Ruski novinar: Rat u Ukrajini će biti izgubljen, Putin ne zna voditi ratove
Napomenuo je da u diskursu realista dominira stav prihvatanja pobjede Rusije, odnosno njenog predsjednika Vladimira Putina, jer smatraju da je to garantovano. Međutim, pita se da li je to zaista tako?
Saglasan je da okosnicu ruske vojske čine kopnene snage i artiljerija te da je bivši ministar odbrane Rusije Anatolij Serdjukov od 2007. do 2012. godine povećao učinkovitost vojske. No, kako je naveo, pitanje učinkovitosti je i dalje vrlo promjenjivo.
Nepopularnog naslijedio lukav političar
Ocijenio je da se Serdjukov borio protiv korumpiranih i povlaštenih kompanija-dobavljača oružja. Galeev je podsjetio da je to imalo za posljedicu da Serdjukov postane vrlo nepopularan, da ima veliki broj protivnika te da je zbog toga 2012. izgubio poziciju ministra.
Na poziciji ministra naslijedio ga je Sergej Šojgu. Riječ je o osobi koja je od 1991. u kontinuitetu u ruskoj vladi. Radio je za sve predsjednike i premijere.
Galeev je Šojgua opisao kao vrlo lukavim političarom koji vješto radi na svom imidžu. Svrstao ga je među one koji su uvijek nastojali da imaju što manje protivnika te da se zbog toga nikada nije konfrontirao s utjecajnim interesnim grupama.
"Serdjukov se borio protiv interesnih grupa i zbog toga je politički uništen. Šojgu je bio pametniji. PR kampanjom se predstavljao kao čuvar Serdjukovog naslijeđa. No, sve što je Šojguov prethodnik uradio, to je bilo demontirano. Mediji su mu aplaudirali, građani su mu aplaudirali, interesne grupe su mu aplaudirale", podsjetio je Galeev.
Zaključuje da je Serdjukov bio dobar u postizanju učinkovitosti, ali da je Šojgu bio dobar u tome kako se odnositi prema drugim utjecajnim pojedincima i grupama. Izdvojio je još jedan problem za bivšeg ministra odbrane.
"Postojao je još jedan problem. Šojgu je bio etnički Tuvanac. U državi kao što je Rusija pripadnik manjine teško može postati politički čelnik. Većina ljudi ga ne doživljava kao etničkog Rusa. To znači da ne može pretendovati na sam državni vrh, ali mu možete povjeriti vojsku", ukazao je Galeev.
Naglasio je da Šojgu nije otpustio kadar svog prethodnika, bio je obziran prema starom vojnom establišmentu te je prestao da se raspravlja s dobavljačima za vojsku.
Problemi ruske mornarice
Galeev se u nastavku osvrnuo i na probleme ruske vojske, pa tako i njene mornarice.
"Kopnena vojska ili mornarica - ovo je vijekovima bila dilema evropskih sila. Po pravilu, nije se mogla podržavati i kopnena vojska i mornarica. Moralo se birati između toga dvoje. Pojedine sile su to ignorisale, poput Francuske, a druge su bile racionalnije, poput Pruske", mišljenja je.
Prema njegovim riječima, Rusija se smatra dužnom da zadrži što više sovjetskog pomorskog naslijeđa. Također je napomenuo da je ruski predsjednik Vladimir Putin najavio da će 70 posto plovila mornarice do 2027. biti nova. No, postoji jedan problem koji se pokušava riješiti.
"Sovjetski brodovi su sve stariji, a Rusija pravi nove. Najveća brodogradilišta se nalaze u Ukrajini. Tako da se sada proširuje infrastruktura brodogradilišta kako bi se ostvarili postavljeni ciljevi", potcrtao je.
Ocijenio je da Rusija ne može u mornarici imati ono što je imao Sovjetski Savez, ali da bi distanciranjem od sovjetskih ambicija "potiskivala vlastitu oholost". Za Galeeva je to distanciranje nemoguće.
"Putin ne zna voditi ratove"
U nastavku se osvrnuo na to kako se trenutno stanje u ruskoj armiji odražava na rat u Ukrajini. Među onima je koji smatraju da Rusija nema artiljeriju dovoljnu za rat.
"Ruske snage za invaziju su male. Artiljerije ima mnogo, ali ne dovoljno za pobjedu. Proruski analitičari napredak na početku invazije na Ukrajinu porede s napretkom na početku njemačke operacije iz Drugog svjetskog rata Barbarosa. Međutim, za razliku od njemačke vojske, Rusi imaju samo jedan ešalon trupa", tvrdi.
Kako je istakao, da se Rusija odlučila na stvarni Blitzkrieg, on bi se sada desio.
"Nije se desio zato što nikada nije došao drugi ešalon. On nikada nije postojao, a zašto nije postojao? Prvo, Rusija ne osvaja zemlju i nema toliko resursa i sredstava za kopneni rat. Drugo, angažovanje nekoliko ešalona bi zahtijevalo naporne pripreme. To nije lako", dodaje Galeev.
Kao ključnim pitanjem je istakao to zašto Rusija nije pripremala istinski Blitzkrieg? Mišljenja je da se nije odlučila na to zbog toga što uopće nije planirala rat. Planirala je ono što je nazvala "specijalnom operacijom". Za Galeeva je Putinova tvrdnja o "specijalnoj operaciji" iskrena te je obrazložio zašto tako misli.
"Njegova izjava o 'specijalnoj operaciji' je iskrena, jer nije očekivao rat. On ne zna da vodi ratove. Cijelog života organizuje i pokreće specijalne operacije", naglasio je.
Argumentirajući prethodni zaključak, podsjetio je da je ruski predsjednik bio i agent KGB-a. Podsjetio je da je proveo brojne specijalne operacije kojima je konsolidovao vlast. Galeev je pri stavu da je Putin pokretao sukobe svaki put kada je morao povećati popularnost i popraviti loš imidž. To se odnosi na sukobe u Čečeniji, Gruziji i Siriji.
"Niti jedno, niti drugo nije bio rat, već specijalna operacija na koju se kladio", dodaje.
Ukazao je da je Putin pokretao sukobe samo protiv teritorijalno i populacijski manjih i manje naoružanih.
"Čečenija je imala milion stanovnika, Gruzija četiri miliona, Sirija je imala nešto više, ali bez odgovarajuće vojne obuke i oružja. Diskurs o 'kontraterorizmu' je pomogao Rusima da sravne čitave gradove bez da snose ikakve posljedice", naveo je.
Potcrtao je da se za ovakve sukobe nije trebalo naročito pripremati, jer je rizik po Rusiju bio mali. Mišljenja je da je Putin očekivao da Ukrajinci neće pružiti otpor, uprkos tome što je riječ o velikoj državi.
"Putin je imao dobar razlog da bude uvjeren u to. Ruski vojnici su 2014. lako porazili ukrajinske snage u Debaljcevu i Ilovajsku. Vidio je da je vojska Ukrajine slaba i da ih slanjem ruskih vojnika može potpuno poraziti", naglasio je i dodao da se uvijek nadao da će dobiti priliku da dotuče Ukrajinu.
Međutim, kako je podsjetio, odnos snaga se od 2014. promijenio.
