New York Times: Lekcije iz BiH za Siriju - rat ne završava prestankom vojnih operacija
Autor teksta Philippe Leroux-Martin, predavač na Univerzitetu Harvard i autor knjige “Diplomatska kontraofanziva: lekcije iz Bosne i Hercegovine”, smatra kako je je svijet na primjeru BiH shvatio da je sukobe u jednoj zemlji vrlo teško rješevati izvan njenih granica.
“Koje su to lekcije za Siriju? Generalna lekcija iz Bosne za pregovarače u Švicarskoj je potreba za umjerenošću i strpljivošću. Unutrašnje sukobe je uvijek teško rješavati izvana. Mirovne inicijative su često nepouzdan okvir kroz koji možemo posmatrati konflikt. Konflikt je smješten u jedan društveni kontekst, a mirovni planovi dođu i nestanu”, navodi on.
U tekstu se nagalašava da mirovne inicijative nerijetko mogu rezultirati intenziviranjem sukoba, ali i podjelom zemlje.
“Dejtonski mirovni sporazum je okončao rat u BiH 1995. godine nakon četiri pokušaja. Neuspješni Vance-Owenov mirovni plan, koji je predlagao nove političke entitete koji bi podijelili zemlju etničkim linijama, samo je dodatno intenzivirao kampanje za etničkim čišćenjem i podjelama zemlje. Dejtonski sporazum je daleko od perfektnog rješenja jer su problemi u Bosni očigledni na svakom koraku”, piše američki list.
Ipak, autor teksta naglašava da sve strane u Siriji, ali i međunarodna zajednica, moraju shvatiti da rat nije završen prekidom ratnih dejstava i okončanjem sukoba.
“Bosna nas je naučila jednoj važnoj lekciji, da rat ne završava kada se prestane pucati. Ishod rata nije neminovno i konačan ishod sukoba. Iskustvo iz BiH nam govori je da ratne elite iz te zemlje nastavljaju da ostvaruju svoje huškaške ciljeve čak i nakon okončanja sukoba”, navodi se u tekstu.
Poručuje se kako je od presudnog značaja da pregovarači u Siriji postignu mirovni sporazum kojim bi se omogućilo da suprotstavljene strane u Siriji “glasačkim kutijama zamijene oružje”.
“Umjesto pukog okončaja nasilja u kratkoročnom smislu, pregovarači u Ženevi trebaju da ostvare mirovni plan za Siriju koji bio mogućio mirnu tranciziju, ali i institucionalne i zakonske okvire pok kojima će zemlja funkcionisati. Snaga diplomatije je da se okonča konflikt na miran način i da se tako osigura budućnost jedne zemlje putem izbornog i ustavnog inžinjeringa”, navodi se u članku u "The New York Timesu".
Na kraju se naglašava da će u slučaju uspješnih mirovnih pregovora uvijek postojati strane koje će željeti da ugroze opstanak Sirije kao države.
“Čak i ako se u Ženevi postigne dogovor kojim bi se okončalo nasilje u Siriji, strane zemlje moraju shvatiti, kao što se desilo u Bosni, da će neke strane uvijek pokušavati da ugroze krhki dogovor na neke druge načine. Sukob nije samo vojni fenomen”, navodi se u tekstu američkog lista.
