Šta se dogodilo sa 13 ukrajinskih heroja koji su branili Zmijski otok u Crnom moru
Rečenicu "Je*i se, ruski ratni brodu", izgovorio je jedan od njegovih kolega iz sobe radiooperatera nekoliko stotina metara dalje sat ili dva ranije. Kuzminsky toga nije bio svjestan, no ta će fraza odjeknuti diljem svijeta, pojaviti se na ukrajinskim markicama, a čak i danas ga čini slučajnim herojem za njegove sugrađane Ukrajince.
"Čini me sretnim što sam dio ove priče", rekao je za The Times, prepričavajući gotovo godinu dana kasnije što se stvarno dogodilo na otoku.
"To je nešto na što treba biti ponosan. Prava borba nije bila jednaka, samo obični momci protiv ratnog broda. Nismo se mogli takmičiti niti im se fizički boriti, ali barem smo nešto napravili", kazao je Kuzminsky.
Legendarna poruka
Poput mnogih ratnih priča, legenda o braniocima Zmijskog otoka obišla je pola svijeta prije nego što se počelo shvaćati da je pomalo predobra da bi bila istinita. Ostaje ipak polovična istina, i to je, kako reče Kuzminsky, nešto.
Dok su ruski tenkovi prelazili preko ukrajinskih granica na sjeveru zemlje, ratni brod Moskva približio se Zmijskom otoku i zatražio da se njih 13 preda.
"Zmijski otok! Ja, ruski ratni brod, ponavljam našu ponudu– položite oružje i predajte se ili ćete biti bombardirani. Jesi li me razumio? Čujete li?", čulo se u poruci.
Čuje se kako jedan graničar govori drugome: "E, to je onda to. Ili trebamo odgovoriti da odje*u?" Drugi kaže, "Mogao bih", a onda prvi izgovara sa svojim sada poznatom rečenicom.
Nedugo zatim, eter se gasi. Rusi su već bombardirali otok, a svijet je pretpostavio da je svih 13 poginulo, poput Leonidinih Spartanaca kod Termopila, simbola smrti prije beščašća i nadahnuća za njihove sugrađane Ukrajince. Međutim, graničari nisu bili mrtvi.
Težak period u ruskom zatvoru
Kad je došlo do radio razmjene, Kuzminsky je bio s trojicom marinaca koji su se skrivali iza jedne od raštrkanih kasarni i upravnih zgrada na otoku, dvjesto ili tristo metara od jedinog pristaništa. Sa samo 20 godina nikada prije nije vidio akciju. Nije imao pojma šta se događa, osim toga ruski marinci iskrcavali su se čamcima na pristanište.
Ruski avioni letjeli su iznad njih i bacali bombe. Već je bio jedan ruski ratni brod na pučini, koji je ispaljivao granate na njih. Mogli su vidjeti kako se približava raketna krstarica Moskva, admiralski broda ruske crnomorske flote.
Ruski vojnici su se iskrcali i zarobili marince, prijeteći da će cijelo otok pretvoriti u "prah". Godina od tog trenutka bila je bolna za Kuzminskog i njegove kolege. Odvedeni su u ruske zatvore, gdje su ih tukli, davali im elektrošokove i govorili im da trebaju prihvatiti rusko državljanstvo jer "ako odu kući, ukrajinska će ih strana strijeljati". Odbili su.
Sloboda nakon svega
Kuzminski je pušten u razmjeni zarobljenika krajem novembra. Međutim, mnogi od vojnog osoblja koji su bili na otoku i dalje je u ruskim zatvorima i, smatra Kuzminsky, da ih i dalje tuku.
Identitet radista koji je psovao Ruse nikada nije objavljen, zbog straha od odmazde Rusa. Kuzminsky je rekao da poznaje odgovornog čovjeka - "dobrog momka, smirenog i uspješnog", ali svi su se on i njegovi kolege drže omerte, zakona šutnje. Za The Times je govorio iz rehabilitacijskog centra, dok se još uvijek oporavlja od batina u zatvoru. Ali uskoro će se vratiti u svoju jedinicu.
Na pitanje da li bi se vratio na Zmijski otok odgovorio je pokazujući svoju fotografiju na otoku, gledajući izlazak sunca. "To je vrlo lijepo mjesto", rekao je.
"Možda je lijepo, ali malo je vjerojatno da ću uskoro tamo otići", kazao je Kuzminsky.
Za Zmijski otok se u trenutku njegove slave govorilo da je strateški veoma bitan. Zapravo, pokazalo se vrijednim slanja ratnih brodova na zarobljavanje, ali ne i ratnih brodova na zadržavanje.
Brod Moskva je potopljen ukrajinskim projektilima prošlog aprila. U junu su se ruski okupatori povukli. Ukrajinci su poslali ekipu da ponovno podigne zastavu, ali su odmah otišli, a otok sada pripada njegovim zmijama. Ili bi da ih ima, ali na otoku više nema ni zmija.
