili u crkve pao je ove godine jer su mnogi uspjeli otići preko prijelaza Rafah s Egiptom, koji je bio otvoren dok ga Izrael nije zauzeo 6. maja.
Zbog toga je oko 650 ljudi ostalo u dvjema crkvama, rekao je George Akrush, dužnosnik Latinske patrijaršije u Jeruzalemu. Porodice spavaju na madracima i preživljavaju na konzerviranoj hrani i leći, bez svježeg mesa, voća i povrća. Agencije za pomoć šalju zalihe, dok je neke humanitarne konvoje organizirala Patrijaršija.
“Pokušavamo poslati tople stvari jer u Gazi postaje jako hladno. Želimo im dati čizme i dječju odjeću i termo odjeću. Postoji i velika nestašica madraca, ali Izraelci ih odbijaju dopustiti, iako većina ljudi spava na podu", rekao je Akroush.
Izraelski dužnosnik rekao je u utorak da je kamion pun pomoći ušao uoči kardinalova posjeta.
"Ova pošiljka je uključivala madrace, toplu odjeću i dodatne artikle za zimu, kao i druge vrste pomoći koje je odabrala misija", rekli su.
Akroush je rekao da je Patrijaršija pokušala poslati zalihe za između 6.000 i 7.000 ljudi u svakom od svojih konvoja kako bi pomoć stigla i do muslimanskih susjeda.
"Ne pravimo razliku između kršćana i muslimana. Ovo je misija crkve", rekao je.
Tarazi je odbio napustiti Gazu kako bi se pridružio svojoj odrasloj djeci u Australiji: želio je vidjeti ishod rata i još uvijek gajio nadu da bi se njegova imovina u pojasu mogla prenijeti na njegovo potomstvo. Ali nikada nije očekivao da će još jedan Božić provesti u crkvi.
"Nisam mislio da ćemo biti ovdje toliko dugo, spavati uz zvuk bombardovanja svaku noć. Mnogo je granata palo blizu crkve", kazao je.
Izgrađena 1960-ih za smještaj kršćana među palestinskim izbjeglicama koje su protjerani u Gazu kada je Izrael osnovan 1948., katolička crkva dobila je ime po prolasku Svete porodice kroz teritorij tokom njihova biblijskog bijega u Egipat.
Njegov kompleks obuhvaća samostan, školu i nekoliko drugih zgrada, od kojih su u jednoj bile smještene 73 osobe s invaliditetom. Raketni napadi u decembru 2023. uništili su tu zgradu, a njeni su se stanovnici preselili u drugu u kompleksu, gdje se o njima još uvijek brinu časne sestre.
Ogromna područja grada Gaze su izraelskim bombardovanjem pretvorena u pustoš punu ruševina, a većina stanovnika pobjegla je na jug prema izraelskoj naredbi.
Čini se da su status crkava kao domova bogoštovlja i papin interes za dobrobit zarobljenih kršćana pružili određenu zaštitu. Ali ipak su snajperska vatra, granate i projektili pogodili oba kompleksa, a ljudi su ubijani u prvim mjesecima rata.
U decembru 2023., starija žena i njena kći ubijene su snajperskom vatrom dok su hodale unutar kompleksa Svete porodice. Latinski patrijarhat optužio je izraelske trupe za izvršenje ubistava, ali je izraelska vojska zanijekala umiješanost.
Dva mjeseca ranije izraelski zračni napad uništio je zgradu u kojoj su se nalazile porodice u kompleksu Svetog Porfirija, ubivši 17 ljudi. Izrael je obećao da će istražiti, ali ishod nije objavljen.
Attallah al-Amash, računovođa, u tom je napadu izgubio svoju sedmomjesečnu kćer Joelle i roditelje svoje supruge. Zatim je svoju ženu i trogodišnjeg sina Ibrahima preselio u katoličku crkvu.
“Osjećam da je sve negativno, a tu je i težak osjećaj od trenutka kada ustanemo do trenutka kada idemo spavati. Čekamo da završi, ali se to ne dešava", rekao je Amash.
Njegov dječačić igra se s drugom djecom u crkvenom dvorištu, ali Amash je rekao da on i njegova žena "nemaju o čemu razmišljati i što raditi, samo sjedimo".
Zgrada u gradu Gazi u kojoj je porodica živjela uništena je u julu. Od tada su rijetko napuštali kompleks. Amash se nada budućnosti izvan enklave.
"Ako nađem posao u inozemstvu, otići ću, ali sada samo moramo čekati da rat završi", kazao je.
Samer Tarazi, sklonivši se u Svetom Porfiriju, pripremao se za odlazak u Australiju kada je prijelaz Rafah zatvoren. Supruga i troje djece već su otputovali, pa je sada porodica razdvojena.
Član velikog kršćanskog klana Tarazi u Gazi i bratić Attallaha Tarazija, ostavlja svetog Porfirija da snima za svoju kompaniju za medijske usluge kad procijeni da je sigurno.
"Vani je potpuno uništenje. Nema niti jedne neoštećene zgrade, niti one koja ima prozore. Rekao bih da je 80 posto zgrada sada nepogodno za život", kazao je Tarazija,
I on želi napustiti Gazu nakon rata jer “kršćani postaju još manja manjina”.
Ali Arkoush, iz Latinskog patrijarhata, rekao je da je prerano otpisivati budućnost kršćanske zajednice u Gazi. Očekuje da će još 150 ljudi otići nakon rata, ali je rekao da su mnogi odlučili ostati kada im se pružila prilika da odu kada je prijelaz bio otvoren.
“Rekli su: ‘Ovo je zemlja naših predaka i mi nismo strana zajednica.’ Očekujem da će brojke pasti, ali da će kršćanska prisutnost prestati — ne mislim tako", kazao je Arkoush.
