Trump planira aktivirati zakon iz 18. stoljeća kako bi ubrzao protjerivanje imigranata

Malo poznati zakon iz 18. stoljeća, Zakon o stranim neprijateljima iz 1798. godine, daje predsjedniku ogromne ovlasti za ciljanje i uklanjanje imigranata bez dokumenata, iako su pravni stručnjaci tvrdili da će se suočiti s teškom bitkom na sudu.

CNN je prethodno izvijestio da se o ovlasti naveliko raspravljalo u nekoliko agencija dok su se službenici administracije pripremali za provedbu zakona. Primarna meta ostaje Tren de Aragua (TDA), venecuelanska organizovana kriminalna grupa koja sada djeluje u Sjedinjenim Američkim Državama i drugim zemljama.

Trump je naredio svojoj administraciji da proglasi TDA stranom terorističkom organizacijom i upotrijebi tu mjeru za uklanjanje identificiranih osoba.

Objava, koja bi mogla doći već u petak, bila je pokretna meta dok dužnosnici dovršavaju detalje. Taj bi potez vjerojatno utro put bržem uklanjanju određenih imigranata.

Zakon o stranim neprijateljima iz 1798. postavio je pravni temelj za pritvaranje imigranata iz Japana, Italije, Njemačke i drugih zemalja s kojima su Sjedinjene Američke Države bile u ratu tokom Prvog i Drugog svjetskog rata, prema Brennan Centru za pravdu.

Zakon o stranim neprijateljima prizvan je tri puta, svaki put tokom velikog sukoba: rata 1812., Prvog svjetskog rata i Drugog svjetskog rata.

U Prvom i Drugom svjetskom ratu, zakon je bio ključni autoritet iza pritvaranja, protjerivanja i ograničenja usmjerenih na njemačke, austrougarske, japanske i talijanske useljenike isključivo na temelju njihovog porijekla. Zakon je najpoznatiji po svojoj ulozi u japanskoj internaciji, sramotnom dijelu američke historije za koju su se Kongres, predsjednici i sudovi izvinili.

Iz niza razloga, Brennan Center smatra zakon diskriminirajućim i očekuje da će Trumpovo pozivanje na njega izazvati pravne izazove.

Peti amandman štiti građane SAD-a i imigrante od diskriminacije i kršenja prava koje čini savezna vlada. Sudovi obično poništavaju politike koje diskriminiraju na temelju klasifikacije osumnjičenih, kao što je rasa ili porijeklo, i politike koje krše temeljna prava.

Zakon o stranim neprijateljima diskriminira imigrante na temelju njihove zemlje državljanstva i, šire gledano, na temelju njihovog porijekla. Opseg zakonske diskriminacije vidljiv je na licu zakona i iz njegove historije.

Po svom tekstu, Zakon o stranim neprijateljima ne pokriva samo državljane strane zaraćene strane, već i "domorodce" - ili pojedince koji su rođeni u neprijateljskoj državi, ali su se odrekli svog državljanstva i više ne duguju odanost toj državi.

Primjena zakona na "starosjedioce" pojašnjava fokus zakona na nasljeđe rođenja i njegovo spajanje porijekla s nelojalnošću u ratu. U desetljećima nakon Drugog svjetskog rata, kada su se Kongres i izvršna vlast ispričali zbog japanskog, njemačkog i italijanskog interniranja, priznali su da su imigranti bili ciljani, regulisani i internirani prema Zakonu o stranim neprijateljima na temelju njihovog porijekla.

Zakon o stranim neprijateljima također je u suprotnosti s pravom na slobodu od neograničenog građanskog pritvora, kao što je priznao Vrhovni sud u svom mišljenju Zadvydas protiv Davisa iz 2001. godine.

Pritvaranja tokom rata nužno su neograničena, budući da države ne pregovaraju o dužini svojih neprijateljstava na početku sukoba. Tokom Drugog svjetskog rata neki su imigranti bili internirani više od 10 godina, iako su bili civili i nisu bili optuženi za bilo kakve nezakonite aktivnosti.