Raul Castro: Odlazak "posljednjeg Mohikanca" kubanske revolucije sa scene

Od 1958. godine Kastro mlađi je obavljao brojne funkcije unutar partije, a upravo te godine imenovan je za generala vojnih snaga Kube i na toj poziciji je ostao sve do 2008. godine.

Tokom Hladnog rata između Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Američkih Država Raul Castro ostao je upamćen kao čovjek pod čijom komandom je 1962. godine srušen američki avion-izviđač Lockheed U-2, u kojem je poginuo američki major Rudolf Anderson.

Tokom perioda napetosti između dviju sila, ali i poslije, Raul Castro je ostao upamćen kao čovjek kojem je vojni način života postao ujedno i svakodnevnica. Kubanci su ga vrlo rijetko vani mogli vidjeti bez vojne uniforme koja će ostati njegov simbol do posljednjih dana na čelu Komunističke partije ove države.

Prelazak iz bratove sjene u prvi plan

Već 2006. godine kubanski, ali i brojni svjetski mediji prenijeli su informaciju da je Fidel Castro bolestan te da je zdravstveno stanje kubanskog revolucionara ozbiljno. Zbog operativnog zahvata Fidel je sve partijske i državne dužnosti prenio upravo na Raula, koji je tako nakon dugo vremena izašao iz sjene svoga brata i postao čovjek koji Kubu mora predvoditi u izuzetno neizvjesnom periodu krize.

Već tada se počelo pričati kako je Raul, za razliku od njegovog brata, znatno naklonjeniji opciji relaksiranja odnosa sa SAD-om, iako su i jedan i drugi takvu odluku u prošlosti odbacivali.

Nakon preuzimanja dužnosti Raul Castro uveo je reforme u brojnim sektorima, a ostao je upamćen kao čovjek koji je znatno relaksirao ekonomiju uvodeći znatno veći prag tolerancije prema privatnim preduzećima, a odluka da dozvoli građanima kupovinu mobilnih telefona i kompjutera za ličnu upotrebu naišla je na odobravanje stanovnika do tada izuzetno zatvorene države.

Već u tom periodu mnogi su primijetili razlike u odnosu na ponašanje njegovog brata na vlasti. Dok je Fidel tražio pažnju, Raul je bio znatno povučenija osoba, ali i izuzetno pragmatičan političar.

Vrlo brzo Raul Castro je i zvanično preuzeo upravljanje Kubom i Komunističkom partijom, a 2013. godine najavio je povlačenje s predsjedničke funkcije te je izjavio kako će to učiniti 2018. godine, a kao svog nasljednika vidio je Miguela Diaza Canela.

"Nisam izabran za predsjednika kako bih vratio kapitalizam na Kubu. Izabran sam da branim, održavam i usavršavam socijalizam. Ne želim ga uništiti", izjavio je Castro 2013. godine, već tada duboko svjestan kako generacija koja je iznijela revoluciju odlazi sa scene.

I u periodu zvaničnog preuzimanja vlasti Castro mlađi nije prestajao šokirati svijet. Vjerovatno jedan od najznačajnijih momenata desio se upravo 2013. godine, kada se rukovao s tadašnjim predsjednikom SAD-a Barackom Obamom, što je bila najava otopljavanja odnosa između dvije "posvađane zemlje".

Posljednje godine vladanja

Kako je i obećao, Castro se 2018. godine povukao s predsjedničke funkcije, a to mjesto preuzeo je upravo Miguel Diaz, čovjek koji je 19. aprila ove godine zvanično preuzeo i vladanje Komunističkom partijom. S obzirom na to da je na Kubi teško odrediti gdje počinje Partija, a gdje završava predsjednička funkcija, 2018. godine bilo je jasno kako će Raul i dalje poput svog brata nadgledati procese u državi.

"Ako mi zdravlje dozvoli, bit ću samo još jedan vojnik koji je uz ljude i brani revoluciju", rekao je tada Castro i najavio oproštaj i od Komunističke partije 2021. godine.

Kao čovjek koji drži do riječi i to je obećanje ispunio te je na posljednjem Kongresu Komunističke partije donio odluku da se u 89. godini povuče s mjesta predsjednika. U salu je ušao ponovo u vojnoj odori, a tokom govora naglašavao je razloge zašto je odstupio s funkcije.

"Imam osjećaj da sam ispunio svoju misiju i siguran sam u budućnost naše domovine. Ništa me nije prisililo na donošenje ovakve odluke. Dok živim bit ću spreman da branim socijalizam s više snage nego ikada", rekao je Castro na oproštajnom govoru koji je završio uobičajenim pozdravom "Viva Cuba Libre".

U kakvom stanju Castro ostavlja Kubu?

Nakon odstupanja Castro je naglasio kako stranku prepušta "mlađim" kadrovima te je mjesto prvog čovjeka zauzeo 60-godišnji Miguel Diaz Canel, čovjek koji je tako postao prvi kubanski lider koji je rođen nakon perioda kubanske revolucije.

Za razliku od braće Castro, koja su svoju političku karijeru zasnovala i na vojnoj prošlosti, novi kubanski lider Miguel Diaz je čovjek koji je mnogo više poznat kao "moderni birokrata s laptopom u ruci" nego čovjek koji će vladati poput prethodnika. Iako se Raul Castro zvanično povukao s funkcije, mnogi analitičari, ali i sami Kubanci, smatraju kako će Castro i dalje pod budnim okom držati novog kubanskog lidera i pratiti njegove političke korake u budućnosti.

Novi kubanski lider Miguel Diaz Canel na čelo Komunističke partije dolazi u vrijeme kada se Kuba suočava s najtežom ekonomskom krizom, kojoj je u znatnoj mjeri doprinijela i pandemija koronavirusa.

Osim toga, Diaz će zbog općeg stanja u državi morati podvrgnuti Kubu određenim ekonomskim reformama, a podrška ostalih članova uveliko će ovisiti o tome koliko će Diaz uspjeti ostvariti reforme bez utjecaja na politički sistem i promjenu socijalističkog uređenja.

Kubu u budućnosti čekaju brojni do sada neriješeni problemi i u odnosima sa Sjedinjenim Američkim Državama te će biti interesantno vidjeti kako će se u svemu tome snaći rukovodstvo države koju nakon 60 godina ne predvode lideri socijalističke revolucije na Kubi - porodica Castro.