Politička renesansa sestrinskih država: Može li pakt Italije i Francuske promijeniti Evropu
Odnosi između nekada "bratskih" zemalja od tada, gotovo pa su ostali strogo protokolarni, a francuski i italijanski zvaničnici međusobno su se optuživali za brojne probleme koji se tiču migrantske krize, vojne intervencije u Libiji, ali i ostalih pitanja koja se tiču unutrašnjih pitanja zemalja.
Naravno, u optužbama je prednjačio nekadašnji ministar unutrašnjih poslova Italije Matteo Salvini koji je tokom 2019. godine iznio niz optužbi na račun Francuske.
"U Libiji Francuska nema interesa za stabilizaciju situacije, vjerovatno zato što ima naftne interese koji su suprotni interesima Italije. Ako danas ljudi napuštaju Afriku, to je zato što neke evropske zemlje, s Francuskom na čelu, nikada nisu prestale da kolonizuju desetine afričkih država", rekao je Salvini što je izazvalo brojna negodovanja, a na kraju dovelo i do povlačenja francuskog ambasadora iz Rima.
"Francuska je već nekoliko mjeseci meta ponovljenih i neutemeljenih napada koje prate nečuvene izjave. Imati nesuglasice je jedno, a manipulirati odnosima radi izbornih ciljeva nešto sasvim drugo", saopćilo je tada Ministarstvo vanjskih poslova Francuske, a zvaničnici su istakli kako su odnosi između Francuske i Italije najgori još od perioda kada je Benito Mussolini objavio rat Francuskoj.
Nova era i zajednički interesi
U međuvremenu, Evropu su zahvatile brojne promjene koje se tiču relacija najvećih saveznika okupljenih kako u Evropskoj uniji tako i u NATO savezu.
Njemačka kancelarka Angela Merkel odlazi u penziju, a kao privremeni neformalni vođa Evropske unije trebao bi se nametnuti upravo Emmanuel Macron, koji će eventualnom pobjedom na predsjedničkim izborima 2022. godine učvrstiti svoj status kako u Francuskoj tako i u Evropskoj uniji.
Također, odnose između NATO saveznika, prije svega Francuske, Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država, narušilo je nekoliko događaja kao što je potpisivanje sporazuma AUKUS između Australije, Velike Britanije i SAD-a u kojem se kao kolateralna žrtva našla upravo Francuska.
Iako su Biden i Macron potvrdili kako je problem između zemalja riješen, te da će Francuska i SAD nastaviti svoju saradnju i partnerstvo kroz NATO savez, Macronove odluke i izjave jasno govore kako francuski predsjednik želi napraviti ključne korake prema nečemu što je ranije opisao kao "evropska strateška autonomija".
"Već nešto više od 10 godina, Sjedinjene Američke Države fokusirane su na sebe i imaju strateške interese koji se orijentišu na Kinu i Pacifik. Evropljani moraju prestati da budu naivni. Kada smo pod pritiskom sila, treba da reagujemo i pokažemo da imamo moć i kapacitet da se branimo", rekao je Macron u oktobru 2021. godine nakon potpisivanja strateškog partnerstva s Grčkom.
Italija kao važna tačka novog savezništva
U kontekstu formiranja "evropske strateške autonomije", Emmanuel Macron na svojoj strani želi imati što više saveznika unutar EU. Tim povodom, potpisani su i ugovori o strateškom partnerstvu s Grčkom i nekoliko drugih zemalja.
Međutim, potvrda Macronovih nastojanja o jačanju evropskog savezništva, nauštrb angloameričkog dijela NATO-a, trebao bi biti upravo italijansko-francuski sporazum koji su u petak potpisali Draghi i Macron.
Donedavno, države koje su preko Alpa njegovali isključivo službene odnose, od danas bi trebale predstavljati osovinu novog saveza koji bi trebao doprinijeti stvaranju nove evropske vojnopolitičke strategije.
"Osim konsolidacije naših bilateralnih odnosa, sporazum ima za cilj promovirati i ubrzati proces evropskih integracija. Moramo opremiti Evropsku uniju instrumentima koji su kompatibilni s našim ambicijama i s očekivanjima naših građana. Naši ciljevi su borba protiv klimatskih promjena, digitalna tranzicija, evropski suverenitet. Jača Evropa čini jačim i NATO savez", rekao je Draghi.
S druge strane, Macron je naglasio kako potpisivanjem Kvirinalskog sporazuma Italija i Francuska potvrđuju da dijele zajedničku geopolitičku viziju.
"Doprinijet ćemo izgradnji zajedničke evropske odbrane, imat ćemo pojačanu saradnju u borbi protiv ilegalnih migracija kako bismo zaštitili vanjske granice Evrope. Sporazum je plod zajedničke sudbine dvije sestrinske nacije, ujedinjene geografijom, kulturom i historijom. Današnjim potpisom, zapečatili smo naše duboko prijateljstvo", rekao je Macron i najavio znatno bolje odnose s Italijom.
Šta donosi Kvirinalski sporazum
Nakon potpisivanja sporazuma, Rim i Pariz su detalje ove saradnje objavili na službenim stranicama.
Ono što se može primijeti u dokumentu koji sadrži 15 strana, jeste to da Francuska i Italija planiraju u narednom periodu unaprijediti i formirati nove politike na nivou Evropske unije u brojnim segmentima Unije.
U kontekstu vanjskih poslova, Francuska i Italija bi u narednom periodu na vanjskopolitičkom planu trebale djelovati s jedinstvenim stavom oko brojnih pitanja koja se tiču Mediterana, istočnog evropskog susjedstva, ali i Afrike što je označeno kao tlo od posebnog interesa za obje zemlje.
"Države će njegovati zajednički evropski pristup u politikama s južnim i istočnim susjedstvom. Zajedno smo posvećeni jačanju odnosa EU s afričkim zemljama naročito regije Sahel, Sjeverne Afrike i Afričkog roga. Zajedno radimo i kako bi doprinijeli zajedničkom cilju koji doprinosi jačanju politike i izgradnji evropske strateške autonomije", navodi se u dokumentu.
Kada se govori o sigurnosnim i defanzivnim pitanjima, Francuska i Italija kroz sporazum spominju i jačanje evropskih odbrambenih snaga što je upravo politika koju Emmanuel Macron već nekoliko godina potencira u javnosti.
"Na taj način, doprinosimo jačanju zajedničke evropske sigurnosti i odbrambenih sposobnosti čime se radi na konsolidaciji evropskog stuba NATO saveza", navodi se.
U skladu s pitanjem evropske strateške autonomije, dogovor Francuske i Italije dotakao se i pitanja svemira, ali i evropskih odnosa.
U kontekstu evropskih odnosa, Macron i Draghi su se usaglasili kako će raditi na evropskom suverenitetu i razvoju Evropske strateške autonomije.
"Posvećeni smo jačanju institucija EU. Države će zajedno raditi na ekonomskoj i finansijskoj integraciji EU, kompletiranju ekonomske i monetarne unije i jačanju eura kao faktora koji utječe na stratešku autonomiju Evropske unije", ističu zvaničnici.
Ono što je također zanimljivo, jedan dio sporazuma obuhvata i pitanje svemira. Kako se navodi, Italija i Francuska odredile su svemir kao pitanje koje je također ključno za Evropsku stratešku autonomiju što je način razmišljanja koji njeguje i visoki predstavnik EU za vanjske poslove Josep Borrell koji je nedavno naglasio kako Evropa mora biti spremna na borbe koje će se u budućnosti voditi u svemiru.
Može li Francuska preuzeti diplomatski primat u EU?
Iako su Francuska i Italija ranije, prije zahlađenja odnosa, njegovali i više nego korektnu saradnju, Kvirinalski sporazum trebao bi dodatno unaprijediti odnose dvije evropske države.
Slučajno ili ne, potpisivanje sporazuma dolazi i u trenutku kada su njemačke partije, koje bi trebale činiti tzv. "semafor koaliciju" u Bundestagu, dogovorile sporazum na osnovu kojeg bi trebala biti formirana nova njemačka vlada koju će predvoditi kancelar Olaf Scholz (SPD).
Uprkos činjenici što bi Njemačka i nakon Angele Merkel trebala predstavljati značajnu diplomatsku i evropsku silu, mnogi ističu kako će se početkom mandata njemačka vlast znatno više fokusirati na unutarnja pitanja i restruktuiranje određenih politika.
Njemački fokus na unutrašnja pitanja, svakako će otvoriti dodatni diplomatski prostor za Francusku i Emmanuela Macrona koji će uz potpisivanje "renesansnog novog-starog savezništva" s Italijom koju predvodi iskusni političar Mario Draghi, pokušati uspostaviti novu ravnotežu snaga.
Diplomatskim inicijativama, osim što se Francuska nastoji nametnuti kao još važniji faktor unutar EU, šalje se i jasna poruka - Berlin jeste važan, ali u narednom periodu, u ključnim momentima za EU, jednako važni žele (po)ostati i Pariz i Rim.
Hrvati se dive "ljudima u crnom": Napravili su ludnicu, kao da se igralo u Sarajevu
