Priča o hrabrosti i ljubavi prema djeci: Natalija je spasila 15 djece iz zatočeništva u Rusiji
Priča govori o nevjerovatnom bijegu, ali i hrabrosti jedne žene koja je riskirala apsolutno sve kako bi spasila djecu koju je ranije podučavala u jednoj od škola u Ukrajini.
"Za Božić, Natalija Lutsik skuhala je 15 različitih jela, po jedno za svako dijete koje je spasila od Rusa. Ona nije njihova majka, ali oni su njena djeca. U sigurnosti glavnog grada Gruzije Tbilisija, cijelo njeno domaćinstvo postrojilo se na stepenicama po visini. Ispod njihovih osmijeha, krilo se sjećanje na noć kada su Rusi stigli", piše Sky News.
Na početku razgovora, Natalija je objasnila kako je škola, ali ujedno i sirotište smješteno u selu Novopetrovka te je opisala dan kada su Rusi stigli na ovo područje.
"Bila sam nevjerovatno uplašena. Prvo sam vidjela tenkove koji prolaze kroz selo. Ruski komandant se progurao kroz vrata škole uz vojnike koji su nosili mitraljeze. Vidjele su mu se samo oči. Upirući prstom u mene, naredio mi je da priđem", govori Natalija.
Natalijina škola u selu Novopetrovka bila je dom za 100 djece. Mnogi od njih su i siročad. Na dan kada su Rusi ušli u školu, Natalija je pokušala djecu odvesti na sigurnu lokaciju. Međutim, Rusi joj to nisu dozvolili.
"Sada će svuda biti Rusija, pucat ćemo vam u leđa ako odete", rekli su vojnici te su poručili kako će uzeti i djecu.
Od svih zločina koje su Rusi počinili u Ukrajini, nezakonita deportacija hiljada djece jedan je od najstrašnijih.
"Rusi tvrde da djecu spašavaju iz humanitarnih razloga. Do februara 2023. godine, Međunarodni krivični sud imao je dovoljno predmeta da izda nalog za hapšenje ruskog predsjednika Vladimira Putina i njegove desne ruke kada je riječ o pravima djece Marije Lvove-Belove", piše Sky News.
Nakon što su izvršili inspekciju školskih prostorija, ruski vojnici su se vratili i dan kasnije sa namjerom da uzmu djecu.
"Došli su sa šest automobila te je izašlo mnogo vojnika. Svi su bili naoružani. Njihov šef Ivan mi je rekao da idem po djecu. Ukrcani su u minibuseve, a vojnici su ispalili nekoliko metaka u zrak kako bi ih zastrašili", navodi se.
Iako su osjetili strah, 14-godišnja Daša ističe kako nisu željeli da idu.
"Svađali smo se s njima te smo im rekli da ćemo radije ostati u podrumu. Onda su počeli pucati u školskom dvorištu", rekla je 14-godišnja Daša.
Uplašeni i zbunjeni, Natalija, njen suprug Valerij i djeca, prebačeni su u drugo sirotište iza neprijateljskih linija u selo Stepanovka.
"To je bila kao psihijatrijska bolnica. Kada su moja djeca vidjela rešetke na prozorima, počeli su plakati", rekla je Natalija.
Tri mjeseca nakon što su stigli, Rusi su im ponovo naredili da moraju napustiti lokaciju.
"Ne moramo, nismo u opasnosti", rekla je Natalija.
"Niko te ne pita. Ako ne želiš ići, djeca će ići bez tebe", rekao je komandant ruske vojske.
Kako objašnjava, Rusi su im dali 10 minuta da se spakuju. Trebali su preći preko rijeke Dnjepar i van oblasti Hersona s obzirom na to da su se Rusi povlačili iz dijelova ove regije u Ukrajini.
"Kada smo prešli rijeku, imao sam osjećaj da se nikada nećemo vratiti u našu rodnu Ukrajinu", rekao je 15-godišnji dječak.
Nakon što su prešli rijeku, autobusima su prevezeni kroz Krim koji je okupirala Rusija pa preko Kerčkog mosta. Njihovo konačno odredište bio je kamp u Krasnodaru, na jugu Rusije.
"Valerij i ja smo plakali cijeli put. Bilo je strašno reći djeci da smo u Rusiji. Osjećala sam se kao da su mi iščupali dušu", kaže Natalija.
Kada je postalo jasno da se ne vraćaju u Ukrajinu, osmislila je hrabar plan za bijeg. Kako ističe, grupa bi putovala iz kampa u Krasnodaru blizu Crnog mora, preko planina i preko granice u Gruziju.
"Ona želi da detalji njenog plana ostanu tajna jer se nada da će ih i drugi slijediti. Njihovo je putovanje bilo ispunjeno opasnošću. Natalija je imala samo polovinu originalnih ličnih dokumenata djece, a brinula se da će fotokopirane izvode iz matične knjige rođenih biti odbijene. Također se plašila da bi Valerijev status veterana mogao biti otkriven na granici, gdje se provjerava da li građani imaju vojne tetovaže. Trebali su im sati da stignu do odredišta. Izdržali su uznemireno čekanje dok su njihove dokumente provjeravali i ponovo provjeravali granični službenici. Onda su dobili potvrdu da mogu preći granicu. Bili su slobodni", piše Sky News.
Sada, kada žive u Gruziji, Natalija i njena djeca ističu kako svaki dan koriste za uživanje u slobodi.
"Bili smo tako sretni što smo napustili Rusiju", naglasili su i Natalija, ali i djeca koju je ova hrabra žena uspjela spasiti.
Dan državnosti u gradu soli: Tuzlanski način života je model za prosperitetnu BiH
Salaha razočarali čelnici Liverpoola pa napravio potez kojeg nije pet godina
