Putinova rješenja koja to nisu: Tri opcije za Wagner kriju brojne nelogičnosti, ali i opasnosti

Tri čudne opcije

Dok je sudbina sukoba Prigožina i Putina još uvijek nedefenirana, ono što privlači pažnju jeste izjava ruskog predsjednika koju je uputio javnosti u noćnom obraćanju 26. juna. Drugi put od početka pobune, Putin se obratio naciji te je rekao kako će organizatori pobune biti izvedeni pred sud.

Ono o čemu je Putin također govorio odnosilo se i na sudbinu pripadnika Wagner organizacije u Rusiji kojima su ponuđene tri opcije.

Prva opcija uključuje njihov odlazak u Bjelorusiju gdje se trenutno nalazi i njihov šef Jevgenij Prigožin, druga opcija odnosi se na njihov odlazak kući, a dok treća ponuda Vladimira Putina uključuje to da Wagnerovci potpišu ugovor sa Ministarstvom odbrane Rusije te da se bore pod zastavom regularne vojske.

Međutim, ukoliko se analizira brojnost Wagnera u Rusiji, njihov način djelovanja u cijelom svijetu, a naročito u Africi, kao i ranije napetosti između rukovodstva i vojnika organizacije sa regularnim ruskim trupama, opcije koje je Vladimir Putin ponudio Wagneru ne govore mnogo toga i mogu se ocijeniti poprilično neubjedljivim.

Ukoliko se razmatra ponuda odlaska u Bjelorusiju, postavlja se pitanje šta će Wagner trupe raditi u toj državi? Predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko učestvovao je za vikend u pregovorima između Wagnera i Rusije. U tim pregovorima, vjerovatno je dogovoren dolazak Jevgenija Prigožina u Minsk, ali je također najavljeno kako Wagner u toj državi pravi centar u kojem će biti smješteno 8.000 vojnika.

Ukoliko se uzme u obzir prošlost, ali i sadašnjost Wagner grupe, potpuno je iluzorno očekivati da će se pripadnici ovog pokreta u Bjelorusiji baviti humanitarnim radom i pomaganju starijim i unesrećenim osobama.

Organizacija poput Wagnera svoje postojanje upravo bazira na ratnim aktivnostima pa je zbog toga eventualna uloga Wagnera u Bjelorusiji još uvijek nejasna. Jedna od opcija na koju Kijev svakako mora obratiti pažnju je i ta da bi Wagner u bližoj budućnosti mogao organizovati napad na Kijev sa sjevera, tačnije sa područja Bjelorusije. Ono što se postavlja kao pitanje u tom scenariju je i to zašto Wagner do sada nije organizovao takav napad?

S obzirom na to da su Bjelorusija i Rusija u suštini kroz godine svojih odnosa gradila i takozvanu Državu unije, sistemi i jedne i druge države iz godine u godinu sve su više povezani. Pored toga što Putin i Lukašenko iz godine u godinu pokušavaju što više ujediniti politički, vojni i ekonomski sistem zemalja, ono o čemu se često govori jeste i utjecaj koji Vladimir Putin ima na Aleksandra Lukašenka.

Prvi čovjek Bjelorusije često se nalazi u podređenoj ulozi, a teritorija Bjelorusije gotovo svakodnevno predstavlja i poligon za vježbe ruskih vojnika.

Posljednje aktivnosti koje uključuju i raspoređivanje taktičkog nuklearnog oružja dokaz su kako Putin teritoriju Bjelorusije gleda kao sastavni dio Ruske Federacije. U posljednjim previranjima sa grupom Wagner apsolutno ne treba isključiti i opciju kako je dolazak Wagnera u Bjelorusiju zapravo i direktna naredba Putina Lukašenku u kojoj se naglašava kako je Prigožin od sada njegova briga.

Ukoliko se posmatra način finansiranja grupe Wagner, poznato je kako se organizacija dijelom finansira kroz državne javne poslove, ali i većim dijelom kroz vlastite ilegalne aktivnosti na području Afrike i Bliskog istoka gdje prikupljaju milione dolara kroz poslove koji uključuju trgovinu rudnim bogatstvima.

Sve to, omogućilo je Wagneru da svojim vojnicima ponudi kvalitetne uslove i opremu. U svemu tome ne može se zanemariti ni finansijski dio cijele priče pa se zbog toga može zaključiti kako je sa poslovnog aspekta Wagner za "pse rata" bio idealan poslodavac.

Putinovom ponudom da se vojnici svrstaju pod Ministarstvo odbrane Ruske Federacije te da se bore isključivo pod komandom generala Gerasimova, Šojgua i drugih, mogla bi vrlo brzo rezultirati i pobunom i potpunim gubitkom ionako krhkog vojnog sistema.

Vojnici Wagnera navikli su na potpuno drugačiju hijerarhiju, a upravo je veliki broj komandanata i drugog osoblja koje se nalazi u Wagneru ranije obavljao funkcije u Federalnoj službi sigurnosti ili Oružanim snagama Ruske Federacije. Bijeg u Wagner ujedno je bio i bijeg od sistema, a teško je očekivati kako će povratak pod okrilje Ministarstva odbrane izazvati pretjerano oduševljenje.

Na kraju, treća opcija u kojoj se navodi kako se pripadnici Wagnera mogu vratiti kućama posebno je problematična u cijeloj priči. Wagner prema posljednjim procjenama broji preko 25.000 vojnika koji su se pokazali kao odani kadrovi šefu skupine Jevgeniju Prigožinu.

Nakon pobune u subotu, pozicija Vladimira Putina trajno je poljuljana, a Wagner je svojim pohodom prema Moskvi gotovo u potpunosti ukaljao ugled ruskog predsjednika.

Ukoliko se netrpeljivosti na vrhu nastave, potpuno je realno očekivati kako će "progon" Wagnerovaca biti nastavljen i na najnižim nivoima čime se stvara gotovo pa idealna podloga za još veću destabilizaciju Rusije. Odlazak kući u tom slučaju, ujedno bi mogao značiti i potpisivanje "smrtne presude", a to pripadnici Wagnera sebi definitivno neće dozvoliti.

Iako svaka opcija koju je Putin ponudio Wagneru u teoriji može biti prihvatljiva, jasno je kako su ponude ruskog predsjednika u praksi gotovo nesprovodive i poprilično zbunjujuće.

Znak nemoći ili genijalan plan za rješavanje unutrašnjih problema, pokazat će vrijeme. Sudeći po onome što smo do sada vidjeli, prva opcija je, na Putinovu žalost, mnogo bliža, a posljednja dešavanja i eventualna rješenja samo znak da vladavina ruskog predsjednika ide u jednom pravcu bez mogućnosti promjene smjera.