SAD pojačao napore za rješavanje sukoba u Gazi: Razlozi se kriju u predsjedničkim izborima
Od 7. oktobra 2023. godine bukti sukob između Izraela i palestinske grupe Hamas, a ubijeno je više od 40.000 Palestinaca te oko 1.200 Izraelaca. Iz SAD-a su uglavnom stizale poruke podrške Izraelu, što je u skladu s činjenicom da ova zemlja nema većeg saveznika u ovoj regiji.
Međutim, retorika se značajno promijenila u prethodnom periodu. Predsjednik Joe Biden je naglašavao koliko je regiji potreban mir, čak i govorio o dvodržavnom rješenju, što nije u skladu s tradicionalnim prijateljstvom između SAD-a i Izraela.
Biden je u posljednjih nekoliko sedmica dodatno intezivirao pokušaje da se dođe do mira u ovoj regiji. Iako će zvanični stav SAD-a po ovom pitanju uvijek biti da je ključan mir u regiji, ovi diplomatski napori su dio političkog pragmatizma. Najveći dokaz za to su nadolazeći predsjednički izbori u SAD-u.
Još od napuštanja izolacionizma, vanjske politike od koje su SAD odustale tokom Drugog svjetskog rata, američki predsjednici su sebi postavili jasan cilj, a to je da izađu iz predsjedničkog mandata sa barem jednom vanjskopolitičkom pobjedom.
Za predsjednike Billa Clintona i Georgea Busha je to jednostavno identificirati.
Clinton je trebao mir u Bosni i Hercegovini, a kasnije i na Kosovu, kako bi pokazao svoje pobjede van granica SAD-a.
Dejtonski mirovni sporazum je stigao 1995. godine, na samom početku kampanje za predsjedničke izbore 1996. godine gdje je Clinton tražio (i dobio) novi mandat u Bijeloj kući. Četiri godine kasnije te godinu prije nego što će Clintonov potpredsjednik ući u predsjedničku utrku stigao je dogovor u Kumanovu, kojim je završen rat na Kosovu.
Za Busha je dobar dio mandata vanjska politika bila u apsolutnom fokusu. Naravno, razlog za to su teroristički napad u New Yorku 11. septembra 2001. godine, te rat u Iraku dvije godine kasnije. Odgovor na napade 11. septembra kroz invaziju na Afganistan, te percepcija rata u Iraku kao uspješnog za SAD donijeli su Bushu značajne poene pred izbore 2004. godine, koje je političar iz Teksasa dosta lakše pobijedio nego 2000. godine.
Barack Obama je također imao svoje vanjskopolitičke pobjede, poput ubistva Osame Bin Ladena. Istini za volju, Obama je imao mandat dosta fokusiraniji na situaciju u SAD-u, ali je svejedno morao imati pobjedu na "gostujućem terenu" kako bi pokrio taj dio predsjedničke agende.
Obamin nasljednik Donald Trump se i dan-danas hvali kako je svijet tokom njegovog mandata bio pun mira, ali je kao svoju vanjskopolitičku pobjedu predstavio Abrahamske sporazume, koji su osigurali veći nivo podrške za Izrael među arapskim zemljama na Bliskom Istoku.
Kada sve ovo uzmemo u obzir, vidimo da veliki broj američkih predsjednika upravo Bliski Istok uzima kao svoj najbolji pokušaj dolaska do nekog pozitivnog rezultata na vanjskopolitičkom planu. To sada planira i Biden, a razlog je vrlo jednostavan.
U regiji kao što je Bliski Istok, gdje se često čini da ratovi počinju i završavaju se (barem privremeno) na godišnjoj bazi, predsjednik SAD-a uvijek može posegnuti za svojom moći, bilo vojnoj ili diplomatskoj, kako bi "ugasio neku vatru" i američkim glasačima to predstavio kao ogromnu pobjedu.
Najbolji primjer za to je upravo Trump i njegovi Abrahamski sporazumi.
Iako je malo čudo da bilo koja arapska zemlja uspostavlja odnose s Izraelom, što je skoro pa nemoguće zamisliti od 7. oktobra prethodne godine, radi se ipak o Bahreinu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. To nisu države poput Katara ili Saudijske Arabije čije se odluke prate i slušaju na Bliskom Istoku, zbog čega se značajno umanjava ono što je Trump predstavio kao nevjerovatan uspjeh.
Još jedan razlog zašto Biden želi upravo ovdje da dođe do svoje ključne vanjskopolitičke pobjede je što tu ima najbolju šansu. Doći do mira u Ukrajini bi bilo monumentalno, ali izrazito nerealno. Ukrajinci trenutno vode veliku (i uspješnu) ofanzivu u ruski teritorij, te vjerovatno neće sjesti za stol dok ne iscrpe sve opcije u ovom smjeru.
Drugih većih žarišta u svijetu, srećom, nema, pa Biden ima jasan cilj do novembra - dovesti do primirja u Gazi, kakvo god ono bilo.
Važno je istaći i da, iako Biden nije kandidat za predsjednika, u interesu mu je da Donald Trump izgubi u novembru. Kamala Harris, trenutna kandidatkinja za predsjednicu, je njegova potpredsjednica i mogla bi preuzeti dio zasluga za ovaj uspjeh. Pored toga što bi poraz Trumpa značio pobjedu njegove stranačke kolegice, Biden ima razloga za strah u slučaju dolaska Trumpa na vlast.
Imajući u vidu da je Trump u više navrata najavljivao "osvetu" za ono što on vidi kao politički progon, misleći na brojne sudske procese protiv bivšeg predsjednika, njegov povratak u Bijelu kuću mogao bi značiti turbulentan period za Bidena i njegovu porodicu.
Trump je već najavljivao da bi mogao iskoristiti kontrolu nad ministarstvom pravde kako bi krivično gonio i Bidena i njegovog sina Huntera. Ako pobijedi Harris, Biden definitivno može očekivati miran odlazak u suton te političku penziju, te barem četiri godine mira za svog sina.
Nažalost po građane Gaze, oni su nekako posljednji na listi tema kada se govori o primirju u ovom dijelu Palestine. Ipak, ako nadolazeći američki izbori znače da će Izrael pod pritiskom SAD-a prekinuti sa svojim napadima na Gazu, oni će po prvi put u skoro godinu dana moći bez straha hodati ulicama gradova u kojima žive.
Šta će biti poslije i koliko bi ovaj možebitni mir mogao trajati, to su već pitanja za period poslije novembra.
Marija Šerifović napala takmičara Zvezda Granda: Ubila bih se da moj sin ode to raditi
