"U organiziranom televizijskom nastupu 14. februara Vladimir Putin je kratko progunđao 'dobro' na prijedlog svog ministra vanjskih poslova da se, uprkos upozorenjima Zapada o skoroj invaziji Ukrajine, diplomatski napori nastave", navodi se.
Dan kasnije rusko ministarstvo odbrane saopćilo je da će dio od oko 180.000 vojnika koje je rasporedio na granici s Ukrajinom biti povučen u vojarne.
"Obavještajni podaci ubrzo su pokazali da se, iako se nekoliko jedinica kretalo, mnogo više njih priprema za borbu. Mnogi zapadni sigurnosni dužnosnici optužili su Putina za laganje, udvostručivši svoja upozorenja o predstojećoj ruskoj invaziji. Čak i ako se trupe povuku, ova kriza još nije gotova. I, što god da se dogodi, rat ili ne, Putin je nanio štetu svojoj zemlji", navodi se.
List ističe da se mnogi ne bi složili s takvim zaključkom jer je Putin bez ispaljenog metka došao u središte svjetske pozornosti, destabilizovao je Ukrajinu, a možda će dobiti i ustupke od NATO-a. Također, pokazao je državnički duh i odvratio pažnju od ekonomskih teškoća i represije prema opozicionarima.
"Ipak, ovi dobici su taktički. Iako ih je Putin dobio, u dugotrajnijem i više strateškom smislu izgubio je tlo pod nogama", navodi se.
U nastavku se ističe da je Putin takvom politikom motivisao svoje protivnike. Predvođen predsjednikom SAD-a Joeom Bidenom, Zapad je pristao na strožiji paket prijetnji sankcijama nego 2014. godine. NATO, za koji je francuski predsjednik kazao da je doživio "moždanu smrt", pronašao je obnovljenu svrhu u zaštiti svojih bokova okrenutih prema Rusiji, šta više, Švedska i Finska, iako su se ranije držale rezervisane, mogle bi se pridružiti savezu. Uz sve to, Njemačka je istakla da bi napad Rusije na Ukrajinu trajno blokirao plinovod "Sjeverni tok 2".
"Međutim, kriza je također potvrdila popularni osjećaj među Ukrajincima da je njihova sudbina na Zapadu. Istina, Putin je izvukao garancije da Ukrajina neće pristupiti NATO-u, ali to nije značajan dobitak, jer je članstvo uvijek bilo udaljeno. Ono što je još važnije je da Ukrajina, budući da je zanemarena posljednjih godina, uživa diplomatsku i vojnu podršku Zapada bez presedana. Te veze, iskovane u krizi, neće se iznenada raspasti ako se ruske snage povuku. Opet, to je suprotno od onoga što je Putin želio", ističe se.
Osim toga, Putin je stavio evropsku sigurnost na dnevni red, uključujući rasprave o projektilima i vojnim vježbama.
"Putinov najintrigantniji gubitak je kod kuće. Rusija je pokušala izgraditi ekonomiju tvrđave. Povećala je svoje rezerve i smanjila njihov udio u dolarima. Smanjio je ovisnost kompanija o stranom kapitalu i naporno radio na izgradnji svojih tehnoloških potencijala (sve od čipova preko aplikacija do same mreže)", navodi se.
Dodaje se da iako su te akcije umanjile potencijalnu štetu od zapadnih sankcija, nisu je eliminisale.
"EU i dalje zauzima 27 posto ukupnog ruskog izvoza; Kina otprilike upola manje. Plinovod Snaga Sibira koji ide prema Kini će, kada bude dovršen 2025., nositi samo petinu onoga što sada ide u Evropu. U slučaju ozbiljnog sukoba, sankcije putem SWIFT mreže brzih bankovnih transakcija ili velikih ruskih banaka odsjekle bi finansijski sistem. Ograničenja uvoza u stilu Huaweija izazvala bi velike poteškoće ruskim tehnološkim kompanijama", navodi se.
List ističe da Putin može ili živjeti s tom međuzavisnošću ili se okrenuti još više prema Kini, što bi Rusiju osudilo da bude mlađi partner nesetimentalnog režima koji je vidi kao diplomatskog pomoćnika i zaostali izvor jeftine robe.
