Trenuci iza kamere Mihaila Gorbačova: Kakav je čovjek bio posljednji sovjetski lider
Svoj posljednji oproštaj od Gorbačova počinje sa pričom iz marta 2013. kada ga je intervjuisao u njegovom moskovskom think tanku.
"Nakon pola sata bivši sovjetski lider govori 'Vsyo!' ('To je vaš dio!'). Ustaje, ali izgleda da ne žuri da se oprosti. Dakle, nastavljamo sa razgovorom. Gospodin Gorbačov je upravo objavio najnoviji tom svojih memoara, koje je posvetio svojoj pokojnoj supruzi Raisi. Umrla je od leukemije 1999. U braku su bili skoro 46 godina i iz nježnog načina na koji govori o njoj jasno je da Gorbačovu jako nedostaje. Pokazuje mi knjigu. Na prvoj stranici nalazi se zapis iz Gorbačovljevog dnevnika, godinu dana nakon Raisine smrti: 'Moj život je izgubio svoj glavni smisao', piše on. 'Nikada nisam imao tako akutni osjećaj usamljenosti'. Ali oči Gorbačova sijaju dok ističe Raisine slike u knjizi", piše on.
Dalje novinar nastavlja sa pričom o Gorbačovljevom pjevanju i njegovom predivnom glasu. Nakon što su proćaskali o klaviru koji se nalazio u uglu sobe, Gorbačov ga je upitao da li zna svirati. Nakon što je Rosenberg zasvirao, dočekalo ga je iznenađenje.
"Nisam očekivao da će mi tražiti da sviram pa sam morao brzo da razmišljam. Šta da sviram? Koju melodiju bi bivši lider supersile cijenio? Možda neku još iz SSSR-a? Igram na sigurno i krećem u ruski klasik Moskovske noći. I dok sviram, dešava se nešto još neočekivanije. Mihail Gorbačov počinje da pjeva. I dobar je. U skladu. Dođemo do kraja pjesme i pitam ga koje druge voli. Gorbačov traži sovjetsku ratnu melodiju Dark is the Night koja govori o vojniku na liniji fronta koji razmišlja o svojoj dragoj ženi kod kuće. I pjeva", piše Steve Rosenberg.
Gorbačov mu zatim kroz širok i lijep osmijeh otkriva emotivnu svoju stranu. Čovjeka koji je okončao Hladni rat i kojeg su žestoko kritikovali zbog načina upravljanja zemljom razniježio je podsjetnik na to koliko je Raisa voljela njegovo pjevanje.
"Ali nakon tih riječi - i tog osmijeha - izgledao je kao srdačan, pristojan čovjek, koji je još uvijek bio duboko zaljubljen u svoju ženu i očajnički tužan što je otišla. Raisa je bila svuda: u njegovim knjigama, u uramljenim portretima na zidu njegove kancelarije, i u muzici", napisao je.
Zatim se prisjeća prvog susreta sa Gorbačovom u maju 1996., četiri godine nakon raspada Sovjetskog saveza, na njegovom predizbornom putovanju. Ističe njegov smisao za humor, ali i lijepi gest koji je godinama kasnije Gorbačov učinio za Rosenbergovog snimatelja.
"Gorbačov je pozvao našu TV ekipu da se pridruži njegovom stolu u hotelskom restoranu. Bio sam uzbuđen što sam upoznao čovjeka koji me je deceniju ranije inspirisao da studiram ruski na univerzitetu. Kasnije smo išli na predizborno putovanje, a sa mnom je bio i moj snimatelj Victor Cooper koji je od ruskog poznavao samo jednu rečenicu 'Najvažnija je piletina' (Samoe glavnoe eto kooritsa). Na poslu sam dobio zadatak da napravim "zbogom video" za Victora koji sadrži poruke prijatelja i kolega iz Moskve. Između ostalog sam pozvao Gorbačova, a on je vrlo brzo dao potvrdan odgovor. 'Šta biste željeli da kažem?' pitao je kad sam došao kod njega. Objasnio sam koliko je kamerman Victor uživao u susretu s njim. Također sam slučajno spomenuo Victorovo poznavanje ruskog jezika u živinarstvu. Gorbačov se okrenuo ka kameri i snimio iskreni monolog koji je završio ovim riječima: 'Victore, kao što dobro znaš, najvažnija stvar je piletina!' Morao sam se uštipnuti. Mihail Sergejevič Gorbačov, nekada jedan od najmoćnijih ljudi na planeti, upravo je pjevao hvalu živini. Kada je Victor Cooper vidio video, bio je zapanjen i duboko dirnut", piše Rosenberg.
Na kraju, završava sa posljednjim susretom i intervjuom koji je imao sa Gorbačovom.
"Bio je to sasvim drugačiji Gorbačov s kojim sam se susreo 2019. U njemu je bila tuga koju ranije nisam vidio. Kao da je osjetio da se njegova dostignuća poništavaju, da je Rusija ponovo prihvatila autoritarizam i da se konfrontacija Istok-Zapad vraća", rekao je.
Kaže kako se u tom petom intervjuu Gorbačov prisjetio svojih prvih dana na vlasti, a posebno sa suzama u očima jednog razgovora.
"Kada sam postao generalni sekretar sovjetske komunističke partije, putovao sam po gradovima širom zemlje da upoznam ljude. Bilo je o jednoj stvari o kojoj su svi pričali. Rekli su mi: 'Mihaile Sergejeviču, kakve god probleme da imamo, bez obzira na nestašicu hrane, ne brini. Imat ćemo dovoljno hrane. Uzgajat ćemo je. Snaći ćemo se. Samo se pobrini da ne bude rata. Bio sam zapanjen. Takvi su ljudi bili. Toliko su propatili u posljednjem ratu", rekao mu je Gorbačov
Rosenberg priču zaključuje time da Gorbačov nije bio savršen kao nijedan vođa, ali da je bio čovjek koji je duboko brinuo o tome da spriječi Treći svjetski rat i kojem je duboko stalo do svoje porodice.
"Za obje te stvari pamtit ću ga toplo", završio je Rosenberg oproštajni tekst.
