Politička karta Evrope: U kakvom je stanju i gdje je sve prisutna evropska ljevica
Migrantska kriza, klimatske promjene, ekonomska nestabilnost i sve veći euroskepticizam teme su koje pogoduju svim drugim opcijama osim tradicionalnoj evropskoj ljevici.
Ipak, lijeva opcija i dalje je daleko od izgubljenog slučaja, bar kada su u pitanju pojedine evropske zemlje. Španijom vlada Socijalistička radnička partija premijera Pedra Sancheza zajedno u koaliciji s krajnjom ljevicom Podemosom. Portugalski premijer Antonio Costa i njegovi socijalisti pobijedili su i na posljednjim izborima u ovoj zemlji te zajedno s Lijevim blokom i komunistima čine stabilnu većinu u Portugalu.
Skandinavija i dalje uzor ljevici
Pored Pirinejskog poluotoka, ljevica i dalje uspijeva održati vlast u Skandinaviji. Godine 2019. Danska je postala treća skandinavska zemlja koja ima vlast sastavljenu od socijaldemokrata. Na čelu vlade je premijerka Mette Frederiksen koja je ujedno i liderica danskog SDP-a.
Pored Danske, socijaldemokratske vlade imaju Finci i Šveđani iako je u obje zemlje zabilježen manji pad lijevo orijentiranih stranaka te rast populističkih opcija. U Finskoj uspješno egzistira vlada ljevice, liberala, zelenih i centra, koju predvodi mlada premijerka Sanna Marin.
Za razliku od Skandinavije i Pirineja, ostatak evropskog kontinenta može se pohvaliti samo sporadičnim uspjesima tradicionalne ljevice. Ono što se sve više nameće kao logično razmišljanje jeste moguća značajnija uloga "zelenih" partija u jačanju lijeve ideje te nametanje zelenih politika kao modernih lijevih politika 21. stoljeća.
U Francuskoj je na ovogodišnjim lokalnim izborima "zeleni val" zahvatio Marseille, Lyon, Strasbourg i Bordeaux, dok su socijalisti ponovno vratili vlast u Parizu, Nantesu, Lilleu i Rennesu, opet najviše zahvaljujući rezultatima "zelenih" koji su podržali socijaliste. Ono što brojni francuski analitičari i dalje naglašavaju jeste da ljevica i zelena ljevica moraju uložiti mnogo više napora kako bi se ostvarili značajniji rezultati na višim nivoima gdje trenutno bolje prolazi centralistička politika Emmanuela Macrona.
Socijaldemokrate u Njemačkoj dugo su već u savezu s Demokršćanima, međutim SPD je u posljednjem periodu zabilježio veliki pad, što su dokazali i izbori u Evropskom parlamentu gdje su dobili 11 mjesta manje u odnosu na prošli saziv Parlamenta. Ipak, pandemija koronavirusa pogodovala je tradicionalnim strankama u Njemačkoj pa je tako i SPD vratio dio povjerenja bar kada je riječ o anketama koje su rađene tokom ove godine. Socijaldemokrati u Njemačkoj morat će uložiti mnogo više napora kako bi s drugog mjesta popularnosti trenutno istisnuli Zelenu partiju Njemačke koja je na izborima zabilježila fenomenalne rezultate i ostvarila značajan rast. Također, sve se više spominje i moguća saradnja u budućnosti "zelenih" i dosadašnjih SPD-ovih saveznika CDU/CSU tj. Demokršćanske koalicije.
Nauštrb Socijaldemokrata rast su zabilježili i Zeleni u Austriji koji sada čine stabilnu većinu s konzervativnom Narodnom strankom Sebastiana Kurza. Upravo političko prilagođavanje i efikasniji odnos sa suprotnim ideologijama mnogi vide kao prednost zelenih u odnosu na tradicionalnu ljevicu koja i dalje ima problem prilagodbe novim političkim kretanjima, prije svega zbog niza objektivnih razloga vezanih za strukturu birača i ideološke karakteristike.
Slična kretanja zabilježena su i u drugim zapadnim evropskim državama gdje zelene opcije bilježe ogroman rast te su sve poželjniji partner za konzervativce i centriste.
Uspavana ljevica na istoku Evrope
Za razliku od zapadnog dijela EU, čini se kako je bar za sada ljevica na istoku u slobodnom padu. Jačanje desnice koja je iskoristila brojne probleme kako bi još više pojačala svoj utjecaj među biračima, poistovjećivanje lijevih alternativa s komunističkom ideologijom koja je na tom prostoru bila prisutna tokom 20. stoljeća i nije ostala građanima upamćena po dobrom, samo su neki od razloga zašto trenutno lijeva opcija nije popularna na istoku Evrope.
Posljednje uporište je ljevica, kada je riječ o istoku Evrope, imala u Slovačkoj gdje je na vlasti bio lijevo orijentirani SMER-SD. Međutim, na izborima održanim početkom 2020. godine SMER je izgubio vlast u Slovačkoj te je zamijenjen koalicijom konzervativaca i desničara.
Nakon pada SMER-a Slovačka se pridružila ostalim zemljama Višegradske grupe (Poljska, Češka, Mađarska) kao još jedan primjer gdje je ljevica u potpunosti kapitulirala. Lijeve opcije u Poljskoj u potpunosti su marginalizirane jačanjem prodesničarske koalicije koju predvodi partija Pravo i pravda, a sa 41% podrške, koliko su lijeve opcije imale u Poljskoj sredinom 2000-ih, sada je ta podrška spala na 15%. Ono što bi se prema procjenama moglo okrenuti u korist poljske ljevice jeste činjenica da je zbog zakona kojim bi se u potpunosti zabranio abortus podrška desničarskoj vladi sve manja te bi zbog toga tvrdoglave politike desničara poljski narod vrlo lako mogao kazniti.
Situacija u Mađarskoj kada je riječ o ljevici isto tako godinama nije mnogo bolja, a mađarska Socijalistička partija spala je sa 43% podrške, koju je imala 2006. godine, na 12% u 2018. Češki SDP koji je uz Slovačku bio svojevrsni bastion socijaldemokratije, spao je sa 32% podrške u 2006. godini na samo 7,3% u 2017. Glavna borba kada je riječ o istoku Evrope trenutno se vodi između desnog centra i liberala s jedne te agresivnih desničarskih politika s druge strane. Ostatak istoka Evropske unije ima manje ili više sličnu situaciju gdje ljevica drži opozicioni blok u Rumuniji, Bugarskoj i Grčkoj.
Trend, kada je riječ o padu ljevičarskih stranaka u Evropi, i dalje je neumoljiv, a u većini zemalja lijeve opcije postižu mnogo više uspjeha na lokalnom nivou nego što je to slučaj na državnom gdje ipak i dalje dominiraju populizam i desničarske politike. Fragmentacija lijevih opcija u evropskim zemljama koštala je ljevičare značajnijeg uspjeha na EU sceni, a značajan rast "zelenih" u potpunosti bi mogao promijeniti paradigmu kada je riječ o evropskoj ljevici.
