Šamar realnosti od kojeg bride obrazi: Macrona su stigli grijesi prošlosti, a ljevicu tek čeka prava bitka

Ljevičarske politike u Francuskoj godinama unazad bile su simbol i političke tragedije. Svađe unutar političkih opcija, egoizam njihovih predsjednika te potpuno neprilagođavanje modernim kretanjima - sve su to bile stvari kojima bi se ukratko mogla opisati ljevica u Francuskoj u proteklim godinama.

Emmanuel Macron i njegova politička opcija, godinama unazad privlačili su podjednako razočarane desničare, ali i razočarane ljevičare koji su u Macronovom načinu upravljanja pronašli kakvu-takvu logiku i razum, što i nije bilo teško ukoliko se uzmu radikalni stavovi kakvi su vladali i među desničarskim i među ljevičarskim strankama.

Iako su ljevičarske partije u Francuskoj još 2022. godine napravile pakt te su na izbore izašli zajedno pod koalicionim imenom Nupes, bile su jasne dvije stvari. Koalicija je napravljena namjenski te je u samom početku postalo jasno kako će biti, uslijed nepomirljivih političkih razlika, kratkog daha.

Druga stvar koja je svakako otežavala cijelu priču jeste i stanje unutar stranaka ljevice gdje je naročito Socijalistička partija Francuske zaostajala u svakom pogledu za svojim kolegama te nije uspijevala pronaći način za dodatnu mobilizaciju glasača. To se pokazalo i na predsjedničkim izborima koji su održani iste godine kada je gradonačelnica Pariza Anne Hidalgo ostvarila najgori rezultat u historiji stranke osvojivši mizernih 1,75 posto glasova.

Međutim, dvije godine nakon parlamentarnih izbora 2022. godine, ljevica u Francuskoj uspjela se održati na okupu i to prvenstveno oko ideje kako se Emmanuelu Macronu i njegovoj vladi ne smije ni u kojem slučaju dati podrška.

Održati takvu politiku bilo je lako, prvenstveno zahvaljujući katastrofalnim potezima koje je Emmanuel Macron povlačio kako na vanjskopolitičkom tako i na planu unutrašnje politike, a koji nisu Francuzima donosili ništa drugo do dodatne fragmentacije društva, a samom Macronu dodatno poljuljali ionako klimav status u francuskom društvu.

Lista Macronovih ideja i želja, a koje su pogodovale njegovim političkim protivnicima, je itekako duga, a potezi koji se svakako mogu izdvojiti jeste i najava slanja francuskih vojnika u Ukrajinu, katastrofalno vođenje francuske politike na tlu Afrike i otvaranje prostora za širenje ruskog utjecaja te generalni utisak da je francuski predsjednik konstantno u pokušaju ostvarivanja uloge alfa mužjaka evropske politike, što je u praksi često rezultiralo potpunim kolapsom i promašajima.

Slična situacija je i kada se govorio o unutrašnjoj politici. Macronov lik i djelo jednostavno su "sažvakali" sve druge političke ličnosti u Francuskoj, a imena koja je Macron imenovao u vladu još od 2022. godine nisu građanima Francuske ulijevali povjerenje.

Sve je kulminiralo u decembru 2023. godine kada je francuska vlada na čelu s Elisabeth Borne doživjela kolaps na pitanju zakona o migracijama koji je opozicija oborila u Narodnoj skupštini, a koji je predstavljao uvod u restrukturiranje vlasti i dolazak najmlađeg premijera na čelo vlade - Gabriela Attala.

Iako je imenovanjem nove vlade i promjenom na čelu Macron pokušao dodatno prodrmati biračko tijelo pred najvažnije mjesece u 2024. godini, niz grešaka u koracima koje je pravio mjesecima unazad, bili su dovoljni i ljevici i desnici da na osnovu Macronovih promašaja bilježe rast.

Pitanje ega

Tokom predizborne kampanje za EU izbore, ali i parlamentarne izbore u Francuskoj, Macron je uporno insistirao na priči kako i ljevica i desnica u Francuskoj predstavljaju ekstremnu opciju i da obje opcije mogu odvući Francusku neželjenim pravcem te da je državi neophodno "mirno more", ljevica je svoj politički program, uprkos razlikama koje nikada nisu prestale postojati, predstavila poprilično zrelo uz jednu itekako vidljivu razliku u odnosu na 2022. godinu.

Dok je ego lidera stranaka koje su činile Nupes 2022. godine bio u prvom planu, čini se kako su, tokom kampanje, lideri ljevičarskih stranaka bolnu tačku uspjeli ostaviti po strani.

Iako u Novom narodnom frontu egzistiraju socijalisti, komunisti, Zeleni te članovi radikalno ljevičarske Nepokorene Francuske, stranke koju vodi "čovjek na svoju ruku" Jean-Luc Melenchon, partije su tokom predizborne kampanje, ali i u periodu nakon izbora, pokazale kako međusobne razmirice mogu ostaviti po strani te se fokusirati isključivo na to kako svojim programom privući građane. Bolje rečeno, kako ih odvući od Macrona koji je razočarao mnoge.

Sada, kada će Novi narodni front najvjerovatnije dobiti ključ od Macrona za formiranje vlasti, preostaje da se vidi da li će pitanje ega ipak isplivati na površinu u presudnom periodu za državu.

Jean-Luc Melenchon, čovjek osebujnih političkih shvatanja, u Francuskoj je zbog mnogo čega na udaru, ali je činjenica kako je upravo njegova Nepokorena Francuska zaslužna zašto je ljevica u ovoj zemlji privukla veliki broj glasova. S druge strane, tri od četiri stranke koje čine Novi narodni front poslale su jasnu poruku - Melenchon ne može predvoditi novu vladu.

Upravo će Nepokorena Francuska u ovom trenutku biti na najvećem ispitu kao i sam Jean-Luc Melenchon koji će se naći pred važnim izborom - da li, u manjoj mjeri, žrtvovati vlastiti izborni rezultat zarad vlasti ili ostati principijelan makar to značilo i potpuni debakl ljevice u postizbornoj slagalici i dodatnu fragmentaciju ovog političkog krila.

Ekonomski program ljevice - šteta bi bilo ne vidjeti ga u praksi

Dok će se ljevica u narednim danima morati ozbiljno pozabaviti kadrovskom politikom i pitanjem kako zadovoljiti sve političke opcije, a ne izazvati sveopštu pobunu i politički rat, program oko kojeg se prije izbora okupio Novi narodni front svakako je nešto što bi bilo itekako zanimljivo vidjeti u praksi.

To se naročito odnosi na ekonomske mjere koje su koji je najavio totalni otklon od Macronovih metoda koje su, prema mišljenju ljevice, išle u korist bogatih.

Novi narodni front najavio je podizanje minimalne mjesečne plate nakon oporezivanja s 1.398 eura na 1.600 eura, a govorili su i o zamrzavanju cijena hrane, energije i goriva.

"Država bi domaćinstvima plaćala sve troškove vezane za obrazovanje njihove djece, uključujući obroke u kafeterijama, prijevoz i vannastavne aktivnosti. Zvanična dob za odlazak u penziju smanjila bi se na 60 godina", naveli su u programu.

Prema procjenama analitičara, ovakav program bi u praksi koštao i do 190 milijardi eura godišnje, a ljevičari su najavili kako bi novac za ovakve projekte osigurala kroz stvaranje novih poreskih razreda te vraćanjem poreza na bogatstvo, što je mjera koju je Macron ukinuo. Ono na što Novi narodni front cilja u ovakvoj politici jeste povećanje javne potrošnje koja bi u 2025. godini, prema njihovom mišljenju, dostigla i 150 milijardi eura u 2027. godini.

Ukoliko se u obzir uzmu sve mjere koje je godinama sprovodio, ali i najavljivao Emmanuel Macron, potpuno je jasno kako bi ljevičari primjenom ovakvog sistema u praksi značajno izmijenili ekonomsku sliku zemlje, što sa sobom nosi i veliku dozu rizika ukoliko se uzme u obzir činjenica da Francuska već sada kuburi s deficitom koji je već veliko breme na leđima cijele Evropske unije.

Sedmice koje dolaze, Francuskoj će donijeti izuzetno turbulentan period. Niti jedna politička opcija nema dovoljno mjesta u skupštini da bi mogla reći kako će komotno vladati.

Prostora prema Ustavu za nove izbore baš i nema tako da će u francuskom javnom prostoru riječ kompromis i definitivno biti najzastupljenija. Kompromis gdje će ljevica morati pokazati zrelost kako u pregovorima s drugim opcijama, tako i u sposobnosti nadvladavanja razlika unutar vlastitih redova.