Ruleti, "voćkice" i porezi u centru političkih sukoba: Odškrinuta vrata pakla Katalonije
Ipak, činu njegovog imenovanja prethodio je niz burnih procesa koji su u određenoj mjeri već nekoliko mjeseci blokirali sve značajnije političke procese u Kataloniji.
Nakon što se nekadašnji predsjednik Vlade Katalonije i jedna od najvažnijih osoba Republikanske ljevice Katalonije (ERC) Pere Aragones u maju obratio javnosti te najavio vanredne parlamentarne izbore, Katalonija se neočekivano našla u izbornom procesu u kojem je na kocki bilo mnogo toga.
Rezultati izbora, na koje su neminovno utjecali i procesi unutar centralne vlade u Madridu i poteza koje je povlačio Pedro Sanchez, doveli su do toga da katalonske stranke, koje su zdušno zalagale za nezavisnost, nakon dugo vremena nemaju većinu za formiranje vlasti.
S druge strane, to je u prvi plan gurnulo Socijaliste koje u Kataloniji predvodi Salvador Illa, a kojeg je u cijelom procesu podržavao upravo Pedro Sanchez.
Međutim, Socijalistima je bilo itekako jasno kako će sam put do formiranja vlasti biti popločan pregovorima u kojima će, željeli to ili ne, morati napraviti ustupke kako bi dobili podršku prokatalonskih partija.
Kroz procese koje već godinama u Madridu prolazi premijer Španije Pedro Sanchez, sada je u Kataloniji morao proći njegov saborac Salvador Illa.
Iako je djelovalo kako Socijalisti neće moći postići dogovore s drugim stranama u procesu formiranja vlasti, kraj jula i početak augusta konačno su donijeli nešto drugačije političke vjetrove, a Socijalistička partija Katalonije izašla je s informacijama kako su postigli sporazume s ERC-om te ljevičarskom Comunsom te su najavili kako će u parlamentu imati dovoljno glasova za formiranje vlasti te imenovanje Salvadora Ille novim predsjednikom.
Radost povodom najave formiranja vlasti vrlo brzo u Kataloniji zamijenila je i skepsa s obzirom na to da su u medijima objavljeni sami rezultati pregovora i sporazumi koje je PSC potpisao s drugim strankama. Ukoliko se pogledaju sporazumi, može se vidjeti kako će Katalonija u narednom periodu prolaziti kroz sve, ali sigurno ne kroz miran politički proces.
Osim političkih dijelova, sporazum koji je prvenstveno potpisan s ERC-om i koji je, moglo bi se sa sigurnošću reći, i najvažniji, sadrži niz drugih dijelova koji bi Kataloniji u narednom periodu mogli donijeti finansijske i brojne druge turbulencije.
Sporazum kojim je štošta na kocki pa i samo kockanje
Najvažniji dio dokumenta koji je značio i uvod u formiranje vlasti odnosi se upravo na ono što Katalonci nazivaju singularno finansiranje, a što će u mnogo čemu značiti i odvajanje od zajedničkog modela finansiranja koji je trenutno na snazi u Španiji.
Tim povodom sporazum će, ukoliko se ove stvari realizuju, podrazumijevati novi dogovor Vlade Katalonije i centralne vlasti oko prikupljanja poreza. Prema dokumentu, predviđa se kako će Katalonija upravljati, prikupljati, podmirivati i pregledati sve poreze koji se plaćaju u Kataloniji te da će za sve biti odgovorna katalonska porezna uprava.
"Katalonski doprinos državnim finansijama uključuje doprinos za troškove usluge koje družava pruža u Kataloniji te doprinos solidarnosti", navodi se u dokumentu.
Što je do sada prema Zakonu o finansiranju autonomnih zajednica (LOFCA) propisano na 50 posto prikupljanja u službi autonomnih zajednica, Katalonija, tačnije stranke u vlasti će tražiti da bude 100 posto, a namjera je kako će prvi takav porez koji bi prikupljala Katalonija biti porez na dohodak čije će stopostotno izvršenje biti realizovano tokom 2026. godine.
Do tada, sporazum predviđa kako će Katalonija izmijeniti niz drugih odluka koje će između ostalog uključivati i PDV na turistički najam.
Ono što je posebno interesantno, a na čemu su stranke zauzele različita stanovišta, tiče se realizacije projekta Camp de Tarragona koji je bio i jedan od razloga za blokiranje vlasti.
Naime, Socijalisti na čelu sa Salvadorom Illom već duži period zalažu se za gradnju mega kompleksa za razonodu i igre koji bi se gradio u Salouu u Terragoniji.
Projekat je prvi put najavljen još prije 10 godina pod nazivom "Barcelona World" te je uključivao šest tematskih parkova. Svaki od njih sadržavao je hotele i kockarnice, a sve je procijenjeno na vrijednost oko pet milijardi eura.
Međutim, godinama kasnije projekat je revidiran, a njegovu realizaciju na svoja pleća preuzeo je Hard Rock kompleks te su naveli kako bi na tom području gradili dva kasina, dva hotela, komercijalni prostor i konferencijsku salu kapacitete 15.000 mjesta.
Dok su jedni u ovakvom projektu vidjeli povećanje BDP-a zemlje, rast prihoda od turizma, drugi su smatrali kako bi projekat značajno utjecao na okoliš te povećao zavisnost od kockanja. Dok su Illa i Socijalisti eventualno i mogli postići dogovor o gradnji ovog kompleksa s ERC-om i Aragonesom, u cijeloj priči komplikovana je postala činjenica što je u sve uključen i treći partner u vlasti Comunes, ljevičarska koalicija koja je već ranije nekoliko puta prijetila blokadom budžeta zbog projekta "Hard Rock".
Također, zastupnici u katalonskom parlamentu uputili su i zahtjev da se, ukoliko se Katalonija ipak odluči na gradnju projekta, na njega nametne porez od 55 posto što je svakako bio znak svim stranama da "stanu na loptu".
Sporazum koji je potpisan, definitivno je znak kako će Socijalisti morati odustati od Hard Rock projekta, što će svakako za Illu predstavljati veliki udarac uzevši u obzir ekonomske proračune.
"Obje strane se obavezuju da će raditi na Paktu za novi turistički model koji poboljšava uslove rada, više poštuje svoje prirodno okruženje, ima novo oporezivanje koje povećava povratak na teritoriju, uspostavlja relevantne mjere da se ne prekoračuju kapaciteti i čuvaju namijenjeno susjedstvu i ne utiče na pravo stanovanja. Ovo shvatanje podrazumijeva smanjenje broja krstarenja i operatera krstarenja i obavezu da Vlada neće omogućavati projekte kao što je Hard Rock makrokasino i da će eliminisati smanjenje oporezivanja igara na sreću predviđeno Zakonom 6/2014", stoji u sporazumu s Comunsom.
Sporazumi koji su uznemirili i Madrid
Pored glavnog problema koji se tiče investicija u Terragoniji, u središtu rasprave između stranaka našao se i plan proširenja piste na Aerodromu El Prat. Pista koja je sporna u cijeloj priči nalazi se najbliže moru, a svi radovi na toj pisti bi utjecali na lagunu Parka prirode Ricarda. Operater aerodroma, Aena, zalaže se za proširenje piste prema laguni.
"Na aerodromu u Barceloni postoje dvije glavne piste, jedna na sjeveru, bliže planinama, i jedna na jugu, bliže moru. Najnoviji predloženi planovi predviđaju da se kraća pista, bliže moru, produži za 500 metara. Proširenje piste na ukupnu dužinu od tri kilometra značilo bi čišćenje lagune La Ricarda i močvarnih područja pored aerodroma. Ovaj prirodni prostor ima posebnu zaštitu EU kao važno stanište za biodiverzitet, a svi planovi bi morali biti odobreni na evropskom nivou", objašnjavaju katalonski mediji.
Da situacija bude još gora za Socijaliste, prokatalonske partije uspjele su napraviti problem i oko proširenja autoputa B-40, koji je izgrađen još u periodu vladavine generala Franka.
Iako je dio političkih snaga okupljenih oko Socijalista favorizirao ideju o proširenju autoputa u gradskom području Barcelone, stranke poput ERC-a i Comunsa su mišljenja kako Katalonija mora težiti prvenstveno ka unapređenju željezničkih linijja čime bi se, prema njihovom mišljenju, zaštitila životna sredina.
Osim što će novi prvi čovjek Katalonije Salvador Illa imati problem s provođenjem planova na regionalnom nivou, sporazumi i ustupci koji su napravljeni u cilju formiranja vlasti zabrinuli su čak i ljevičare na nivou centralne vlasti u Madridu, tačnije vlade koju predvodi Pedro Sanchez.
Među onima koji su se oglasili bili su prvenstveno predstavnici ljevičarske koalicije Sumar koji su problematizirali najavu da će Katalonija prikupljati sto posto prihoda od poreza.
Ukoliko Barcelona, tačnije Katalonija žele takav način prikupljanja poreza, zvaničnici su postavili pitanje šta sprečava autonomne zajednice poput Valencije ili Aragonije da traže isto.
"Sporazum predstavlja, ako se materijalizuje, prvi korak ka razaranju postojećeg sistema, produbljivanju konfederalnog modela kojim se dovodi u opasnost pravedna raspodjela prihoda. Prijenos fiskalnog suvereniteta ne širi ovlasti savezne države već je slabi", rekao je ekonomski stručnjak unutar pokreta Sumar Martin Urriza.
Istina, ono što treba napomenuti u svemu jeste da sporazumi koje je Illa potpisao s drugim katalonskim strankama sadrže i niz izuzetno dobrih stvari, a jedna od njih svakako se odnosi na stanovanje što je pitanje koje već duži period izaziva velike rasprave u Španiji općenito.
Nova vlada obećala je izgradnju 50.000 novih stanova u periodu od 2024. do 2030. godine, kao i izmjenu cijena najma stanova za turističku upotrebu.
Uspjeh Socijalista na čelu sa Salvadorom Illom definitivno jeste u tome što su imenovanjem nove vlade i trajno sve priče o "Procesu" (termin koji Katalonci upotrebljavaju za proces proglašavanje nezavisnosti op. a.) i definitivno gurnute na potpunu marginu. Ipak, posmatrajući sporazume, katalonske stranke su kroz ove dokumente dobile velika obećanja koja će, ukoliko se realizuju, Kataloniji svakako omogućiti znatno bolji položaj u odnosu na druge autonomne zajednice u Španiji.
Takav razvoj događaja za Socijaliste će svakako predstavljati i mač sa dvije oštrice, a osim što će breme osjetiti Socijalisti u Kataloniji, slično će prolaziti i Pedro Sanchez kojem opstanak na vlasti dijelom svakako ovisi i o katalonskim strankama.
Proces o kojem se dugo pričalo definitivno i jeste sahranjen, ali katalonski sporazumi potencijalno u budućnosti za Sancheza i Illu mogu stvoriti probleme koji bi mogli prevazići i samu priču o potencijalnom referendumu koji bi se održao u budućnosti.
Vrata političkog pakla su odškrinuta, ali da li će u potpunosti biti otvorena ovisi o novim šahovskim potezima koje će Socijalisti sigurno morati povlačiti u budućnosti. Do sada im je poprilično išlo od ruke.
