Tjeraju li američke rakete Putina da spusti prag nuklearne tolerancije?
Odlazeća administracija Joe Bidena odlučila je skinuti zabranu sa upotrebe američkog oružja po ciljevima u Rusiji. Ova zabrana se u prvom redu odnosila na artiljerijske sisteme za precizne udare, odnosno M142 HIMARS i M270 MLRS.
Ključni parametar za razmatranje ove odluke Washingtona jeste vrijeme u kojem se donosi ovakva odluka, a to je period smjene administracija u Bijeloj kući. Sve odluke kao i posljedice istih u ovom političkom trenutku koje donese odlazeća administracija, kao miraz će primiti nova administracija.
Ruski strah od ATACMS
Balistička raketa MGM-140 ATACMS predstavlja generaciju starijih raketa kratkog dometa namijenjenih za kopnenu vojsku. U nekoliko verzija, podverzija i iteracija ova raketa na dometu do 300 kilometara vlada prostorom operacija. Prema dostupnim podacima ukrajinske snage raspolažu starijim verzijama M39 dometa do 165 kilometara.
Međutim, razlog ruskog straha od ove rakete ne proizilazi iz dometa već sistema upravljanja koji je kombinacija inercijalnog i GPS navođenja. Što u praksi, pojednostavljeno znači da će raketa čak i u uslovima jakog elektronskog ometanja preusmjeriti kanal vođenja s jednog na drugi tip i uspješno pogoditi.
Za razliku od krstarećih raketa Scalp i Strom Shadow s kojima se ruske snage za elektronsko ratovanje dobro nose, ATACMS su značajno otpornije na ometanja. Drugi značajan parametar u razmatranju opasnosti ATACMS raketa jeste trajnje leta odnosno brzina. Na dometima do 300 kilometara rakete koje lete brzinom 3 maha se vrlo teško presreću obzirom da let prekratko traje.
Putinova promjena nuklearne doktrine
Samo dan nakon što su Sjedinjene Američke Države dopustile ukrajinskim snagama da koriste ATACMS rakete na ruskoj teritoriji, iz Kremlja je stigla informacija o dopunama i izmjenama u doktrini nuklearnih snaga.
Prije nego li se kaže bilo šta o novoj doktrini upotrebe nuklearnog oružja, bitno je istaći i to da je ona svesrdno podržana pa možda i iznuđena od strane vojno-političkih jastrebova okupljenih oko Kremlja.
Iako i sam Putin gotovo svaki mjesec samodopadljivo govori o pritisku crvenog dugmeta, grupa ruskih politologa i sigurnjaka okupljenih oko Sergeja Karaganova odavno priželjkuje aktivniji odnos prema nuklearnom odvraćanju.
"Moramo osloboditi našeg predsjednika i naše vojno-političko rukovodstvo od ove glupe doktrine koju smo imali. Moramo aktivno koristiti nuklearno odvraćanje za zastrašivanje. A postoji još jedan problem, a to je da su naši evropski susjedi očigledno poludjeli", napisao je nedavno Karaganov.
Nova doktrina predviđa mogućnost upotrebe nuklearnog oružja u slučaju da nenuklearna država izvrši napad na ruski teritorij konvencionalnim sredstvima. Međutim, nameće se pitanje koliko je proporcionalno na konvencionalna sredstva odgovarati nekonvencionalnim odnosno nuklearnim oružjima.
U osnovi se krije suština ruske postsovjetske nuklearne doktrine s obzirom da je NATO oduvijek razvijao oružja za precizna dejstva ili ono što se u SAD-u naziva standoff oružja. S druge strane rusko viđenje budućih sukoba se kretalo u pravcu povećanja vatrene moći na račun preciznosti, zbog čega ruski planeri i danas zaziru od sistema za precizna dejstva izvan dometa.
Prema tome, odluka da se preinači postojeća doktrina upotrebe nuklearnih snaga je iznuđena tehnološkim napretkom protivnika pri čemu niko ne može da zna koliko će preciznih udara biti dovoljno da Putin ispoštuje obećanje o upotrebni nuklearnog oružja.
