Rosensaft: Mora se usvojiti rezolucija o Srebrenici, žrtve ne zaslužuju ništa manje
Podsjeća da će Generalna skupština Ujedinjenih nacija uskoro glasati o "rezoluciji, kojom se formalno priznaje masakr više od 8.000 Bošnjaka, odnosno bosanskih Muslimana, muškaraca i dječaka u julu 1995. od strane ultranacionalističkih paravojnih razbojnika bosanskih Srba u mjestu Srebrenica kao genocid i 11. juli proglasiti Međunarodnim danom razmišljanja i sjećanja na taj genocid".
"Ova rezolucija mora biti usvojena", jasno stavlja do znanja Rosensaft.
Rezoluciju su predložile Njemačka i Ruanda, a ima podršku širokog spektra drugih država članica UN-a, uključujući Sjedinjene Države, Francusku, Holandiju, Italiju, Jordan, i Novi Zeland.
"Srbija se tome žestoko protivi, a ako prošlost bude prolog, i Rusija će glasati protiv. Rusija je 2015. stavila veto na rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a koja bi 'najoštrije osudila genocid u Srebrenici', a ruski ambasador pri UN-u omalovažavao je rezoluciju kao "konfrontirajuću i politički motiviranu". Ovaj put, međutim, nijedna zemlja neće moći osujetiti rezoluciju Generalne skupštine UN-a koju može odobriti većina država članica UN-a. Zastrašujuća i relevantna hronologija nije sporna. Nakon što je Bosna i Hercegovina proglasila nezavisnost od tadašnje socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u maju 1992., pobunjeni bosanski Srbi koji su se samoproglasili kao četnici, termin koji se koristio za nacionalističke srpske gerilske snage tokom Drugog svjetskog rata pod komandom generala bosanskih Srba Ratka Mladića sudjelovao je u divljačkoj kampanji da se područja Bosne i Hercegovine naseljena pretežno srpskim stanovništvom oslobode Bošnjaka i Hrvata s hegemonističkim ciljem da pripoje ove teritorije tadašnjoj Jugoslovenskoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Srbiji u pan-srpski nacionalni entitet", navodi on.
Napominje i kako je "holandski mirovni bataljon UN-a stacioniran u Srebrenici 11. jula 1995. godine predao je četnicima hiljade Bošnjaka, odbacio ih na hiljade i nije učinio ništa, apsolutno ništa, da čak i pokuša spriječiti Mladića i njegove trupe da ubiju više od 8.000 Bošnjaka".
"Pišem kao sin dvojice preživjelih iz Aušvica i Bergen-Belsena. U noći između 3. i 4. avgusta 1943. godine, moj brat, sin moje majke, ubijen je u jednoj od gasnih komora Birkenau zajedno sa ocem i njegovim, našim, babom i dedom. Ne mogu mirne savjesti osuditi počinitelje genocida u kojem su poginuli moj brat i moji djed i baka i, osim ako ne osudim i počinioce svih drugih djela genocida, uključujući i genocid koji se dogodio u Srebrenici. Ne mogu mirne savjesti oplakivati svog brata kao žrtvu genocida osim ako na sličan način ne žalim za sve druge žrtve genocida, uključujući žrtve u Srebrenici", podcrtao je on te dodao:
"Predajem o pravu genocida i suđenjima za ratne zločine nakon Drugog svjetskog rata na pravnim fakultetima Univerziteta Cornell i Columbia. Jedna od mojih studentica na Cornellu bila je Adisada Dudić, koja je kao dijete provela tri godine u bosanskim izbjegličkim kampovima sa majkom i sestrama. Nesavjesno je i za osudu da bilo ko kaže Adisadi da strahote kojima su njeni sugrađani, uključujući i članove njene porodice, podvrgnuti u Srebrenici nisu predstavljali genocid, kao što je nesavjesno i za osudu da bilo ko negira genocid u kojem su moj brat, moji baka i djed i milioni drugih evropskih Jevreja uništeni".
Rosensaft navodi da je zato predložena rezolucija “moralni imperativ međunarodne zajednice”.
"Generalna skupština UN-a je do danas odredila zvanične međunarodne dane sjećanja na holokaust (27. januar) i genocid u Ruandi 1994. (7. april), kao i na žrtve ropstva (25. mart), torture (26. jun), terorizma (21. augusta). ), djela nasilja zasnovana na vjeri ili uvjerenju (22. august) i generalno genocid (9. decembar). Generalna skupština UN-a sada mora učiniti isto za mrtve ljude Srebrenice…. Žrtve i preživjeli genocida u Srebrenici ne zaslužuju ništa manje", poručio je na kraju teksta.
