Kontinent pod pritiskom
20

Trump, Musk i tehnološki moguli: Može li Evropa sačuvati svoju "dušu" pod pritiskom SAD-a

Piše: F. H.
Ilustracija: A. L./Klix.ba
Ilustracija: A. L./Klix.ba
Trump je u novi mandat ušao okružen tehnološkim milijarderima i saveznikom u vidu Elona Muska koji diže desnicu u zrak dok pokušava srušiti evropske demokratske vlade. Poruka je jasna, Evropa više ne može računati na svoga najvećeg saveznika.

Odnos Sjedinjenih Američkih Država i Evrope nakon ulaska Donalda Trumpa više neće biti isti. To je pokazao i period prije nego je u 20. januara Trump drugi put preuzeo funkciju predsjednika SAD-a. U javnim nastupima predsjednika SAD-a se nije moglo vidjeti da on u Evropi vidi vrijednog političkog i ekonomskog saveznika njegove države, nego upravo suprotno njegov nastup prema Evropi je bio prijeteći.

Trump je Evropi jasno zaprijetio uvođenjem carina na uvoz robe, ali i ucijenio zahtjevom da moraju kupovati više robe iz Sjedinjenih Američkih Država. Dok se ove mjere čak u određenoj mjeri mogu razumijeti u skladu s narodnom izrekom "ako smo mi braća, novčanici nam nisu", onda je njegov odnos prema Grenlandu apsolutno uvredljiv za Dansku, ali i Evropsku uniju.

Prvo, Trump je u maniru koji je formiranjem UN-a trebao da bude okončan, zaprijetio manjoj državi želeći da ostvari teritorijalnu ekspanziju svoje države. Zatim ta prijetnja je bila usmjerena prema državi koja je članica NATO saveza i koju SAD imaju obavezu braniti u slučaju agresije neke druge države. Konačno, izgovor da je pripajanje Grenlanda potrebno ostvariti zbog zaštite sigurnosti SAD-a, potcijenjene su i vojne sposobnosti kako Danske, tako i ostatka evropskog dijela NATO saveza.

Dok je Trumpovo ponašanje bilo u skladu s rigoroznim stavom "America First" i moglo se uporediti s politikama izolacionizma koje nisu nepoznate u američkoj historiji, nastup Elona Muska, sada već državnog službenika i milijardera, je bio direktno i opasno miješanje u poslove Evropske unije.

Elon Musk je vrijeđao kancelara Njemačke Olafa Scholza i Keira Starmera, te dao podršku radikalnim desničarima u Njemačkoj u vidu AfD-a i Velikoj Britaniji dajući podršku stranci Reform UK.

Za Evropljane posebno treba biti zabrinjavajuće da se Trump okružio tehnološkim mogulima koji ujedinjeni gotovo da imaju monopol nad društvenim mrežama. Elon Musk je već vlasnik Twittera, a spominje se i mogućnost da preuzme TikTok. Na taj način bi osoba koja podržava radikalne pokrete koji ruše temelje Evropske unije mogla imati kontrolu nad dvije društvene mreže, a odgovor šta bi to značilo za kontrolu narativa se sam nameće.

U ovom kontekstu je simptomatično da je i Facebook najavio ukidanje tzv. fact checkera, a zatim je Mark Zuckerberg prisustvovao inauguraciji Donalda Trumpa.

Evropska unija se dakle našla u situaciju da će dominaciju u digitalnom svijetu imati država koja povlači neprijateljske poteze prema njoj, a vlasnici mreža su osobe koje daju podršku destruktivnim snagama. Iako nova situacija, ovo bi trebalo da moralo da posluži kao katalizator za Evropljane da shvate da imaju "svoj kontinent" kojeg će sami morati zaštiti i to ne samo od Rusije i Kine nego i od saveznika preko Atlantika.

Da takve snage postoji pokazuju i izjave premijera Španije koji je pozvao na otpor "tehno-kasti iz Silicijske doline", ali i premijera Francuske Francois Bayrou koji je kazao da će Evropa ako ništa ne učini biti skršena.

Izjave iz dvije tradicionalne evropske sile pokazuju da su svjesne momenta u kojem Evropa mora da pronađe unutrašnju snagu da se ne samo ekonomski, nego i ideološki suprotstavi novom valu desničarskog populizma. Ovaj izazov će biti veći ako se uzme u obzir da i sama Evropska unija problem ima problem sa porastom desničarskog populizma.

Politička kasta u Evropi mora se vratiti svojim građanima, radničkoj klasi i prestati biti otuđeni birokrati kojima je u očima populacije jedini zadatak da sačuvaju svoje fotelje. Jasno je da je populističko desničarenje lažna alternativa, što pokazuje da je Trump na vlast došao i s pričom o "sušenju močvare", a onda je na inauguraciju doveo milijardere.

Prava običnog čovjeka sigurno neće zaštiti milijarderi, ali politička kasta u Evropi mora iskreno pristupiti problemima i samo tako će doprijeti do svojih građana.