Krah ruskog predsjednika
134

Putin je Rusima obećao sigurnost i povratak imperijalne moći: Ukrajinska ofanziva je srušila oboje

Piše: Nihad Žunić
Vladimir Putin (Foto: EPA-EFE)
Vladimir Putin (Foto: EPA-EFE)
Kada je Vladimir Putin došao na vlast u Rusiji 2000. godine, stanovništvu ove zemlje su obećane dvije stvari - vraćanje na sam vrh geopolitičke piramide svijeta i potpuna sigurnost za građane. Ove dvije stvari su, 24 godine kasnije, sve dalje od Rusije.

Putin je dobro znao šta obećava ruskim glasačima, a i znao je da mu održavanje ovih obećanja donosi ono što je iz politike htio izvući - masovno bogatstvo i odriješene ruke. Ruski predsjednik je tada napravio jednu vrstu "socijalnog ugovora" između sebe i građana Rusije, koji se bazirao na dvije spomenute stvari.

To je i demonstrirao tokom 24 godine na vlasti u Rusiji. Građani ove zemlje, ili barem velika većina istih, nijemo je posmatralo ubistva i progon neistomišljenika, veću totalitarnu kontrolu Putina i masovno bogaćenje ruskog predsjednika i elite okupljene oko njega. Dok god niko nije u pitanje stavljao ono što im je obećano, interni biznis vlasti te metode rješavanja s opozicijom nisu previše zanimale rusku javnost.

Razlog za to je jednostavan. Putin je konzistentno provodio politiku baziranu na dva obećanja koja je dao još te, sada već davne, 2000. godine. Rusi su se generalno mogli osjećati sigurnim, a i svijet je itekako uzimao u obzir mišljenje vlasti u Kremlju. Rusima koji žive u ruralnim dijelovima ove države nije bilo važno da li će zarađivati 10 ili 20 dolara mjesečno, ali im je bilo izrazito bitno da se o njihovoj zemlji priča kao jednoj koja se poštuje u svijetu, pa makar i iz straha.

Čak i početak "specijalne vojne operacije", kako se iz Moskve naziva invazija Rusije na Ukrajinu, uklapao se u oba obećanja koja je Putin dao ruskom narodu. Sigurnost od "nacista iz Ukrajine" se može garantovati samo pripajanjem njihove teritorije Rusiji, a i pobjeda u ratu bi lansirala međunarodni ugled države kao sile s kojom se ne treba igrati.

Ovdje je interesantno spomenuti mentalitet građana Rusije, u ovom kontekstu. Mišljenje među zapadnim analitičarima je da ekonomske sankcije mogu ozbiljno naštetiti Putinovom odnosu s narodom u Rusiji. Ipak, manjak rezultata ekonomskih sankcija je i više nego jasan znak da to baš nije tako.

Građani država na Balkanu vrlo dobro znaju da se sporiji (ili nikakav) ekonomski progres može lako zamijeniti mitskim pričama o veličini neke nacije. Uostalom, na tome je Aleksandar Vučić izgradio svoj kult ličnosti u Srbiji, koja mu je donijela moć koja se može porediti s Putinovom u Rusiji.

Dvije i pol godine nakon što je invazija na Ukrajinu pokrenuta, desio se moment kojeg bi historija mogla zapamtiti kao početak kraha Putina i cijelog njegovog sistema u Rusiji.

To je, naravno, iznenadna ofanziva Ukrajine na prvo Kursku, a zatim i Belgorodsku oblast u Rusiji. Iako je bilo sporadičnih napada Ukrajine na teritoriju Rusije, ovo je bio jako uspješan napad kojim je, po prvi put u vladavini Putina koja traje dvije i pol decenije, značajno ugrožena sigurnost državljana Rusije. Time se počela tresti jedna od dvije noge imperijalne stolice Vladimira Putina u Moskvi.

Vrijedi reći da je sličnu prijetnju Putin imao u junu prošle godine, kada je Jevgenij Prigožin krenuo sa svojim Wagner trupama prema Moskvi. Ipak, ta kriza je riješena za jedan dan, a Putin je mogao izaći pred svoje građane i slavodobitno reći da je njihova sigurnost apsolutno zagarantovana. Time je sebi kupio vremena, ali sve je to došlo na naplatu sada, kada već više od sedmicu dana ukrajinske trupe bez problema kontrolišu ruski teritorij.

Što se tiče drugog obećanja, čak i građanima u ruralnim sredinama, koji svoju podršku Putinu pravdaju "vraćanjem ruske imperijalne snage", sada mora biti jasno da je invazija na Ukrajinu propast. Tačnije, propala je onog trenutka kada "moćna" Rusija nije osvojila Kijev i kada je protjerana iz većeg dijela Ukrajine, te vraćena na osvajanje pobunjenih oblasti i poluotoka Krim.

Pojedini građani Rusije to su shvatili i na samom početku ovog rata, pa su pokrenuli proteste u Moskvi i St. Petersburgu, ali to nije ni blizu onoga što bi se moglo desiti ako veći dio ruskog stanovništva shvati da je Putinov potez Rusiju pokazao kao "tigra od papira" i da nema nekog razloga za strah od njihove vojske.

Činjenicom da je "socijalni ugovor" između Putina i građana Rusije sada najbliže ozbiljnijem kršenju, predsjednik Rusije mogao bi se naći u ogromnom problemu. To se neće desiti preko noći, ali je ukrajinska ofanziva ozbiljno uzdrmala status i sliku Putina u očima građana Rusije.

Putin će to amortizirati propagandom zbog koje veliki dio ruskih građana vjerovatno neće odmah vidjeti obim ukrajinske ofanzive u Kurskoj i Belgorodskoj oblasti.

Ipak, građani ovih regija u Rusiji dobro znaju šta im se dešava u komšiluku i mogli bi biti prvi koji će podići glas o kršenju ključnih obećanja Vladimira Putina.