Šta slijedi nakon smrti papa Franje: Počinje "Sede vacanta", a onda najtajanstveniji događaj u Vatikanu

Papa Franjo, rođen kao Jorge Mario Bergoglio u Buenos Airesu, bio je prvi papa iz Latinske Amerike, kao i prvi isusovac na čelu Katoličke crkve. Tokom svog pontifikata koji je započeo 13. marta 2013. godine, postao je simbol nastojanja da se Crkva približi marginaliziranim skupinama, siromašnima i mladima.

Njegov pastoralni stil, jednostavan govor i težnja ka reformama unutar Crkve – uključujući i odgovornost za seksualne zločine svećenstva – donijeli su mu veliku naklonost širom svijeta, ali i izazvali otpor unutar konzervativnih krugova Vatikana.

Sede Vacante – šta se sada dešava?

Smrću pape Franje, Katolička crkva ulazi u period poznat kao sede vacante – "prazna stolica". Ovo je razdoblje u kojem je Petrova stolica (pontifikat) bez pape, a svi najviši dužnosnici Vatikana gube određene ovlasti do izbora novog poglavara. Upravljanje svakodnevnim poslovima Crkve u tom periodu preuzima Kardinalski kolegij.

Vrata Sikstinske kapele će se ponovno zatvoriti – doslovno i simbolično. Kardinali iz cijelog svijeta okupljat će se u Vatikanu u narednim danima kako bi pripremili konklavu – tajni izbor novog pape. Prema pravilima koja je potvrdio papa Ivan Pavao II, a dodatno ih učvrstio Benedikt XVI, izbor pape obavlja se glasanjem, i to dvotrećinskom većinom glasova prisutnih kardinala s pravom glasa (ispod 80 godina starosti).

U ovom trenutku, prema posljednjim poznatim podacima, takvih kardinala ima 136, a većina ih je upravo papa Franjo imenovao. To bi moglo značiti da će njegov nasljednik biti osoba koja dijeli njegovu viziju Crkve: otvoreniju, inkluzivniju, manje hijerarhijsku, a više pastirsku.

Iako je svaki kardinal mlađi od 80 godina teoretski kandidat, već sada se ističu neka imena. Hoće li novi papa biti reformator poput Franje, ili će se vratiti konzervativnijem pravcu ostaje da se vidi. Možda će, po prvi put u historiji, doći iz Afrike ili Azije, regija gdje Crkva, za razliku od Evrope, raste. Neki od potencijalnih kandidata uključuju kardinala Pietra Parolina, državnog sekretara Vatikana i bliskog suradnika pokojnog pape, te Christopha Schönborna, nadbiskupa Beča poznatog po umjerenim stavovima.

Reakcije iz svijeta

Reakcije na vijest o smrti pape Franje već pristižu iz cijelog svijeta. Vjerski lideri, državnici i milioni vjernika izražavaju žaljenje zbog gubitka pape koji je mnogima bio simbol nade i dijaloga. U mnogim katoličkim zemljama proglašeni su dani žalosti. U Rimu i širom Italije počela su zvoniti zvona katedrala i crkava, dok se vjernici okupljaju na Trgu svetog Petra kako bi zapalili svijeće i pomolili se za preminulog Pape.

Očekuje se da će njegovo tijelo biti izloženo u Bazilici svetog Petra, gdje će se vjernici moći oprostiti. Papin sprovod, u skladu s tradicijom, predvodit će dekan Kardinalskog kolegija, a datum još nije objavljen, iako se očekuje da će biti održan u narednih nekoliko dana.

Smrt pape Franje otvara jedno od najvažnijih pitanja u Crkvi: kakav papa dolazi poslije njega. Njegov pontifikat obilježile su snažne poruke o društvenoj pravdi, ekologiji, migracijama, miru, ali i pokušajima reformi u kuriji, centralnoj administraciji Vatikana. Istovremeno, suočavao se sa žestokim kritikama konzervativnih struja koje su mu zamjerale "preveliko približavanje svijetu" i ublažavanje tradicionalnih stavova, osobito po pitanju LGBT+ osoba i razvoda.

Hoće li novi papa biti nastavak Franjine ostavštine ili će označiti povratak konzervativnijem modelu Crkve – to će biti ključna tema narednih sedmica. Jasno je da će Crkva morati pažljivo balansirati između kontinuiteta i potrebe za stabilnošću u vremenu brojnih izazova: od sekularizacije, preko sve manjeg broja svećenika, do sve većih raskola u katoličkoj zajednici širom svijeta.

Odlaskom pape Franje završava jedno izrazito značajno razdoblje u historiji Katoličke crkve. Bio je to pontifikat u kojem su se otvorile teme koje su godinama bile potisnute ili tabuizirane. Papa koji se vozio u skromnom Fiatu, nosio obične cipele i nije živio u apostolskoj palači, ostavlja iza sebe sliku poniznosti i autentičnog služenja.

Iako više neće stajati na balkonu bazilike svetog Petra, riječi i gestovi pape Franje ostat će duboko urezani u pamćenje miliona ljudi, ne samo katolika. U vremenu kada svijet traži moralne autoritete, papa Franjo bio je jedno od posljednjih svjetala koje je pokušavalo spajati ono što je svijet nemilosrdno dijelio.

Dok se Crkva priprema za novu eru, svijet će pratiti svaki korak prema izboru novog pape. Jedno je sigurno – riječima koje su odjekivale nakon izbora Franje 2013., ponovno će se čuti: "Habemus Papam!" – "Imamo papu!"