Poraz Kamale Harris mora biti prekretnica za Demokratsku stranku u SAD-u

Međutim, danas je u Demokratskoj stranci teško naći ovaj tip kadra koji može za četiri godine ujediniti stranku i dati kakvu-takvu šansu da se Trumpovoj "MAGA-armiji" oduzmu glasovi.

Biden je to mogao, zbog svog iskustva i reputacije "centriste" među demokratama. Ipak, takvog među trenutnim kadrom Demokratske stranke nema.

Harris kao personifikacija trenutnog stanja među demokratama

Dok je prije 16 godina Obama bio lider kakvog su demokrate mogle poželjeti, za Harris se to ne može reći.

Njen manjak karizme, zajedno s konstantnim promjenama u pozicijama i reputacijom "izrazito liberalne" osobe koja ne radi dovoljno na saradnji s republikancima, sugeriše da će uskoro biti povučena s mjesta jedne od liderki ove stranke.

O popularnosti Harris među glasačima u SAD-u dovoljno govori činjenica da bi, prema trenutnim projekcijama, Trump mogao osvojiti i više glasova u cijeloj državi - što je republikancu posljednji put pošlo za rukom 2004. godine.

Pored toga, nije uspjela izvući ni svoje kolege u oba doma američkog Kongresa, gdje sada Republikanska stranka ima, ili očekuje, kontrolu.

Naravno, Harris se neće u potpunosti povući, jer bi to bilo otvoreno priznanje poraza za Demokratsku stranku na koje oni i dalje nisu spremni. Ipak, realno je očekivati da će imati sve manju ulogu unutar samog vrha ove stranke, koja sada ima četiri godine da se izgradi iznutra.

Mladi kadrovi koji nisu "po mjeri" staroj eliti

Budućnost za demokrate može ići u jednom od dva smjera. Mogu pratiti put Republikanske stranke, koja se pomjerila značajno "u desno" od dolaska Donalda Trumpa na političku scenu, ali i odbaciti određene "progresivne" vrijednosti i vratiti se bliže centru te 2028. godine okupiti široku koaliciju koja bi ličila na Obaminu iz 2008. godine.

Ako odluče ići putem političke radikalizacije, jasno je ko predstavlja budućnost Demokratske stranke. Osobe poput mladih članica Predstavičkog doma Kongresa SAD-a Alexandrije Ocasio Cortez i Rashide Tlaib, koji predstavljaju izrazito "lijeve" politike i u socijalnom, i u ekonomskom aspektu, mogli bi brzo doći do vrha ove stranke.

Međutim, ovaj kadar nije po volji eliti stranke, iako se to neće javno reći. Stavovi ovih mladih političara i političarki previše su radikalni za mnogobrojne donatore Demorkatskoj stranci, a posebno se to odnosi na njihova mišljenja o Izraelu.

Iako je činjenica da Harris nije željela otvoreno osuditi Izrael i njihovu agresiju u Pojasu Gaze vjerovatno nju koštala glasova, posebno kod muslimanskih Amerikanaca, novac kojeg kontrolišu grupe bliske Izraelu i dalje je potreban demokratama, zbog čega je bilo kakav uspon osoba koje nemaju sličan stav izrazito nerealan.

Druga opcija, odnosno kretnja ka političkom centru, puno je bolja ideja ako se žele zadržati donatori i pokušaju otkačiti glasovi neodlučenih glasača koji su ovaj put preferirali Donalda Trumpa, ali problem s tim je što stranka nema takvog kadra.

Politička polarizacija u SAD-u značajnije je "udarila" na demokrate koji su se u modernoj američkoj historiji gledali kao centristi i "blaža" opcija, dok se republikancima radikalizacija "oprostila."

Tako je i danas, gdje se Trumpov radikalizam nagrađuje, dok istu nagradu u vidu glasača dobijaju demokrate kada "izbace" kandidate s umjerenim političkim stavovima.

Ko će uopšte biti tu za četiri godine?

Dok republikanci imaju četiri godine da vide koga će Trump designirati kao svog nasljednika, demokrate već sada moraju raditi s ozbiljnim radom na pripremi kampanje za 2028. godinu.

Rani favoriti za potencijalnog kandidata su, između ostalih, guverner Kalifornije Gavin Newsom, guverner Pennsylvanije Josh Shapiro, te guvernerka Michigana Gretchen Whitmer.

Problem s njima je što nisu dovoljno popularni van svoje savezne države, što je čest problem za guvernere. Primjer za ovu političku pojavu je Ron DeSantis, jedan od najprepoznatljivijih republikanaca i guverner Floride, koji se u anketama tokom 2023. i 2024. godine nije mogao ni približiti Trumpu.

Pri tome, Newsom i Whitmer se smatraju "radikalnijim" demokratama koji bi imali velike probleme u osvajanju glasača koji se smatraju nezavisnim, odnosno neodlučenim. Tu nešto bolje stoji Shapiro, ali on ima dosta manje iskustva od svojih demokratskih kolega.

Jedna stvar je jasna - poraz Kamale Harris, koji će biti još gori po demokrate ako Trump osvoji više glasova u cijeloj zemlji, mora biti alarm uzbune za "plave." Kojim putem će krenuti dalje, vidjet ćemo, ali će svakako morati izabrati što prije, da se ova situacija ne bi ponovila za četiri godine.