Stoljetna tradicija: Zbog čega Amerikanci obilježavaju Dan Zahvalnosti
Američki praznik posebno je bogat legendama i simbolikom, a tradicionalno jelo obroka za Dan zahvalnosti obično uključuje puricu, nadjev od hljeba, krompir, brusnicu i pitu od tikve.
Dan zahvalnosti u Plymouthu započeo je s nekoliko kolonista koji su krenuli "loviti perad", vjerojatno zbog purana, ali vjerojatnije zbog lakšeg plijena gusaka i pataka, budući da su "u jednom danu ulovili onoliko koliko su služili društvu gotovo sedam dana." Zatim se oko 90 pripadnika plemena Wampanoag iznenada pojavilo na vratima naselja, uznemirivši 50-ak kolonista. Ipak, idućih nekoliko dana dvije su se grupe družile bez incidenata.
Budući da je Plymouth imao malo zgrada i kuća, većina ljudi jela je vani sjedeći na zemlji ili na bačvama s tanjirima u krilu. Vodili su se i razgovori između doseljenika i domorodaca na "lošem engleskom" jeziku. Potpisan je i sporazum između dvije grupe koji je trajao do rata kralja Filipa (1675.-76.), u kojem su stotine kolonista i hiljade američkih domorodaca izgubili živote.
Kolonisti Nove Engleske su navikli redovno slaviti "Dane zahvalnosti", dane molitve zahvaljujući Bogu za blagoslove kao što su vojna pobjeda ili kraj suše. Kontinentalni kongres SAD-a proglasio je nacionalni Dan zahvalnosti nakon donošenja ustava. Ipak, nakon 1798. godine novi Kongres SAD-a ostavio je proglašenje Dana zahvalnosti državama; neki su se protivili uključenosti nacionalne vlade u vjerski obred, južnjaci su sporo usvajali običaje Nove Engleske, a drugi su se uvrijedili što se taj dan koristio za održavanje stranačkih govora i parada.
Dan zahvalnosti nije postao službeni praznik sve dok sjevernjaci nisu počeli dominirati federalnom vladom. Dok su sredinom 19. stoljeća vladale napetosti urednica popularnog časopisa Godey’s Lady’s Book, Sarah Josepha Hale, vodila je kampanju za nacionalni Dan zahvalnosti kako bi promicala jedinstvo. Na kraju se uspjela izboriti za podršku predsjednika Abrahama Lincolna. Dana 3. oktobra 1863. godine, tokom građanskog rata, Lincoln je proglasio nacionalni dan zahvalnosti koji će se slaviti u četvrtak, 26. novembra.
Praznik je svake godine proglašavao tadašnji predsjednik, a datum koji je uzet za obilježavanje, uz nekoliko izuzetaka, bio je zadnji četvrtak u novembru. Međutim, predsjednik Franklin D. Roosevelt pokušao je produljiti božićnu sezonu kupovine, koja obično počinje s praznikom Dana zahvalnosti, i potaknuti potrošnju pomicanjem datuma sedam dana unazad, na treću sedmicu u novembru. Nakon zajedničke rezolucije Kongresa, Roosevelt je 1942. godine izdao proglas kojim je četvrti četvrtak u novembru odredio kao Dan zahvalnosti.
Kako je zemlja postajala sve urbanija, a članovi porodica počeli živjeti sve udaljenije, Dan zahvalnosti postao je vrijeme okupljanja. Praznik se udaljio od svojih vjerskih korijena kako bi imigrantima svakog porijekla omogućio učestvovanje u zajedničkoj tradiciji. Nogometne utakmice za Dan zahvalnosti, počevši s Yaleom protiv Princetona 1876. godine, omogućile su navijačima da prazniku dodaju malo "bure".
U kasnom 19. stoljeću parade kostimiranih veseljaka postale su uobičajene. Godine 1920. Gimbelova robna kuća u Philadelphiji organizovala je paradu sa oko 50 ljudi s Djedom Mrazom na začelju povorke. Od 1924. godine godišnja Macyjeva parada u New Yorku nastavlja tradiciju. Praznik povezan s hodočasnicima i američkim starosjediocima postao je simbol interkulturalnog mira, američke prilike za pridošlice i svetosti doma i porodice.
Ovako izgledaju protesti u Beogradu iz zraka: U centru grada okupilo se na hiljade građana
