Rijeka Dnjepar pamti već jedno rušenje brane: Sovjeti prvo čedo nisu željeli predati nacistima
Veliki dio lijeve obale Dnjepra u blizini Hersona trenutno je poplavljen, a nakon rušenja brane oslobodila se velika akumulacija vode što doprinosi i porastu vodostaja.
Osim što je poplavljena lijeva obala Dnjepra u ovom dijelu, rušenje brane stvorit će i niz drugih problema. Krim će ostati bez pitke vode, a stručnjaci procjenjuju kako je ovim potezom ugrožena i nuklearna elektrana Zaporožje koja se nalazi iznad brane, a koja je upravo ovu akumulaciju koristila za hlađenje reaktora.
"Sada je nivo porastao za deset metara. Maksimalna visina vode može doseći i do 12 metara. Ljudi se evakuišu iz obalnih poplavljenih područja", rekao je proruski zvaničnik Vladimir Leontjev.
Dok će se posljedice rušenja brane Kahovka još danima utvrđivati, sličan događaj desio se 1941. godine kada su na rijeci Dnjepar, tačnije u regiji Zaporožja, pripadnici Crvene armije u zrak digli branu pod imenom "Dnjepar" koja je u tom trenutku napajala najveću hidroelektranu u Evropi.
"Brana je snabdijevala velika poljoprivredna i industrijska područja s obje strane Dnjepra i bila je izvanredan simbol sovjetske industrijske civilizacije. Brana je bila jezgro elektrificirane industrijske regije Dnjepra i izvor napajanja energijom za elektranu Dnjeprostroj na zapadnoj obali rijeke", piše The Guardian.
Uoči samog uništavanja brane javnosti se obratio i glasnogovornik Sovjetskog Saveza koji je rekao kako su vlada, ali i svi sovjetski građani odlučni da vode rat na takav način da njemačka snaga svakodnevno slabi.
"Ovdje Nijemci neće dobiti sirovine, hranu ili mašineriju", rekao je on.
Nekoliko dana nakon toga, vrhovni komandant vojske i tada prvi čovjek SSSR-a Josif Staljin izdao je u augustu naređenje vojnicima i pripadnicima Narodnog komesarijata unutrašnjih poslova (NKVD) da sa 20 tona TNT-a raznesu branu.
"Digli smo u vazduh branju Dnjepar kako ne bismo dozvolili da ovo prvo čedo sovjetskog petogodišnjeg plana padne u ruke Hitlerovih bandita. Poduzete su sve mjere kako se Nijemcima ne bi dozvolilo da iskoriste branu i mašineriju", poručili su Sovjeti.
Eksplozija na brani poplavila je sela duž obala rijeke Dnjepar, a procjenjuje se kako je stradalo 2.000 vojnika i sa jedne i sa druge strane.
"Većina historičara procjenjuje da je broj mrtvih među civilima bio i do 100.000", navodi se.
Ova odluka tadašnjih sovjetskih vlasti za mnoge je bila opravdana s obzirom na to da su u tom trenutku nacističke trupe neumoljive napredovale na istočnom frontu.
"U to vrijeme nije bilo nikoga da brani Zaporožje. Imali smo vrlo malo vojnika. Gotovo da nije bilo trupa NKVD-a koji bi mogli zaustaviti Nijemce. Zbog toga je dizanje brane u zrak omogućilo nastavak evakuacije", rekao je ranije Oleksij Baburin, šef nekadašnjeg regionalnog ogranka Komunističke partije Ukrajine.
O rušenju ove brane izvještavali su brojni mediji širom svijeta, a naročito se ističe jedan od izvještaja iz američkih medija.
"Rusi su sada uništavanjem velike brane na Dnjepru dokazali da zaista misle spaliti zemlju prije dolaska Hitlera čak i ako to znači uništavanje njihovih najdragocjenijih posjeda. Dnjeprostroj je bio predmet obožavanja među sovjetskim narodom. Njegovo uništenje pokazuje volju za otporom koja prevazilazi sve što smo mislili. Staljinova naredba da se uništi brana je Rusima značila više emocionalno nego što bi nama značilo da je Roosevelt naredio uništenje Panamskog kanala", navelo se tada u izvještaju.
