Priča o prokletstvu bogatstva: Kako je mala otočna nacija postala najdebljom na svijetu
Nesumnjivo je da se produktivni ritam održao tamo gdje su usjevi. Istraživanjima je utvrđeno da su prvi poljoprivrednici primijetili da je urod bolji na plantažama s više fekalija, gdje je više životinja.
Stajnjak je hiljadama godina bio dominantan izvor đubriva sve dok polimatičar Alexander von Humboldt 1804. godine nije pronašao guan koji nastaje raspadanjem izmeta i leševa uginulih morskih ptica u kontaktu sa zrakom i bez kontakta s vodom. Guan sadrži azot, fosfor i kalij, zbog čega je veoma učinkovit kao đubrivo.
On je oblikovao reljef dalekih pacifičkih otoka, i to uglavnom zbog kolonija morskih ptica, a njegova intenzivna eksploatacija je počela 1845. Postao je nevjerovatan izvor bogatstva usljed poljoprivredne revolucije, tj. potražnje za njim u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama.
Fotografije domorodaca Naurua s kraja 19. i početka 20. stoljeća prikazuju vitke muškarce osrednje visine. Žene su imale dugu, kovrdžavu kosu, otkriven gornji dio tijela te su kao i muškarci nosile suknje od pandanus vlakna. Međutim, guan je uništio njihov integritet.
Naime, Nauru se 1968. osamostalio od Australije i preuzeo je kontrolu nad rudnicima, iscrpljenima nakon 70 godina eksploatacije. Vlada ove države je u naredne dvije decenije ustrajala na eksploataciji fosfatnih nalazišta, nakratko pozicionirajući svoju malu republiku od 11.000 stanovnika na vrh svjetske ljestvice na osnovu prihoda po glavi stanovnika.
Procesom akulturacije se ugrozila kultura naroda koji je prihvatio zapadnjački način života i ishrane. Dvodecenijsko sticanje bogatstva je značilo i formiranje aviokompanija, uvoz industrijske hrane, alkohola, automobila, elektronskih uređaja idr., čime se podsticao sjedilački način života. To sve se dogodilo pod kišobranom vlade koja je ukinula poreze te je plaćala za zdravlje i obrazovanje svih građana. No, to je zapravo značilo dobar život po cijenu samog života.
Nakon što je čarolija bogatstva nestala 1990-ih godina, Nauru je postao pustoš. Njegovi stanovnici su za manje od jednog stoljeća prešli put od restriktivne ishrane, zasnovane na morskim plodovima, do konzervirane junetine - od jednostavnih namirnica kuhanih u listovima banane, riblje čorbe s kokosovim mlijekom i voćem, čemu je prilagođena genetika Nauruanaca, do prženih jaja i piletine s rižom.
Pogoršanje u ishrani, zajedno s nedostatkom vježbanja, donijelo je ovoj maloj otočnoj državi to da bude najdeblja nacija na svijetu. Skoro 94 posto stanovništva ima prekomjerenu težinu, a dijabetes ima 66 posto ljudi starijih od 55 godina. Ovo je priča i o uništavanju samog sebe i raja u kojem čovjek živi, piše izdanje španskog lista El Pais na engleskom jeziku.
Ekskluzivna premijera: Dino Merlin pjesmom "Briga" najavio novi audio-vizuelni album
"Kada ne budem poštovao Srbiju, protjerajte me!": Dudić otvorio dušu o svemu što ga tišti
