Šesti izbori u tri godine: Bugarska bez jednostavnog puta ka stabilnoj vlasti
Rezultat velikog broja izbornih ciklusa u kratkom vremenskom periodu je mala izlaznost, imajući u vidu da je samo 32.5 posto građana Bugarske iskoristilo svoje demokratsko pravo.
Nominalno, pobjedu je odnijela koalicija GERB-SDS, konzervativna ali proevropska grupa dvije stranke. S 24.7 posto glasova, osvojili su 68 mandata u parlamentu koji broji 250 zastupnika.
Na drugo mjesto je skočio DPS s 17.07 posto, odnosno 47 mandata. Ova stranka većinom predstavlja interese mnogobrojne turske nacionalne manjine u Bugarskoj.
Veliki šok doživjela je proevropska koalicija PP-DB, odnosno Demokratska bugarska. Oni su izgubili čak 25 mjesta u parlamentu, te su s 14.33 posto osvojili 39 mandata.
Odmah iza njih je radikalno desni pokret Obnova, koji je s 13.78 posto osvojio 38 mandata. Oni su anti-EU, anti-NATO pokret koji se povezuje s Rusijom.
U parlament je još ušla koalicija lijevog centra BSP (7.06 posto, 19 mandata), populistički ITN (5.69 posto, 16 mandata) te evroskeptični pokret Velichie (4.65 posto, 13 mandata).
Kako bi okupili većinu od 126 mjesta, koalicija GERB-SDS najavila je već najavila razgovore sa svim parlamentarnim strankama. Međutim, teško je očekivati da će se voditi ozbiljniji pregovori s pokretima Obnova i Velichie, imajući u vidu izraženi proevropski kurs najveće stranke u Bugarskoj.
Prethodni parter ove partije, koalicija PP-DB, izgubila je veliki broj mandata, ali i dalje može igrati ključnu ulogu u formiranju vlasti.
Ipak, najveći i najizgledniji partner bit će DPS. Ove dvije stranke, odnosno stranka i koalicija, zajedno imaju 115 mandata, što znači da im za većinu fali 11. To mogu dobiti od bilo koje stranke u parlamentu, a kao partner se nametao i populistički ITN, kojeg predvodi TV voditelj i pjevač Slavi Trifonov.
Važno je istaći i da je lider GERB-a Boyko Borisov naveo da bi odustao od mjesta premijera ako bi to olakšalo pregovore, iako je dodao da bi njegova stranka svejedno trebala imati sve bitnije pozicije, uključujući i šefa vlade.
Sličan potez napravio je i Geert Wilders u Nizozemskoj, koji je zarad formiranja vlade u ovoj zemlji odustao od mjesta premijera, gdje ga njegovi partneri nisu željeli vidjeti zbog njegovih spornih stavova.
Borisov stavove slične ovima nema, ali ga je kompleksna politička situacija, koja je i dovela do šest izbornih ciklusa u tri godine, sigurno "natjerala" da smanji lične zahtjeve, kako bi se osigurao neki vid stabilnosti.
Početak pregovora o budućim vlastima zakazan je za 17. juni, a spominje se čak i tehnokratska vlada koju bi činile nestranačke osobe, a koja bi imala podršku svih stranaka u najvećem zakonodavnom tijelu Bugarske.
Ako svi pregovori propadnu, što nije rijetkost za bugarske političke prilike, građani ove zemlje bi i po sedmi put u tri godine mogli izaći na biračka mjesta.