Šta je donio izraelski napad na Teheran: Rušenje jednog mita i više nego jasna poruka
Izraelski napad na Iran je sve samo ne spektakularan kako je najavljen, a iranska medijska cenzura se pobrinula da efekti ovog napada budu još beznačajniji. U zadnjem danu jevrejskog praznika koji se poklopio sa danom žaljenja za žrtvama 7. oktobra, izraelsko ratno zrakoplovstvo je iz još uvijek nepoznatih pravaca izvršilo udare po vojnim ciljevima u Iranu.
Ciljevi su navodno najavljeni iranskoj strani što potvrđuje i relativno mali broj žrtava što opet ukazuje da se radi o krajnje kontroliranom napadu s ciljem sprečavanja dodatne, vertikalne eskalacije sukoba na relaciji Tel Aviv - Teheran. Obje strane su izuzev zvaničnog priznanja napada bile vrlo škrte sa detaljima, ali poznato je da izraelske snage djelovale borbenom avijacijom u tri iranske regije i to Huzistan, Ilam i Teheran.
Ono što se može reći sa velikom sigurnošću jeste da su izraelske snage izvršile ograničenu SEAD (eng. Suppression of Enemy Air Defense) operaciju, odnosno operaciju suzbijanja i uništavanja protivničke protuzračne odbrane.
Izvršeni napadi su koncentrirani na zapadnije regije Irana zbog čega je prvobitno uništen ili oštećen jedan dio iranske protuzračne odbrane dejstvima dronova, antiradarskih ili drugih raketa, da bi nakon što je ostvaren prodor u zračnom prostoru izraelski avioni mogli djelovati raketama sa velikog dometa.
Kombinacija zračnih platformi
Iako nema potvrda da su izraelski avioni ušli u iranski zračni prostor, videosnimci dejstava iranske protuzračne artiljerije i raketa ukazuju da je "nešto" ipak bilo iznad iranskih gradova. Prema dostupnim video snimcima, izraelsko zrakoplovstvo je koristilo lovce F-16 Sufa i F-15 Eagle uz upotrebu višenamjenskog aviona pete generacije F-35.
U videosnimku koji je objavio IDF, avioni F-15 su naoružani raketama zrak-zrak i uređajima za elektronsko ometanje što može značiti da je uloga ovih aviona bila lovačka zaštita u iračkom ili eventualno iranskom zračnom prostoru.
S druge strane avioni F-16 su vjerovatno imali kombinirano naoružanje od kojih ne treba isključiti i rakete zrak-zemlja kojima je djelovano po ciljevima u Iranu. Izraelski mediji i vojni izvori navode broj od 100 aviona koji je učestvovao u operaciji pri čemu je ovaj broj preuveličan ili je uključivao i neke druge zemlje i platforme, prije svega zbog ograničenih mogućnosti tankiranja.
Iračke snage sigurnosti su pronašle ostatke raketnih motora balističkih raketa u iračkoj regiji Saladin, čime dolazimo do zaključka da su po ciljevima u Iranu izraelski zrakoplovci izvršili dejstvo iznad teritorije Iraka i bez većih smetnji.
Regionalni mitovi
Ovime je srušen mit o tome "kako okolne zemlje neće dopustiti direktni udar po Iranu" pri čemu se lansiranje balističkih raketa iz zraka po pravilu izvodi na većim visinama, što ruši tezu o tome da iračko ili jordansko zrakoplovstvo i pvo nisu djelovali zbog niskog leta.
Iznad teritorije Jordana je zabilježen niski let aviona F-35 što u noćnim uslovima predstavlja jedan od najvećih podviga izraelskog zrakoplovstva, obzirom da je prilično velika grupa aviona ušla u protivnički zračni prostor i izvršila dejstvo uz let od preko 1600 kilometara.
Za komparaciju, izraelsko zrakoplovstvo je u operaciji "Opera" odnosno u napadu na irački nuklearni reaktor Osirak 1981. godine izvršilo napad tačno u podne.
Jasna poruka
S druge strane treba istaći to da je napad na ofanzivne potencijale isključivo označio početak operacija aktivne odbrane što znači da je rukovodstvo Izraela uvidjelo da su materijalne i ljudske žrtve prevelike ako se iranske rakete i dronovi čekaju i od njih se brani u Izraelu.
Međutim, ovakav koncept aktivne odbrane može dati samo kratkoročne rezultate usporavanjem iranskog raketnog programa, obzirom da i Huti i Hezbolah i sami imaju tehnologiju za razvoj raketnog oružja i dronova kratkog pa i srednjeg dometa.
Poruka je jasna, a to je izvršenje napada kojim se treba zadovoljiti zahtjevi jastrebova u vojnom vrhu Izraela. Ali ovaj napad je i poruka da se Iran može pogoditi i izraelskim zrakoplovstvom čime se utire put i stiču iskustva za neka značajno jača zrakoplovstva u slučaju potencijalne potrebe da se Teheranu "natrlja krvav nos".
