Putin kao Milošević: Mnogi bi ga htjeli vidjeti u Hagu, ali da li je to moguće

Rečeno je da je Putinov efektivni imunitet rezultat slabosti međunarodnog pravosudnog sistema. Dok domaći zakon ima jasne statute i uspostavljene sudove, međunarodno pravo određuju pravni eksperti nakon potpisivanja ugovora i uspostavljanja normi. Države se mogu pridružiti ili napustiti sistem prema vlastitom nahođenju, jer ne postoji "globalna policija" koja bi provela slučaj. Prva prepreka koju trebaju znati oni koji žele vidjeti Putina u zatvoru je da Rusija nije članica Međunarodnog krivičnog suda.

Opcija "Zločin agresije"

Međutim, neki pravni stručnjaci kažu da to nije važno jer Ujedinjeni narodi (UN) mogu stvoriti "ad hoc sud", kao što je bio slučaj s Ruandom i Jugoslavijom 1990-ih nakon ratova i masovnih ubistava. Slobodan Milošević, tadašnji predsjednik Jugoslavije, posljednje je godine života proveo na sudu, a umro je u nizozemskom pritvoru.

Presedan je važan u međunarodnom pravu i ne postoji niko ko Putina može odvesti u zatvor, ističu stručnjaci. Dvije su široke kategorije optužbi s kojima se ruski ratni zločinci mogu suočiti. Jedan uključuje ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, kada su, primjerice, civili ciljani tokom sukoba ili kada vojnici siluju i pljačkaju.

Vojnicima koji počine ove zločine može se suditi, kao što je bio slučaj s nekim pripadnicima ruskih snaga u Ukrajini. U teoriji se mogu smatrati odgovornima i politički zapovjednici, no u praksi je teško dokazati da su oni naredili takve postupke.

Upravo zbog toga Ukrajina i njezini saveznici iznose drugu kategoriju optužbi, zločin agresije. Čin invazije na susjednu zemlju je onaj koji može izravno pogoditi ruske političare. Ali procesuiranje takvog zločina gotovo je neistražen pravni teritorij. U jedina dva slučaja u kojima se to dogodilo, suđenja u Nürnbergu i Tokiju nakon Drugog svjetskog rata - uključene zemlje su trpile kazneni progon, a obje vlade , njemačku i japansku , tada su predvodile SAD i njihovi saveznici. Osim ako Rusiju neko ne napadne ili Putin ne bude svrgnut, to se, kao što je navedeno, neće dogoditi.

Otpor međunarodnim sudovima

Sudovi Ruande i bivše Jugoslavije više ne daju nadu za takvo što. Oba je osnovalo Vijeće sigurnosti UN-a, koje je odobrilo i druge takve sudove u područjima kao što je Sierra Leone. S obzirom da Rusija ima pravo veta u Vijeću sigurnosti, malo je vjerovatno da će se to ponoviti. Neki pravni stručnjaci smatraju da bi Opća skupština UN-a , gdje svaka zemlja ima jedan glas i nema pravo veta, mogla zahtijevati osnivanje takvog suda.

Ali ovo bi rješenje pomaknulo međunarodno pravo izvan njegovog sadašnjeg ograničenog okvira, a uspjeh takvog galasanja nije zajamčen, jer mnoge zemlje, uključujući SAD, ne žele međunarodnim sudovima dati veće ovlasti.

Ostaju, dakle, dvije opcije od kojih niti jedna ne zadovoljava one koji žele Putina na optuženičkoj klupi na međunarodnim sudovima. Jedan je procesuirati Ruse kroz ukrajinski pravni sistem, možda na sudu koji ima inostranu podršku i koji uključuje međunarodne suce. Nedostajala bi mu snaga i simbolička vrijednost haškog suđenja, budući da bi samo niže rangirani pojedinci bili procesuirani u nečemu što bi se činilo retributivnom pravdom. Druga opcija bi bila dopustiti ICC-u da procesuira ruske ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, ali ne i zločin agresije, koji je izvan njegove sadašnje nadležnosti kada je u pitanju Rusija.

Za to je dovoljno da je Ukrajina priznala autoritet Haaškog suda, koji je na taj način pokrenuo istragu o postupcima Rusije. No, malo je onih koji misle da bi slučaj protiv Putina mogao završiti na nizozemskom sudu. U svakom slučaju, osumnjičenicima se uglavnom ne sudi u odsutnosti.

Plan Kijeva preferira stvaranje 'ad hoc' suda u Haagu, odvojenog od ICC-a i sposobnog procesuirati zločin agresije i time ciljati na Kremlj. Ali ovo je nerealno. Što je još gore, to bi moglo diskreditirati ICC u njegovim početnim naporima da pronađe način za procesuiranje takve prekogranične agresije u budućnosti, kaže Olivier Corten, profesor međunarodnog prava na Univerzitetu u Briselu.

Procesuiranje konkretnih ratnih zločinaca s bojišta pred ICC-om, iako ne bi donijelo željenu satisfakciju hapšenja Putina, ne bi bilo samo simbolično. Svako ko bi se mogao bojati kaznenog progona ICC-a, na primjer, generali ili članovi Wagnerove grupe i slični, neće rado nikada napustiti Rusiju, da ne bi bili izručeni Haagu i to bi bila neka vrsta kazne.

Pristanak na takav pristup ne znači nužno ostaviti Ukrajinu na cjedilu, jer ako međunarodna zajednica ne može procesuirati Putinov zločin agresije, mora udvostručiti svoje napore kako bi osigurala slanje poruke da se takav zločin ne oprašta, dajući Zelenskom oružje i novac koji su mu potrebni da porazi okupatorske snage.