Pobjeda Donalda Trumpa uzrokovat će zemljotres u odnosima Evrope i SAD-a
Tokom prethodne tri i pol godine, u Bijeloj kući je boravio Joe Biden, čija administracija se mogla opisati kao izrazito pro-evropska, u kontekstu odnosa SAD-a i Evropske unije.
Međutim, povratak Trumpa će to dobro "zatresti", a lideri u Evropi, barem oni koji ne dolaze iz ekstremno desnih i populističkih stranaka, vrlo dobro znaju šta ih čeka, zbog čega se može osjetiti strah širom Starog kontinenta.
Hoće li Trump odmah krenuti u "ekonomski rat" s Evropom?
Jedno od glavnih ekonomskih obećanja Donalda Trumpa bilo je uvođenje carina, odnosno tarifa, na svu uvezenu robu iz cijelog svijeta. Govorilo se o brojnim ciframa, ali je budući predsjednik SAD-a najviše govorio o tarifama od 10 do 20 posto.
EU kao blok izvozi robu u iznosu od 553.3 milijarde dolara (2022. godina) u SAD, a jasno je da bi bilo koje uvođenje tarifa, pa čak i od "samo" 10 posto, značajno uticalo na ovu brojku.
Radi konteksta, EU je kao blok najveći izvoznik u SAD, dok drugo mjesto na toj listi drži Meksiko sa 480 milijardi dolara. Sama Njemačka, kao najveća ekonomija u EU, izvozi robu u iznosu od 162 milijarde dolara "preko bare."
U vanjskotrgovinskoj politici, obično se na uvođenje tarifa odgovara recipročno, mada je teško očekivati da će se u cijeloj EU postići koncezus po ovom pitanju. Pri tome, uvođenje dvostranih tarifa vjerovatno bi više utjecalo na ekonomiju EU država, nego na SAD.
U svakom slučaju, ekonomski analitičari upozoravaju da bi bilo koji pad ekonomske aktivnosti, koji se prirodno očekuje ako dođe do ovakvih poteza iz Washingtona (i potencijalno Brisela), između SAD-a i EU mogao koštati Evropu, a šteta bi se procjenjivala u milijardama eura i(li) dolara.
Budućnost NATO saveza (ni)je u pitanju
Trump je tokom prvog mandata bio izričit po pitanju NATO-a, u kontekstu obećanja kojeg su dali lideri svih zemlja Alijanse 2006. godine o tome da će izdvajati 2 posto BDP-a za odbranu.
Ubrzo po njegovom dolasku na vlast 2017. godine, države članice ovog vojnog saveza su krenule u smjeru povećanja izdataka na odbranu, a taj proces je značajno ubrzan 2022. godine, kada je Rusija izvršila otvorenu agresiju na Ukrajinu.
Prema podacima iz jula 2024. godine, 22 zemlje članice NATO-a su ispunile ovo obećanje koje sada već staro 18 godina. Ispod crte ostale su tako Hrvatska, Portugal, Italija, Kanada, Belgija, Luksemburg, Slovenija i Španija.
Imajući u vidu da je u Italiji na vlasti Georgija Meloni, koja je stavovima bliska Trumpovoj administraciji, te da se u Kanadi naredne godine očekuje pobjeda Konzervativaca, koji su također sve bliže Trumpovim viđenjima politike, ove dvije države bi se mogle ubrzo pridružiti ovoj grupi "poslušnih" članica.
Ipak, jedna od glavnih odlika Trumpove politike je svakako nepredvidljivost. On je u prvom mandatu "koketirao" s potpunim izlaskom SAD-a iz NATO saveza, a vodio je i politiku smanjivanja američkog vojnog utjecaja u Evropi, što je Biden u značajnoj mjeri pokušao preokrenuti.
Ako Trump ispuni još jedno svoje predizborno obećanje, o tome da će se SAD manje baviti vanjskom a više unutrašnjom politikom, zemlje EU će i po ovom pitanju morati reagovati.
Ukrajina kao prvi test Trumpovih (navodnih) veza s Rusijom
Prvi mandat Trumpove vlasti obilježile su optužbe o njegovim navodnim vezama s Vladimirom Putinom, predsjednikom Rusije. Već u prvim danima svoje administracije, Trump će pokazati svoje pravo lice u kontekstu Ukrajine.
Ako je vjerovati J.D. Vanceu, budućem potpredsjedniku SAD-a, ova zemlja će značajno smanjiti vojnu pomoć Ukrajini, zastupajući poziciju "više oružja znači više rata", što je poruka koju dobro znaju građani Bosne i Hercegovine.
Međutim, uvijek se vraćamo na Trumpovu nepredvidljivost, što znači da Trump rješenje rata u Ukrajini više vidi u davanju verbalne podrške Volodimiru Zelenskom da koristi zapadno oružje za udare unutar Rusije, što nije dobio od Bidena.
Ako Trump, koji ima "kreativne" vanjskopolitičke ideje i planove, smatra da će to dovesti do bržeg kraja rata, onda će svakako to i uraditi, ali je realan i scenarij gdje stavlja ozbiljan pritisak na Zelenskog da prihvati gubitak regija Krim, Donbas i Luhanjsk, gdje će kao "nagradu" dobiti povlačenje ruskih trupa iz drugih dijelova Ukrajine.
Pravi odnos je nemoguće predvidjeti, poznavajući Trumpa
Brisel, kao i Kijev, mogu se samo nadati sada da su brojna Trumpova obećanja u ovom predizbornom periodu bila njegova pretjerivanja, koja je i sam priznao u kontekstu tarifa, rekavši da nekada "samo govori brojeve" i da ih neće stvarno implementirati kao vanjskopolitičke planove.
Međutim, apsolutno je nemoguće predvidjeti Trumpove planove, posebno u kontekstu vanjske politike.
Ovdje vrijedi podsjetiti na situaciju iz aprila 2017. godine, kada je Trump naredio napad na mete u Siriji.
Kako je za britanske medije otkrio njegov sin Eric, Trump je odustao od svog plana da vojska SAD ne bude angažovana na Bliskom istoku zato što je njegova kćerka Ivanka bila "shrvana" zbog navodnog korištenja hemijskog oružja u ovoj zemlji.
Ovo je ilustracija načina na koji Trump vidi vanjsku politiku. Ako Ivanka, Eric, Donald Jr. ili neko drugi bliži njemu bude "shrvan" zbog ljudi u Ukrajini ili zbog neke druge situacije, Trump će brzo promijeniti ploču i krenuti u drugom smjeru.
Lideri u Evropskoj uniji, kao i Zelenski, nisu toliko u strahu zbog svega što je Trump obećao, već zbog onoga što može uraditi u nekom svom drugom "naletu."
