Političke igre u Briselu: Kako je Giorgia Meloni stavila svoj ponos ispred interesa Italije
U EU sve ide sporije nego što bi trebalo, to je konsezus među građanima ove nadnacionalne organizacije. Pitanja imenovanja nisu ništa drugačija, a dokaz je i ova izborna godina, gdje je sve bilo na čekanju zbog dvije osobe.
Naravno, jedna osoba se nekako uvijek "provuče" među lidere koji blokiraju, a to je premijer Mađarske Viktor Orban. Kao jedan od radikalnijih lidera među državama članicama EU, Orban je često prepreka, a posebno se to odnosi na pitanja oko Ukrajine.
Međutim, sada je dobio kolegu, odnosno kolegicu, a riječ je o Giorgiji Meloni, premijerki Italije. Da stvar bude gora po Evropsku uniju, sve je skoro pa stalo na imenovanjima za četiri ključne pozicije u EU - predsjedniku Evropske komisije, predsjedniku Evropskog vijeća, predsjedniku Evropskog parlamenta i Visokom predstavniku EU za vanjsku i sigurnosnu politiku.
Kao i u brojnim drugim državama, rijetko se nešto ozbiljno diskutuje na formalnim sastancima. Obično se na samitima i drugim sastancima EU lidera samo proceduralno potvrđuju i formalizuju odluke donesene ranije.
Tako je trebalo biti i ovoga puta. Nakon izbora za članove Evropskog parlamenta, bez obzira na osjetan rast desnice, koalicija centrističkih stranaka je imala dovoljno ruku da ponovo izabere osobe na ključne pozicije.
Međutim, da bi se formalizovao prijedlog i da bi se našao pred EU parlamentarcima, potrebna je bila zajednička odluka svih 27 lidera država članica ove Unije. Dok se predviđao otpor Orbana, odluka Meloni da se odupire ovom prijedlogu je posebno iznenadio poznavaoce prilika u Briselu.
Naročito je iznenađujuće kada uzmemo u obzir da se, prema izvještajima medija iz EU, Meloni na ovaj potez odlučila zbog - svog ponosa.
Talijanski mediji su isticali da je Meloni bila izdvojena iz diskusija o prijedlozima za ključna EU imenovanja, te da je to najveći razlog zbog čega se žestoko protivila imenovanjima. Isti ti izvještaji su navodili da Meloni nema određen problem ni s jednom od predloženih osoba, ali da je na kraju presudilo to što nije bila u prostoriji kada se o svemu odlučivalo.
Ovo pokazuje političko neiskustvo Meloni, ali i haos koji može nastati u Briselu ako jedna stvar ne krene u namijenjenom smjeru.
Prvenstveno, vrijedi istaći da se Meloni ozbiljnom politikom bavi tek prethodne dvije godine. Istina je da je bila dio vlade koju je predvodio Silvio Berlusconi od 2006. do 2011. godine kao ministrica mladih, ali je pravi politički uzlet doživjela oko 2022. godine, kada je njena stranka Fratelli D'Italia osvojila izbore, čime je ona postala prva žena na čelu talijanske vlade.
Kao i u nacionalnoj politici, u EU o stvarima kao što su imenovanja na najvažnije pozicije raspravljaju oni koji imaju političku snagu u EU parlamentu. Centristi u Evropi, iako su nominalno "gubitnici", i dalje imaju tu moć i još uvijek im nisu potrebni glasovi desnice, bilo da je riječ o umjerenoj, kojoj pripada i Meloni, ili ekstremnoj, kojoj pripada Orban.
Naravno, njihovi glasovi su i dalje potrebni, i zbog toga se lideri koji predstavljaju centristički blok uvijek nagode kroz druga imenovanja u Evropskoj komisiji. Uostalom, tako je Orban i njegova Mađarska dobila mjesto EU komesara za proširenje, gdje se od 2019. godine nalazi Olivér Várhelyi.
Tako je, ako je vjerovati pisanju medija bliskih pregovorima u Briselu, i Italiji bila namijenjena važna pozicija u Evropskoj komisiji, a licitiralo se s mjestom zamjenika predsjednika ovog EU tijela. Pri tome, još uvijek aktuelna predsjednica Komisije Ursula von der Leyen je odložila izvještaj o medijskim slobodama u EU, koji je bio izrazito kritičan prema Italiji i Meloni.
Međutim, Meloni je blokirala proces, bez obzira na kompromis na koji su bili spremni iz Brisela.
Tu dolazimo do drugog problema - formiranje većine u Evropskom parlamentu. Prethodna koalicija bila je napravljena od centrističkih grupacija EPP i S&D, kojima je još pridružen umjereno lijevi Renew Europe.
Kada je Meloni "zakočila" proces imenovanja, u Briselu je pokrenuta priča da će Renew Europe zamijeniti ECR, umjereno desna grupa koju neformalno predvode zastupnici iz stranke premijerke Italije. Međutim, S&D je ubrzo tu glasinu opovrgnuo, te je zaista teško vidjeti kako bi ova grupa, koja predstavlja lijevo-centrističke stranke, željela sarađivati s ECR-om.
Novi partner koji se pojavio u ovoj "zapetljanoj" priči je grupacija Zelenih, ali u koaliciju s njima ne želi ići EPP, zbog činjenice da veliki broj stranaka koje pripadaju ovoj grupi ne žele raditi na tzv. Evropskom zelenom dogovoru, ambicioznoj klimatskoj agendi koja je ipak relativno nepopularna među građanima EU.
Dakle, kada sve sumiramo, odluka Meloni da se, očigledno povrijeđena jer nije bila uključena u diskusije, ne usaglasi o imenovanjima na četiri ključne EU pozicije bacila je cijelu Uniju u politički haos.
Jasno je da je Meloni na svom političkom vrhuncu. Premijerka je Italije, njena stranka je pobijedila EU izbore i na njenu popularnost ne utiču čak ni kontroverzni zakoni usvojeni u parlamentu ove države.
Ipak, platila je danak svom političkom neiskustvu u Evropi, te je stavila svoj ponos ispred pragmatizma koji bi Italiji donio važnu poziciju u Evropskoj komisiji. Ponuda centrista iz EU neće uvijek stajati na stolu, a Italija je u svojoj historiji pokazala da lideri danas mogu biti na vrhuncu, dok već sutra može biti na političkom dnu.
Meloni sada ima sve što je mogla poželjeti u svojoj političkoj karijeri, ali samo treba pogledati slučaj Mattea Salvinija, koji je bio baš na njenoj poziciji, kako bi vidjela šta bi se moglo desiti ako se javnost u Italiji okrene protiv nje.
Miloš Cvjetićanin osvojio K-1 WGP turnir u Sarajevu, sjajan meč i pobjeda Benjamina Poturka
