Atentati kao vid osvete
48

Tajne likvidacije: Kako su ukrajinske obavještajne službe postale noćna mora ruskim okupatorima

F. H.
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock
Ukrajina je od početka pune ruske invazije uspjela da izvrši niz atentata na istaknute ruske vojskovođe i propagandiste. Ove operacije dovele su do priče o ukrajinskom "Mossadu", jedinicama odgovornim za atentate i osvetu zbog zločina.

Operacija je trajala mjesec dana. Yevhen Yunakov, gradonačelnik Velikog Burluka, u regiji Harkov, identifikovan je kao saradnik s Rusima. Posao su dobili “Kavkaz”, zapovjednik specijalaca i grupa lokalnih oficira. Njegovi su ljudi danima pomno promatrali svoju metu: kad je kupovao; kada i gdje se preselio; opseg njegove sigurnosti. Nakon što su detonirali bombu, iz daljine su nestali u sigurnim kućama unutar okupiranog teritorija.

Grupa se vraća na teritorij pod ukrajinskom kontrolom samo nekoliko sedmica kasnije, nakon što je grad bio oslobođen. Yunakovljevo tijelo nikada nije pronađeno.

Tokom 18 mjeseci rata deseci ljudi poput Yunakova bili su meta klinički preciznih operacija širom okupirane Ukrajine i unutar same Rusije. Strijeljani su, dizani u zrak, vješani, a ponekad i trovani rakijom.

Ukrajina je škrta na riječima o svojoj umiješanosti u atentate. Ali malo ko sumnja u sve kompetentniji potpis njegovih sigurnosnih službi.

"Svaka osoba koja izda Ukrajinu, puca na Ukrajince ili ispaljuje projektile na Ukrajince trebala bi shvatiti da je promatrana i da će biti izvedena pred lice pravde", kaže Andrij Cherniak, oficir HUR-a, ukrajinske vojno-obavještajne agencije.

U intervjuu u julu njegov šef, general Kirilo Budanov, otišao je dalje: “Ako pitate o stvaranju verzije Mossada... Ne trebamo. Već postoji.”

Spominjanje izraelske špijunske agencije animira Ukrajince, očajnički željne pravde. Zapravo, porijekla političkih ubistava je malo bliže kući. Mossad je naučio velik dio svog zanata od tajne policije iz sovjetske ere i njezinog osnivača Pavela Sudoplatova, koji je rođen u Melitopolju u sada okupiranoj južnoj Ukrajini. Sudoplatov je 1930-ih proveo infiltrirajući se u ukrajinske nacionalističke skupine i lično je raznio jednog od njihovih vođa bombonjerom. (Također je organizirao atentat na Lava Trockog 1940.)

U modernoj Ukrajini atentati datiraju barem od 2015., kada je njena domaća sigurnosna služba (SBU) osnovala novo tijelo nakon što je Rusija zauzela Krim i istočni Donbas. Elitna peta protuobavještajna uprava započela je život kao diverzantska snaga kao odgovor na invaziju. Kasnije se počelo usredotočiti na ono što se eufemistički naziva "mokrim radom".

Valentin Nalivajčenko, koji je u to vrijeme bio na čelu SBU, kaže da je do promjene došlo kada su tadašnji ukrajinski oficiri odlučili da politika zatvaranja kolaboracionista nije dovoljna. Zatvori su bili prepuni, ali malo ih je to odvratilo.

"Nevoljko smo došli do zaključka da moramo eliminirati ljude", kaže on.

Bivši službenik direktorata to opisuje na sličan način. "Morali smo im donijeti rat."

U 2015. i 2016. Uprava je bila povezana s ubistvima ključnih komandanta koje je podržavala Rusija u Donbasu; Mikhail Tolstykh, zvani "Givi", ubijen u raketnom napadu; Arsen Pavlov, zvani "Motorola", raznesen je u liftu; Alexander Zakharchenko, dignut u zrak u restoranu.

Insajderi obavještajne službe kažu da peta uprava SBU-a igra centralnu ulogu u operacijama protiv Rusije. SBU-ova relativna veličina i budžet, pet puta veći od HUR-ova, znači da je bio najsposobniji za obavljanje najsofisticiranijih poslova, na primjer bombardiranje Kerčkog mosta, koji povezuje Rusiju s Krimom, u oktobru 2022.

Drugi, međutim, naglašavaju ulogu HUR-a, sa svojim podzemnim mrežama i povećanom ratnom istaknutošću. "Mi smo uglavnom bijeli ovratnici", insistira izvor iz SBU-a. Drugi sve važniji igrač u okupiranoj Ukrajini su Snage za specijalne operacije (SSO). Ovo je relativno nova grupa koja koordinira Rukh Opory (Pokret otpora), ukrajinske partizane.

Operacija u Harkovu, na primjer, bila je SSO-ova. Denys Yaroslavsky, časnik SSO-a, kaže da se služba sada zalaže za više ovlasti za provođenje operacija unutar same Rusije. To nije univerzalno dobrodošlo drugdje u ukrajinskoj obavještajnoj zajednici.

Smatra se da ukrajinski predsjednik odobrava najkontroverznije operacije, iako se druge odluke delegiraju. Vladin izvor na visokoj razini koji je upoznat s radom odbija razgovarati o detaljima: "Važno je ne komentirati ili čak razmišljati o takvim operacijama." Ali kaže da je Volodimir Zelenski izdao jasnu naredbu da se izbjegne kolateralna šteta među civilima. Ukrajina je morala pažljivo birati svoje mete, dodaje izvor; možda "nije uvijek" tako bilo.

Rukovodstvo Ukrajine našlo se pod posebnom pažnjom u oktobru, kada je New York Times izvijestio da ga američka vlada okrivljuje za autobombu koja je ubila Darju Duginu, kćer Aleksandra Dugina, nacionalističkog filozofa. To je zaoštrilo ionako živu unutarnju raspravu unutar ukrajinske obavještajne službe. Nije jasno da li je Darja bila meta, jer je navodno zamijenila vozilo sa ocem.

Postoje i nezadovoljni

No kasniji niz operacija usmjerenih na propagandiste srednje razine pokazao je trend s kojim je nekolicina insajdera intervjuiranih za ovaj članak bila nezadovoljna.

"To su marginalne brojke", kaže jedan izvor u protuobavještajnoj službi SBU. "Neugodno mi je." Bivši službenik pete uprave SBU-a sugerira da su operacije osmišljene kako bi impresionirali predsjednika, a ne približili pobjedu. "Klaunovi, prostitutke i šaljivdžije su konstanta u ruskoj vladi", kaže on i dodaje: "Ubijte jednog od njih i drugi će se pojaviti na njihovom mjestu".

Bivši špijun kaže da je zabrinut što je kampanja ubistava u Ukrajini vođena impulsom, a ne logikom. Neka od ubistava imaju korisnu psihološku ulogu, kaže: podići cijenu ratnih zločina i podići raspoloženje običnih Ukrajinaca. To je "sigurno" bio slučaj sa Stanislavom Ržickim, bivšim komandantom podmornice za kojeg se vjeruje da je ispalio projektile koji su ubili 38 Ukrajinaca u Vinici u julu 2022. Ubijen je godinu dana kasnije dok je trčao u parku u Krasnodaru u Rusiji.

Ali druge operacije upućivale su na odsutnost strategije. Riskirali su otkrivanjem izvora, metoda i opsega ukrajinske infiltracije u Rusiju: "Naše sigurnosne službe ne bi trebale raditi stvari samo zato što mogu."

Andriy Yusov, glasnogovornik vojno-obavještajne službe, insistira na tome da Ukrajina izbjegava ono što je nazvao "slijepim terorom". Cilj je "ne prestrašiti neprijatelja", kaže on, već "istjerati ga s okupiranih ukrajinskih zemalja". Ali ukrajinski špijuni nastavili bi "identificirati i iskorištavati rusku psihologiju i ranjivosti" gdje god bi ih pronašli.

Naravno, vrijedi i obrnuto. Infiltracija ruskih agenata u sigurnosne službe Ukrajine ostaje veliki problem. Prema procjeni nekih insajdera, to je najveća pojedinačna prepreka bilo kakvim pokušajima stvaranja ukrajinskog Mossada.

Bivši šef unutarnje sigurnosti SBU-a pobjegao je iz Ukrajine pod oblakom sumnje, a protiv njega se u odsutnosti vodi istraga za izdaju. Povjerenje ostaje problem u službi, a sve osim onih najmanje osjetljivih operacija provode se u malim grupama. “Ljudi su uvijek naša najslabija karika”, kaže izvor SBU-ove protuobavještajne službe. "Oni su daleko najskliskiji dio naših proračuna", piše Economist.