Porodica Kadirov: Od boraca za nezavisnost Čečenije do vjernih kadrova Vladimira Putina
Naime, prvi čovjek Republike Čečenije Ramzan Kadirov oglasio se prije nekoliko dana te je komentirao trenutnu krizu između Rusije s jedne i NATO snaga s druge strane te se tom prilikom osvrnuo i na položaj Ukrajine u cijeloj priči.
"Moje duboko uvjerenje je da, ako se Zelenski i njegov tim ponašaju na ovaj način, Ukrajina treba biti pripojena našoj zemlji. Ukrajinci su naš narod. To je naša teritorija. To je moje mišljenje", rekao je Kadirov, napominjući da bi bio spreman voditi ofanzivu za "pripajanje Ukrajine Čečenskoj Republici" ako bi za to dobio upute.
Naravno, ovakva izjava izazvala je niz reakcija kako u Rusiji, tako i u Ukrajini. Pored izjava i komentara na riječi utjecajnog Čečena, još jednom je potvrđena činjenica i da je Ramzan Kadirov i dalje jedan od najodanijih kadrova Vladimira Putina i trenutne političke elite u Rusiji čiji je dio i Ramzan Kadirov.
Od borbe za nezavisnost do vjernosti Moskvi
Kada se govori o Ramzanu Kadirovu i području Čečenije, gotovo pa neminovno je vratiti se u devedesete godine 20. stoljeća kada je upravo područje sadašnje Čečenske Republike bilo jedno od najvećih žarišta tadašnje države u raspadu - Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika.
Nekada velika i jaka komunistička država, već krajem osamdesetih gubila je moć, a devedesete godine donijele su i raspad Saveza na 15 republika. Mjeseci su prolazili, a zvaničnici tadašnjih sovjetskih republika počeli su proglašavati nezavisnost.
Dok su određena područja kroz proces sticanja nezavisnosti prošla bez većih posljedica, najveći problemi za Rusiju i tadašnjeg lidera Rusije Borisa Jeljcina odnosili su se na područje Kavkaza.
Tadašnji čečenski lideri, na čelu s Džoharom Dudajevom zahtijevali su proglašenje samostalne Čečenske republike Ičkerije što je naišlo na otpor tadašnje Moskve koja je bila daleko od vrhunca moći, ali i dalje dovoljno snažna da ne dozvoli otcjepljenje kraja bogatog rudnim bogatstvima.
Razvoj događaja doveo je do pokretanja Rusko-čečenskog sukoba 1994. godine gdje su ruske snage izvršile opsadu glavnog grada regije Groznog i to sa tri strane što je neminovno dovelo do stravičnih gubitaka.
"Rat od 1994. do 1996. godine bio je opterećen slutnjama od samog početka, a mnogi od Jeljcinovih najodlučnijih pristalica i visokih vojnih ličnosti su upozoravali na katastrofu", pisali su mediji te su navodili izjavu ruskog generala Borisa Gromova kako će Čečenija značiti krvoproliće slično Afganistanu.
Iako je Prvi čečenski rat okončan mirovnim sporazumom, od početka se znalo kako će se sukobi kad-tad nastaviti. Čečenska Republika Ičkerija dodatno se radikalizirala, vlast su joj priznavali Gruzija, afganistanski talibani i brojne druge radikalne islamističke skupine.
Područje Čečenije vrlo brzo se pretvorilo u poligon za brojne terorističke skupine. Krajem 1996. godine, upravo se prezime Kadirov sve češće počinje spominjati u čečenskim političkim i vjerskim krugovima.
Ahmad Kadirov, otac Ramzana Kadirova i do tada vjerni sljedbenik politike čečenskog separatističkog vođe Džohara Džudajeva i glavni muftija u nepriznatoj čečenskoj republici, postao je "preko noći" najomraženija ličnost dijela regije koji se borio za nezavisnost od Rusije.
Krajem 1996. godine, tadašnji lider Džudajev je ubijen, a na njegovo mjesto dolazi Aslan Mašadov. Brojne radikalne skupine koje su tada boravile u Čečeniji, sukob su širile i na susjedni Dagestan, te su se sve češće mogle čuti riječi kojima se muslimani svih zemalja pozivaju na džihad protiv Rusije.
Od 1999. godine, takav razvoj situacije pokrenuo je i Drugi čečenski rat i upravo od tog perioda može se gledati i poveznica sadašnjeg lidera Rusije Vladimira Putina i porodice Kadirov. Do tada separatistički opredijeljeni Kadirov, vrlo brzo prešao je na stranu Kremlja.
Putin je već sredinom 1999. godine stigao na vlast u Rusiji, a gotovo istovremeno, Kadirov je postao vjeran Kremlju. Iako nikada do kraja nije bilo jasno šta je sve prethodilo zaokretu unutar porodice Kadirov, godine nakon rata jasno su pokazale da je Putin iskoristio želju Kadirova za vladanjem, te mu ponudio sporazum koji će ga definirati kao glavnog i jedinog vladara Čečenije uz uslov da ta regija postane punopravna republika unutar Ruske Federacije.
Feudalni odnos zaživio je tako s početkom 21. stoljeća, a u zamjenu za lojalnost i poštovanje, Kremlj je od centra Čečenije, grada Groznog, napravio velegrad i centar moći porodice Kadirov koja se, pored brojnih čečenskih političkih i vjerskih utjecajnih ličnosti, ispostavila kao najvjernija Ruskoj Federaciji.
Sin dodatno utvrdio položaj
Borci za nezavisnost Čečenske republike Ičkerije, izdaju porodice Kadirov nikada nisu zaboravili te su i nakon završetka čečensko-ruskhi sukoba nastavili s pokušajima svrgavanja s vlasti Ahmada Kadirova. Lov na čečenskog lidera bliskog Kremlju, "urodio je plodom" 2004. godine kada je izvršen atentan na Kadirova.
Iako se činilo kako bi taj događaj mogao destabilizovati odnose Čečenije i Kremlja, Moskva i Vladimir Putin već su do tada učinili mnogo toga kako bi držali pod kontrolom ovaj dio zemlje. Na mjesto Ahmada Kadirova, stigao je njegov sin Ramzan koji je do danas ostao "alfa i omega" Čečenije i vjerni pratilac politike Vladimira Putina.
"Ramzan Kadirov je imao priliku da posmatra generacije koje su vodile oba čečenska rata i pažljivo je prilagođavao različite stilove i ideologije vođenja države. Kako se Ramzan uzdizao, nekoliko faktora doprinijelo je učvršćivanju njegove moći. To je prije svega Putinov personalizirani režim i spremnost Kremlja da plati bilo koju cijenu za stabilnost u Čečeniji", navodi Carnegie Centar.
Pored nesuglasica koje i dalje definitivno postoje između Kadirova i Putina, vladar Čečenije je kroz decenije vladavine uspio izgraditi status neprikosnovenog lidera ovog dijela teritorije koji Čečeniju shvata kao lični feud.
Kadirov je uspio izgraditi privatnu policiju i vojsku spremnu za obavljanje brojnih sumnjivih operacija, a gotovo pa svake godine u izvještajima organizacija za ljudska prava mogu se zabilježiti ekstremni slučajevi torture građana, javnog ponižavanja, prisilnih nestanaka i vansudskih ubistava od lokalnih organa vjernih Kadirovu.
"Pojavili su se izvještaji da je čečenska policija kidnapovala mladu ženu koja je bježala od nasilja u porodici i nasilno su je vratili kući. U aprilu su čečenski agenti oteli ključnog svjedoka u istrazi o mučenju. Dva dana kasnije, čovjek se pojavio u zatvoru odbijajući usluge svog advokata. Podstićući klimu nekažnjavanja, Moskva je na kraju odgovorna za ove brutalnosti i bezakonje. Prešućivanjem zločina i odobravanjem nove kandidature Ramzanu Kadirovu, ruski predsjednik šalje poruku građanima Čečenije da ne planiraju budućnost koja uključuje pravdu i zakone", navodi se u izvještaju Humans Right Watcha iz jula 2021. godine.
Rado viđeno lice i na Balkanu
Naravo, kontroverzne osobe poput Ramzana Kadirova, često svoje simpatizere nalaze i na prostorima balkanskih država.
Tako je nedavno Kadirov "osvanuo“ na promotivnom materijalu za muzučki festival u Bileći koji se održao sredinom jula ove godine. Njegova slika u vojnoj uniformi nalazi se na plakatima i promotivnim materijalima ovog festivala, ali i na objavama na društvenim mrežama.
Također, svoje "diplomatske" veze Kadirov i njegovi kadrovi koriste i za širenje poslovnih i drugih veza na Balkanu. To se prije svega odvija kroz rad Evropskog muslimanskog foruma čiji su zvaničnici nekoliko puta boravili u Bosni i Hercegovini, ali i u Srbiji gdje su održali niz sastanaka s lokalnim čelnicima, ali i nekim višim zvaničnicima.
Rezultati takvih aktivnosti, prije svega se odnose u povezivanju čečenskih i bosanskohercegovačkih gradova, ali i drugim aktivnostima koje uključuju u imenovanje ulica po prvog čečenskom predsjedniku Ahmadu Kadirovu, što je prijedlog koji je ovog ljeta upućen vlastima u Zavidovićima.
Iako je razvoj međunarodnih, međudržavnih i međugradskih odnosa gotovo pa potpuno razumljiv i opravdan u svim segmentima politike, mnogi smatraju kako Kremlj upravo koristi položaj i djelovanje Ramzana Kadirova kako bi nametnuo određene politike koje se ne mogu ostvariti direktno kroz utjecaj Rusije.
Svakako, područje Balkana i Bosne i Hercegovine predstavlja samo još jednu u nizu podloga za razvoj takvih politika, što će sigurno i u budućnosti postati alat kojim će se pokušati ostvariti značajniji utjecaj u ovom dijelu Evrope, ali i u drugim dijelovima svijeta gdje se interesi čečenskih vođa poklapaju s interesima Kremlja.
Lana Stanišić: Imam dovoljno posla na sebi da bi me pogađali komentari anonimnih dušebrižnika
