Šta je pokazala operacija "Istinito obećanje": Iran dokazao da neće mirno posmatrati prijetnje

Prije svega, odmazda Irana za smrtonosni napad na vlastito diplomatsko predstavništvo bila je očekivana, ali je slabo ko očekivao da će Iran napasti direktno teritoriju Izraela u znak odmazde i to u trenutku izraelskog brutalnog rata protiv Gaze, koji se odvija još od oktobra prošle godine. Uzimajući u obzir napad u Damasku, Izrael je bio svjestan da će se iranska odmazda desiti ubrzo, ali su se vodeći članovi izraelske vlade i IDF-a sasvim sigurno iznenadili da se Iran odvažio na definitivno riskantan i krupan korak.

U kontekstu iranske akcije, važno je istaći kako su Iranci napad na Izrael osmislili i proveli veoma pronicljivo, na način da uslijed upućivanja više stotina projektila na Izrael ne bude civilnih žrtava, niti rušenja objekata koji su civilne prirode. Zanimljivo je da su iranske vlasti najavile napad na Izrael, čime su glavni lideri IDF-a imali nešto vremena za pripremu odbrane. Ovoga puta je Iran najavio napad, te je tako poručio da nešto slično ne mora uraditi naredni put, ako bi došlo do neke nove eskalacije. Jasno je kako bi nenajavljeni napad sigurno nanio više štete nego je to slučaj u ovom napadu.

Iranski napad treba posmatrati iz dva ugla. Prije svega kao jasnu poruku da će Iran uvijek biti spreman na reakciju protiv svih onih koji se usude na direktni napad. S druge strane upućivanjem visokosofisticiranih projektila na Izrael, iranska strana pokazala je dio vlastitih kapaciteta kojim trenutno raspolaže. Naravno, Iran se nije želio upustiti u avanturu netaktičkog djelovanja prema teritoriji Izraela, koja nosi mogućnost neželjenih žrtava, što ukazuje na dobru pripremljenost Iranaca u ovom slučaju. Iranski napad na Izrael potrebno je posmatrati kao odgovor na događaj iz Damaska, a ne kao uvlačenje Irana u sukob između Izraela i Hamasa, jer su zvaničnici Irana već u prvim satima nakon subotnjih događaja istakli spremnost da okončaju dalje akcije prema Izraelu, koji se suočava s velikim problemima.

Važno je napomenuti kako unutar Izraela bukti veliko nezadovoljstvo prema Benjaminu Netanyahuu, a koje je poprimilo veće razmjere uslijed propusta aktuelne vlade u kontekstu rješenja talačke krize. Cjelokupan rat Izraela protiv Gaze za vladu u Izraelu predstavlja izuzetno veliko opterećenje, a nakon operacije koju su u Iranu nazvali "Istinito obećanje", čini se da su srušene iluzije o tome da je izraelska vlada nedodirljiva. Iako u napadu nije napravljena šteta širih razmjera, ne može se zaobići činjenica da je Iran nanio veliki udarac Izraelu, koji je svakako presedan u njihovim dosadašnjim odnosima na Bliskom istoku.

Izraelski ratni kabinet je odmah zasjedao kako bi osmislili odmazdu, ali je ubrzo nakon toga stav Sjedinjenih Američkih Država da se neće miješati ukoliko Izrael napadne teritoriju Irana, usporio reakciju Izraela. Jasno je kako se od Izraela očekuje reakcija, ali je vrlo malo vjerovatno kako će se u ovom trenutku usuditi da izravno napadnu teritoriju Irana. Ukoliko se to i desi, sigurno je kako bi bili birani ciljevi od trećerazrednog značaja, jer ni Izraelu u ovom trenutku nije u interesu da se upušta u novu ratnu avanturu, posebno ne bez glavnog partnera Sjedinjenih Američkih Država.

Jedna od solucija svakako jeste da Izrael provede određenu akciju protiv grupa povezanih sa Iranom, ali bez teritorijalnog ugrožavanja Irana. Važno je podsjetiti i to da se Iran desetljećima suočava sa ekonomskim sankcijama što otežava svakodnevno funkcioniranje države i usporava rast. Najave da bi Zapad ponovo mogao pooštriti sankcije prema Iranu, nije ništa novo što se već nije dogodilo u kontekstu rasta tenzija na Bliskom istoku. Uprkos pozamašnoj i visokosofisticiranoj vojnoj opremi koju posjeduje, Iran je svjestan da mu u ovom trenutku ne odgovara totalna eskalacija. Znajući da zapadne zemlje raspolažu s daleko većim arsenalom, Iran će nastojati dobiti maksimum iz svakog ekscesa u koji je involviran, ali bez pretjerane želje za ratom.