Radikalna desnica u usponu: Da li se rješenje za evropsku ljevicu krije u Meksiku
Izbori za Evropski Parlament pokazali su da se uz par izuzetaka trend jačanja radikalnih populističkih, antiimigrantskih desničarskih partija. Posebno su alarme upalili odlični rezultati desničara u velikim evropskim državama kao što su Francuska, Njemačka, ali i Italiji. Radikalna desnica je ostvarila i dobar rezultat u Belgiji iako je podbacila u odnosu na očekivanja da postane najjača pojedinačna partija.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron je na katastrofalan rezultat svoje partije i to što je Nacionalno okupljanje Marine Le Pen osvojilo 32 posto glasova reagovao raspuštanjem Parlamenta i raspisivanjem izbora.
U Njemačkoj je AfD i pored brojnih skandala koji su ga pogodili uoči izbora uspio da postane druga najveća partija i osvoji 15,9 posto glasova, što znači čak 6 više u odnosu na izbore 2019. godine.
U Italiji su Italijanska braća premijerke Giorgie Meloni, također, ostvarila odličan rezultat osvojivši 28,3 posto glasova, više od četiri puta više nego što su dobili na zadnjim izborima za EU 2019. i nadmašivši 26 posto koliko su osigurali na nacionalnim izborima 2022., kada su došli na vlast.
Za rast desnice se može okriviti nekoliko faktora. Jedan od osnovnih je bezidejnost trenutnog političkog establišmenta koji duboko birokratizovan nije sposoban da prepozna brige običnih građana. Sa druge strane radikalna populistička desnica uspijeva da krivicu za probleme prebaci na marginalizovane grupe i da dobije na popularnosti bez da zaista ponudi rješenja za mnogobrojne probleme.
Evropska ljevica se našla u takvoj poziciji da umjesto, što je cilj svake političke stranke da kroji politiku i bude ključna u vlasti, bude tek potpora i osigurač za umjerenu desnicu kako bi se spriječilo da vlast preuzmu u potpunosti krajnje desne partije. Gubitak veze sa radničkom populacijom i okretanje više ideološkim pitanjima je uzrokovao to da radnici umjesto svoga zaštitnika u ljevici vide u populističkoj desnici.
Ipak, lijek za evropsku ljevicu se možda nalazi preko okeana u Meksiku, gdje su izbori pokazali da lijeve ideje još uvijek mogu biti izrazito privlačne širim masama ako se vodi politika usmjerena na radnika.
Naime, na predsjedničkim, parlamentarnim i regionalnim izborima u Meksiku, ogromnu pobjedu je ostvarila vladajuća ljevičarska partija Morena. Sada, izabrana predsjednica Claudia Sheinbaum je imala čak 31 posto više glasova od najbližeg protivkandidata Xóchitl Gálvez iz umjerene desničarske stranke.
Pristaše Morene i nezavisni analitičari kažu da izborni rezultat u Meksiku nije teško objasniti: nakon desetljeća visokog siromaštva, očigledne nejednakosti i niskih plaća, López Obrador, osnivač Morene, više je nego udvostručio minimalnu plaću, proširio socijalne programe i poslao dosljednu poruku da je bio na strani meksičkih dugo zanemarenih siromašnih, piše Financial Times.
"Ljudi shvaćaju da im je vlada Lópeza Obradora dala puno više od bilo koje prethodne vlade u pogledu plaća, prihoda i socijalnih programa", rekao je Viri Ríos, meksički autor knjige o nejednakosti.
O bogatašima je rekla: "Oni žive u zatvorenim zajednicama i nikad nisu upoznali, osim svojih zaposlenika, osjećaje ili način razmišljanja prosječnih Meksikanaca."
Ipak, neki pripadnici elite još uvijek uživaju u životima bogatih Evropljana iz 19. stoljeća, sa služavkama, vozačima i dadiljama na puno radno vrijeme. Dok više od trećine Meksikanaca živi ispod granice siromaštva, drugi su među najbogatijima svijeta. Telekomunikacijski magnat Carlos Slim, najbogatiji čovjek u Meksiku, stekao je bogatstvo od gotovo 100 milijardi dolara i jedan je od 20 najvećih svjetskih milijardera.
Nepovezanost meksičke elite s radnicima pružila je plodno tlo za Lópeza Obradora, karizmatičnog populista čije stranačko ime Morena znači "tamnoputa", a ujedno je i nadimak nacionalne vjerske ikone Nuestra Señora de Guadalupe.
Dakle dok se ljevica u Evropi muči da ostane politički relevantna, u Meksiku su ljevičari uspjeli da osiguraju gotovo apsolutnu vlast zahvaljujući politici koja je doprinijela da radnička klasa osjeti istinski napredak za vrijeme njihove vladavine.
Jasno je da "oluja" koja donosi radikalnu desnicu u Evropu još nije prošla i da mnoge prolaze trnci kada pomisle da bi Nacionalni front mogao 2027. godine preuzeti vlast u Francuskoj, a izbori za EU Parlament su možda i posljednje upozorenje za mnoge evropske političare da izađu iz uskih birokratskih okvira i počnu raditi na boljitku onih koji ih biraju.
