Rumunski lider predložio viziju budućnosti NATO-a: Ne smijemo zaboraviti Zapadni Balkan

Jedna od važnih lekcija koju smo naučili jeste da što je Evropa jača unutar NATO-a, to je cijela Alijansa sigurnija.

U tom cilju, nedavna pristupanja Finske i Švedske dokazala su vitalnost NATO-a i da su naša vrata i dalje otvorena.

NATO ima neophodnu snagu i sposobnost da prevaziđe bilo koju prepreku, a mi ćemo to učiniti na osnovu naših obaveza, dostignuća i, ne manje važno, našeg jedinstva vrijednosti.

Ali kako naš svijet postaje složeniji i nepredvidljiviji, NATO također mora da se mijenja i prilagođava.

Agresorski rat Rusije protiv Ukrajine srušio je mir i ozbiljno izmijenio naše sigurnosno okruženje, odjekujući izvan granica euroatlantskog područja. A Rusija će ostati najznačajnija i direktna pretnja Alijansi u doglednoj budućnosti.

Terorizam, sveprisutna nestabilnost, rastuća strateška konkurencija i napredujući autoritarizam dovode u pitanje interese i vrijednosti NATO-a.

Zlonamjerne akcije kako državnih tako i nedržavnih aktera imaju razorni efekat na unutrašnje tkivo naših društava. U međuvremenu, erozija arhitekture kontrole naoružanja, razoružanja i neproliferacije, koju smo gradili godinama, dodatno podriva našu stratešku stabilnost.

Da bi se uhvatio u koštac sa ovim širokim spektrom prijetnji i izazova, NATO mora biti adekvatno opremljen.

Ključna svrha Alijanse jeste da osigura kolektivnu odbranu svih saveznika ispunjavanjem svoja tri ključna zadatka odvraćanja i odbrane, sprečavanja i upravljanja krizama i kooperativne sigurnosti.

Nadovezujući se na tekuću političku i vojnu adaptaciju, moramo učiniti NATO još jačim.

U tu svrhu Iohannis predlaže dekalog za NATO

Prvo, ubrzat ćemo ispunjavanje tri ključna zadatka Alijanse.

Ojačat ćemo odvraćanje i odbranu u skladu sa odlukama iz Madrida i Vilnjusa, i prilagodit ćemo naše višedomensko držanje, uključujući vojnu mobilnost, složenosti sadašnjeg okruženja.

Moć i odvraćanje idu ruku pod ruku, a jačanje prvog će hraniti ovo drugo.

Danas su naše istočne i južne granice najizloženije prijetnjama i moraju se u skladu sa tim i u cjelini ojačati. Pored toga, ne smijemo zaboraviti ni krajnji sjever i Zapadni Balkan, jer je njihov značaj za našu sigurnost neosporan.

Zatim ćemo povećati saradnju sa našim partnerima, izgrađujući ambiciozniji plan partnerstva. Oni koji su ranjivi i izloženi riziku trebaju konkretne i blagovremene rezultate.

Oni u našem južnom komšiluku zahtijevaju naše angažovanje, podršku i stalan dijalog. A naši partneri istomišljenici, prvenstveno u Indo-Pacifiku, bit će prvi sa kojima ćemo sarađivati u održavanju međunarodnog prava i poretka zasnovanog na pravilima.

Zatim ćemo dalje razvijati prevenciju i upravljanje krizama kao alate za promovisanje sigurnosti i stabilnosti u regionima od strateškog interesa za Alijansu.

Drugo, danas nema ništa važnije od toga da osiguramo da Ukrajina prevlada u svojoj egzistencijalnoj bici, a to možemo učiniti pružajući svu neophodnu podršku koliko god je potrebno.

Također, imamo moralnu, političku i stratešku obavezu da osiguramo da Ukrajina stabilno napreduje na svom putu ka budućem članstvu u NATO-u, kao i njenom pristupanju EU.

Treće, moramo poboljšati interoperabilnost i brzo razviti snažnu odbrambeno-industrijsku bazu širom Alijanse.

Ovo bi služilo komplementarnim ciljevima popunjavanja zaliha, povećanja naših sposobnosti za odvraćanje i odbranu, kao i pružanja pomoći Ukrajini.

Također ćemo podsticati jaču i sposobniju evropsku odbrambenu industriju koja je komplementarna i interoperabilna sa NATO-om.

Četvrto, dok zaostajemo u finansiranju odbrane, izvlačeći korist iz onoga što smo godinama mislili da predstavlja vječnu dividendu mira, to više nije moguće.

Svi moramo da damo sve od sebe da što prije dostignemo minimum od dva posto BDP-a za odbranu i da uložimo najmanje 20 posto u glavnu opremu.

Adekvatno finansiranje također mora biti orijentisano na rezultate i praćeno povećanjem efikasnosti.

Peto, pošto prijetnje sa kojima se danas suočavamo prevazilaze vojnu dimenziju, moramo da pružimo veću otpornost Alijansi i njenim članicama, suprotstavljajući se hibridnim i cyber prijetnjama i štiteći kritičnu infrastrukturu.

Šesto, pošto je jača alijansa ona u kojoj jedinstvo, solidarnost i transatlantska veza rade u korak, međusobno se pojačavajući, povećat ćemo fokus na političke konsultacije i koordinaciju.

Ovo će uključivati doprinose svih relevantnih tijela NATO-a, na osnovu ojačanog dijaloga između političkih i vojnih struktura.

Sedmo, možemo i moramo učiniti mnogo više na konsolidaciji strateškog partnerstva NATO - EU.

Prirodni afinitet između ove dvije organizacije i mnoštvo interesa koje dijelimo primoravaju nas da ojačamo dinamiku našeg odnosa, izgrađujući pravu kombinaciju angažovanja na visokom nivou, institucionalne saradnje i dijaloga između osoblja.

Osmo, suočavajući se sa realnošću novih i disruptivnih tehnologija, vještačke inteligencije i kvantnog računarstva, NATO može da ostane ispred samo ubrzavanjem svoje digitalne transformacije i povećanjem ulaganja u inovacije.

Međutim, to mora učiniti dok se istovremeno bavi klimatskim promjenama i njihovim sigurnosnim implikacijama.

Moramo značajno poboljšati cyber odbranu, što će dodatno ojačati naš stav. I kao Alijansa zasnovana na vrijednostima, moramo ozbiljno da ulažemo u sve oblasti agende ljudske sigurnosti, zadržavajući dostojanstvo i inkluzivnost u svojoj srži.

Deveto, kao važan dodatak odvraćanju i odbrambenom stavu Alijanse, također moramo unaprijediti ključnu ulogu NATO-a kao foruma za konsultacije, koordinaciju i pripreme u oblasti kontrole naoružanja, razoružanja i neproliferacije.

I deseto, kontinuirano prilagođavanje naše Alijanse mora biti praćeno introspektivnim pogledom na naše sopstvene metode rada.

Kao glavni pokretači NATO agende, saveznici su ti koji će odlučivati o novim načinima vođenja razmatranja i pripreme odluka, uz osiguravanje uravnotežene geografske zastupljenosti.

Došlo je vrijeme da se NATO pripremi za budućnost!