Rašidagić: Totalni rat je teško očekivati, Iran je uzvratio da bi sačuvao status regionalne sile

Nakon napada Irana na američke vojne baze u Iraku, na osnovu procjene geopolitičkih kretanja, kakvu reakciju SAD-a treba očekivati?

Sinoćnji napadi na američke baze ne predstavljaju neku prekretnicu, niti dalju eskalaciju sukoba. Naprosto, Iran je morao uzvratiti da bi režim sačuvao svoj dignitet pred domaćom javnosti i status regionalne sile na Bliskom Istoku. Iran nema namjeru provocirati sukob širih razmjera sa SAD-om i radit će na postepenoj deeskalaciji situacije, istodobno radeći na dugoročnim planovima za udar na interes SAD-a nekad u budućnosti.

Jesu li ovi zategnuti odnosi Irana i SAD-a uvod u rat širih razmjera ili kratkotrajna eskalacija?

Iran i SAD nalaze se u kontinuiranom sukobu već četrdeset godina, još od pobjede Islamske revolucije koja je s vlasti u Teheranu svrgla režim najlojalnijeg američkog saveznika u regionu. Njihove odnose u proteklim decenijama obilježili su povremeni incidenti koji su ponekad dovodili i do kratkotrajnih otvorenih sukoba proiranskih i američkih snaga. Međutim, obje strane pokazale su da imaju dovoljno mudrosti da na vrijeme smire tenzije i spriječe da one prerastu u izravni sukob između dvije zemlje. Iran je preveliki zalogaj za SAD i Amerikanci nemaju apetita za još jedan veliki rat na Bliskom istoku. Ukoliko bi došlo do rata između dvije strane, on bi se sveo na američko bombardiranje strateških ciljeva u Iranu i iransko nastojanje da na te napade odgovori napadima na američke interese u regiji. Bombardiranje iz zraka bi, međutim, zadalo potencijalno fatalan udarac slaboj iranskoj ekonomiji i mogućnosti vladajuće elite da ostane na vlasti. Iz tog razloga Iran će po svaku cijenu nastojati izbjeći američke provokacije koje bi mogle dovesti do napada iz zraka.

Da li ubistvo iranskog generala možemo posmatrati kao Trumpov plan preusmjeravanja dešavanja pažnje u okviru kampanje za predsjedničke izbore i dešavanja u Senatu koja trebaju uslijediti s obzirom na zahtjev za njegov opoziv?

General Sulejmani je bio na vrhu američke liste neprijatelja već dugi niz godina, tako da njegovo ubistvo ne predstavlja neko iznenađenje iz vizure ponašanja američke administracije u regiji Bliskog istoka. S druge strane, sigurno je da predsjedniku Trumpu ovakav razvoj situacije pogoduje u smislu homogenizacije njegovog glasačkog tijela i mobilizacije podrške u redovima Republikanske stranke u pokrenutom procesu opoziva. Napokon, historija nas uči da su američki predsjednici koji bi zapeli u kampanjama za reizbor ili bi se našli u teškoj situaciji nasuprot Kongresa, redovno posezali za kratkoročnim, ali spektakularnim vojnim intervencijama sličnim ovoj aktuelnoj Trumpovoj.