Rusi do temelja opljačkali umjetnički muzej u Hersonu, ukradeno 14.000 eksponata

"Opet me pokušavaš rasplakati?" rekla je na pitanje da se prisjeti tog dana. "Nisam baš živjela ovih posljednjih nekoliko mjeseci, samo sam se brinula i brinula."

Od pravoslavnih ikona iz 17. stoljeća do djela mnoštva ukrajinskih, ruskih i drugih europskih majstora, uključujući Ivana Aivazovskog, Vasilija Polenova, Augustea von Bayera i Petera Lelyja, zbirka muzeja bila je za Docenkovu ponos i radost.

"Nismo proširili svoju zbirku zbog novca ili statusa", rekla je, "već zbog onoga što je to značilo gradu."

Zbirka muzeja već je bila u skladištu kada je 24. februara pokrenuta ruska invazija punog opsega, dok je zgrada prolazila kroz velike restauratorske radove. Pozivi Docenka da se zbirka evakuira naišli su na gluhe uši jer je Herson pao u ruke ruskih snaga za nekoliko dana.

Zbirka Hersonskog muzeja likovnih umjetnosti pridružila se, među ostalim, Muzeju Arkhip Kuindzhi u Mariupolu na popisu neprocjenjivih kulturnih dobara koje je Ukrajina izgubila zbog ruske invazije. Ti su se gubici mogli spriječiti dobro pripremljenim planovima evakuacije koji su stupili na snagu kada je ruska invazija postala sve vjerojatnija.

Evakuacije koje se nisu dogodile predmet s igre okrivljavanja između ukrajinskog ministarstva kulture i lokalnih vlasti, pri čemu se oboje optužuju za neaktivnost u evakuaciji neprocjenjivih muzejskih zbirki prije nego što bude prekasno.

“Lokalne vlasti, menadžeri, gradonačelnici i guverneri rekli su mi upravo ovo: 'Nema potrebe sijati paniku za lokalno stanovništvo, kod nas je sve u redu', rekao je ministar kulture i informiranja Oleksandr Tkačenko u intervjuu za ukrajinsku Pravdu .

Pavlo Andriushchenko, savjetnik gradonačelnika Mariupolja, odgovorio je na Tkachenkov intervju na Telegramu, prebacujući krivicu na ministarstvo.

"Bilo bi sjajno vidjeti barem jedan komad papira s njegovim potpisom kojim se naređuje evakuacija dragocjenosti iz Mariupolja, poništavajući ograničenja kretanja dragocjenosti koje je odobrilo ministarstvo”, napisao je Andrijušenko.

"Sve zbirke Mariupolja izgubljene su samo zbog jedne stvari, zbog nevoljkosti ministarstva da se bavi isključivo ovim pitanjem"

Za Hersonsku zbirku šteta je učinjena. Nekoliko dana nakon što je kolekcija uklonjena u sklopu priprema za rusko povlačenje, na Facebooku su se pojavile fotografije desetaka djela iz zbirke naslaganih u skladištu Centralnog muzeja Tauride u okupiranom Simferopolu na Krimu.

U gotovo svakom mjestu ili gradu okupiranom od strane Rusije u Ukrajini, bilo je mještana, motiviranih novcem, proruskim osjećajima ili ogorčenošću prema kolegama, koji su surađivali sa okupacijskim vlastima. U slučaju Hersonskog muzeja likovnih umjetnosti, prisutnost jednog ili dva saradnika bila je ključna u krađi muzejske zbirke i podataka.

U prvim sedmicama okupacije Hersona, Docenko je postala zabrinuta da bi neki od muzejskog osoblja uskoro mogli izdati zbirku Rusiji. U nekim slučajevima, Docenko ih je poslala na plaćeni dopust jednostavno kako ne bi bili prisutni na muzejskom području.

"Nikad im nisam vjerovala", rekla je. “Odrasla sam kao kći graničara, pa sam ih cijelo vrijeme imala na oku.” Docenko je prošle godine čak otpustila jednu naplatnu radnicu, Marinu Zhilinu, koja je bila sve zabrinutija zbog njena otvorenog proruskog stava. "Zamišljao sam da će otići u Rusiju, imala je kćer u Moskvi", rekla je Docenko. “Bila je dobra radnica, ali proruska od glave do pete.”

Budući da je jezgra osoblja ostala lojalno, trebalo je nekoliko mjeseci prije nego što su ruske okupacijske vlasti uspjele preuzeti muzej, za razliku od susjednog Regionalnog muzeja, gdje je direktorica Tetiana Bratchenko odmah odlučila surađivati.

“Vidi samo koliko smo izdržali!” rekao je Docenko s ponosom. “Bili su u drugom muzeju do početka marta ali ovdje tek u julu!”

Kad je došao taj dan, 19. juli, Docenko je odavno bila napustila Herson, a muzej je čuvala radnica u računovodstvu i arhivi Hanna Skripka, Docenkina odana osoba od povjerenja. Prema Skripkinim riječima, naoružani ruski muškarci došli su na vrata muzeja i od nje tražili ključeve, "kako bi otvorili prostor i pripremili ga za dolazak novog direktora". Zahtjevi Skripke da pokaže neke autorizirajuće dokumente su odbijeni.

Nakon pola sata zadržavanja vojnika, stigla je nova “direktorica” Desiatova. Desiatovoj se pridružila bivša kolegica Anna Koltsova, koja je potvrdila Rusima da kolekcija nije preseljena kao što je tvrdio Doenko, i koja je potajno spremila kopije elektroničkih zapisa muzeja na svoje osobno računalo prije invazije.

“Koliko sam shvatila, ta je osoba bila pri kraju svog života i jednostavno se nadala višem pijedestalu od onog koji joj je dala Ukrajina”, rekao je Skripka. “Izdajice, jasno i jednostavno.”

Tek krajem oktobra, kada se vidjelo da je ruska okupacija Hersona osuđena na propast, počelo je uklanjanje cijele zbirke muzeja.

“Bili su sigurni da su ovdje zauvijek”, rekao je Docenko, “ali čim su se naši vojnici počeli približavati, počeli su sve krasti.”

Počevši od 31. oktobra, kamioni su se počeli redati ispred muzeja, praćeni mješavinom ruskih vojnika, predstavnika ruskog Ministarstva kulture i službenika Federalne sigurnosne službe (FSB) u civilu. “Sve što je bilo na vidljivom mjestu odmah im je privuklo pogled”, rekao je Skripka. “Budući da su naše takozvane ‘kolege’ koje su znale gdje se drže najvrjednije umjetnine, po njihovim uputama prvo su uzeti ti komadi.”

Na početku okupacije, Dotsenko i Skripka pokušali su sakriti neka od najvrjednijih djela, ali prisutnost proruskih kolega, Koltsova i Zhilina, učinila je te napore besmislenim.

"Prvo sam im pokušavao pokazati neke od ruskih umjetnika koji nama lično nisu bili toliko vrijedni, u nadi da će ih to zadovoljiti", rekla je Skripka.

“Ali njih dvojica su uvijek bili tu preko mog ramena, govoreći (Službenicima FSB-a) 'pa pogledajte tu policu, zašto ne izvučete onu...'”

Svaki dan su dva kamiona bila puna umjetninama, okviri često grubo naslagani jedni na druge, a nije se vodilo računa o pravilnom pakiranju i kontroli temperature.

Prema Skripki, Rusi nisu puno razgovarali s njom, samo su opravdavali svoju krađu time da su je "spasili" od ukrajinskog napredovanja, što je ista poruka koju su koristile lokalne posredničke vlasti. "Ova zbirka koja je ovdje bila desetljećima , a ti to "spašavaš"?" razmišljala je Skripka. "Od koga? Od naroda koji dolazi osloboditi vlastiti grad?”

Do trenutka kada je Skripka napustila muzej četvrtog novembra, bilo je evidentirano uklanjanje više od 10.000 radova, a još kamiona je još stizalo. "Nisam im rekla zbogom", rekla je Skripka o svojim bivšim kolegama. “Planirali su veliku gozbu kako bi proslavili završetak pražnjenja muzeja, a kako bih ja mogao sjediti i jesti sa svojim neprijateljima?”

Muzej je možda prazan, ali Skripki ne nedostaje posla. Zajedno s Docenkom, ona sada mora stvoriti sveobuhvatan digitalni popis svih opljačkanih komada. "Moramo zabilježiti sve što je snimljeno, zajedno s fotografijama", rekla je, "tako da se može identificirati ako se nešto pojavi na granici ili na aukciji."

Osim toga, jedina nada Ukrajine da vrati ukradene umjetnine, koje su službeno vlasništvo ukrajinske države, su međunarodni napori koje sada vodi ukrajinsko Ministarstvo kulture. "Kada konačno dođe vrijeme za mirovne pregovore, ovo mora biti jedan od prvi postavljeni uvjeti: povrat svih artefakata iz opljačkanih muzeja”, rekla je Skripka. "Naravno, oni se neće složiti s tim, ali ionako moramo biti glasni o tome dok se traže drugi kanali."

Ipak, u doglednoj budućnosti Hersonski muzej likovnih umjetnosti kakav je nekad bio prestao je postojati.

"Nemam riječi kojima bih opisao njihov odnos prema historiji, kulturi, ljudskom životu", rekla je Skripka.

“Što možete naučiti djecu o kulturi, o poštivanju drugih kultura ako ne samo da ne možete zaštititi vlastitu kulturu, nego jednostavno kradete od drugih i nazivate je svojom?”, pitala je Skripka, prenosi Kyiv Independent.